SPORI K'O BLATO
Za ukupno 144,5 milijuna kuna iz fondova Europske komisije namijenjenih gradnji reciklažnih dvorišta, za što je natječaj raspisan u ožujku ove godine, do sada su potpisane odluke o financiranju gradnje sedam takvih objekata. Kako su nam odgovorili iz Ministarstva zaštite okoliša, gradovi i općine prijavili su 38 projekata.

– Potpisane su odluke o financiranju gradnje sedam reciklažnih dvorišta u gradovima Sv. Ivan Zelina, Senju, Omišu, Pregradi te općinama Brinje, Kapela i Jasenovac, za koje je osigurano 16,9 milijuna kuna iz EU fondova, odnosno 85 posto ukupne vrijednosti projekata. Ostali su projekti u fazi evaluacije te se očekuje pristizanje novih prijava – stoji u odgovoru iz Ministarstva na naš upit.

U ponudi 3,5 milijardi kuna

Gradnja reciklažnih dvorišta jedan je od segmenata u Planu gospodarenja otpadom kojim je zacrtano na koji će se način već do 2020. godine povećati reciklaža otpada na 50 posto ukupno prikupljenog otpada.
Za sve slične programe kada je u pitanju otpad na raspolaganju nam je gotovo tri i pol milijarde kuna, no osim mrkve, tu je i prijeteća batina – ne postigne li Hrvatska do 2020. godine 50 posto odvojenog prikupljanja otpada, i ne zatvori li u potpunosti sve deponije na otvorenom, prijete joj kazne Europske komisije, kako za svaki kilogram neodvojenog otpada preko zacrtanih 50 posto, tako i za svaki aktivni deponij.

Nakon 2020. taj se dopušteni postotak smanjuje, pa bismo do 2030. reciklažu i odvajanje korisnih stvari iz smeća trebali podići na 70 posto. Istovremeno, već od 2020. godine na odlagalištima ne smije završiti niti kilogram neobrađenog otpada.
Ako se uzme u obzir kojom brzinom i uz koje se probleme odvija natječaj za reciklažna dvorišta, koja su samo jedan segment priče, možemo slobodno zaključiti da su zacrtani rokovi znanstvena fantastika.

Natječaj je raspisan u ožujku ove godine, i do sada je, zbog brojnih uočenih problema u njegovoj provedbi, dokumentacija mijenjana nekoliko puta, posljednji put u lipnju ove godine.
Na prvu, rok od niti pola godine od trenutka kada je raspisan natječaj do prvih odobrenih sredstava čini se prilično dobar, no valja uzeti u obzir da je riječ o gradovima koji su se za projekte počeli pripremati sami, često godinama prije raspisanog natječaja za EU sredstva.

Dakle, koji su planirali gradnju bez obzira na nacionalne planove, pa su već imali izmijenjene prostorne planove, čisto zemljišnoknjižno stanje i građevinsku dozvolu.

Kako stvari zaista funkcioniraju, vidjet će se prema tome kako će se razvijati priča za ostalu 31 prijavu, odnosno za gradove i općine koji tek pripremaju dokumentaciju za prijavu.
Riječ je, dakle, o brdu papira – od prostornog plana i vlasničkog lista do građevinske dozvole, a tek zatim počinje pravo "veselje" s prijavom na natječaj za europska sredstva.

Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša održali su do sada sa zainteresiranima samo jednu edukacijsku radionicu. Istovremeno, očito je i da se oni sami još uhodavaju, nakon što su timovi ekipirani tek krajem prošle godine.

Kadrovsko pustošenje Fonda

Naime, nakon što je došlo do promjene vlasti krajem 2015., iz Fonda je otišla gotovo kompletna ekipa koja je poslove pripreme natječaja vodila godinama prije toga. Fond za zaštitu okoliša tek je na kraju prošle godine raspisao natječaje za načelnika Sektora za financijske poslove, načelnika Sektora za energetsku učinkovitost, te za ukupno šest stručnih osoba zaduženih za "preliminarnu procjenu sukladnosti projekata s pravilima za financiranje iz EU fondova", kako je stajalo u natječaju. Posljedica svega je, tvrde naši sugovornici koji su u fazi pripreme dokumentacije, da se priložena dokumentacija vraća i po nekoliko puta.

– Na primjer, papiri se vraćaju jer se inzistira na tome da se u troškovniku precizno specificira četka za WC. No, još je gore od toga što oni koji kontroliraju dokumentaciju ne pročitaju cijeli troškovnik, nego ga vraćaju kod prve pogreške, pa ga opet vraćaju kad nađu sljedeću pogrešku i tako unedogled. Dakle, ne pregledaju kompletnu dokumentaciju pa specificiraju sve nedostatke, nego za svaki nedostatak prolazimo cijeli proces iznova.

To je itekakav problem kad samo troškovnik ima više od 5000 stavki, a detaljizira pitanja poput oblika i materijala drške četke za WC – kaže nam naš sugovornik.

To je, naravno, samo pola priče, jer zapinje i u komunalnim poduzećima i gradovima koji se formalno javljaju na natječaj. Tako je određeni broj prijava vraćen već na samom startu zbog banalnog previda kod osnovne dokumentacije. Često se događa da vlasnički list parcele, kao i građevinska dozvola, glase na komunalno poduzeće koje je i pripremilo papire.

No, na natječaj se može javiti samo jedinica lokalne samouprave, a ne komunalno poduzeće. I eto problema – sav posao treba obaviti ponovno. Ponekad je i problem kad jedno komunalno poduzeće pokriva više gradova – treba se dogovoriti o tome tko će upravljati reciklažnim dvorištem, te tko će odvoziti prikupljeni otpad i uz koju naknadu.

Komunalna poduzeća ili lokalne vlasti najčešće nemaju novca da plate konzultante, koji ionako odbijaju raditi ovu vrstu natječaja zbog sveopćeg nereda, pa se uče na pogreškama – što je itekakav problem kad je riječ o vremenski prilično tijesnom roku.

A sve to samo je dio priče. Tu su još i sortirnice odvojenog otpada, kao i kompostišta, kao i centri za gospodarenje otpadom. Sve to trebalo bi biti ne samo gotovo do 2020. godine, nego i u funkciji, s uhodanim sustavom odvojenog prikupljanja otpada.
Opasnost je, dakle, da ne samo da nećemo iskoristiti odobrena sredstva, nego da ćemo i zbog toga plaćati kazne – kako one domaće, tako i one od strane EK.


CIJENE OBRADE - 1000 KUNA PO TONI

Jednom kad centri za zbrinjavanje otpada počnu s radom, povećat će se količina odvojenog otpada, no to ne znači i uštedu. Da bi sustav profunkcionirao, treba izgraditi i prekrcajne stanice, a u cijenu odvoza otpada treba uračunati i transport do pogona, kao i trošak obrade otpada.
Iskustva iz Trevisa u Italiji, koji ima dobro razrađen sustav, pokazuje da je trošak obrade u centru od 80 do 100 eura po toni, pri čemu oni imaju razvijeno tržište otkupa odvojenog otpada. U Italiji su centri i bliže naseljima, a za transport koriste željeznicu, a ne kamione. Procjene su naših lokalnih komunalnih poduzeća da će taj trošak u Hrvatskoj iznositi oko 1000 kuna po toni smeća. To će također plaćati korisnici kroz račun za odvoz smeća. Jedini način uštede je što veća reciklaža (zbog čega kapacitet centara i jest ograničen na 50 posto ukupnog smeća na području koje pokrivaju).


EU NEMA MILOSTI - PLJUŠTE KAZNE

Kad je u pitanju EU, oni nemaju mnogo razumijevanja za kašnjenja, što pokazuju i neki primjeri:
Slovačka – 939 tisuća eura jednokratno te 6794 eura dnevno za nezatvorena odlagališta otpada
Italija – 40 milijuna eura kazne
Grčka – 10 milijuna eura jednokratno zbog ilegalnih deponija i 14,5 milijuna eura za svakih šest mjeseci u kojima su deponiji otvoreni


Gradnja centara nenadoknadivo kasni

Pitanje je koliko će centara za zbrinjavanje otpada uopće profunkcionirati do 2020. godine. Nakon što su cijelu prošlu godinu trajale prepirke o njihovoj ulozi u gospodarenju otpadom, sve do potpunog zaustavljanja projekata, stvari su pokrenute krajem godine, no očekivano i dalje zapinju.

U Zadru i Šibeniku natječaji su vraćeni na početak, u Splitu bi tek trebao biti raspisan ove godine. Svi ostali daleko su od faze raspisivanja natječaja.
Zapinjanje ovako kompleksnih poslova je očekivano, kao i žalbe na donesene odluke. Na primjer, za šibenski centar dokumentacija je vraćena zbog jedne jedine riječi koja, po mišljenju Komisije za kontrolu javne nabave, nije bila dobro prevedena na engleski jezik.

Procijenjeni rok gradnje centara u prosjeku je godinu dana, a opet se može očekivati da se taj rok i premaši. Ostali su centri još u fazi prikupljanja dokumentacije.


PROUČITE KOLIKE SU KAZNE. IONAKO ĆETE IH VI I PLATITI

Prema Pravilniku o zbrinjavanju otpadom predviđene su kazne za svaku tonu nerazdvojenog otpada preko dopuštene granice, što se naziva "poticajnom naknadom za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada".

Ta dopuštena količina smanjuje se svake godine, a povećava se kazna po toni. Za 2017. iznosi 100 kuna po toni, uz dopuštenih 80 posto nerazvrstanog otpada, da bi se 2022. popela na 200 kuna po toni, uz dopuštenih do 50 posto otpada koji nije razvrstan. Na te kazne treba dodati i kaznu koju može odrezati Europska komisija.

Iskustva zemalja koje su prošle ovaj put pokazuju da se u uređenom sustavu u najboljem slučaju količina odvojenog otpada može povećati za maksimalno 10 do 15 posto godišnje. Trenutno je Hrvatska na nekih 16 posto!
Dakle, bilo bi tijesno i da imamo izgrađene sve objekte i ustrojen sustav. Ovako, šanse da ćemo izbjeći kazne zaista su male, a treba znati da će to na kraju sve platiti sami korisnici kroz račun za odvoz smeća.

Izvor: Slobodna Dalmacija

 


KOMENTARI: