NA ČEKANJU
Hrvatska se mora tehnički pripremiti za Schengen, što podrazumijeva i dovođenje struje do graničnih prijelaza te usklađivanje boje europskih zastava, a nakon toga slijedi još politička odluka zemalja članica koja, prema diplomatskim izvorima, neće biti donesena još barem dvije do tri godine

Bilo bi to najelegantnije rješenje: da Hrvatska postane dio schengenskog prostora, gužvi na granici sa Slovenijom više ne bi bilo jer više ne bi bilo niti granice. Ulaskom Hrvatske u Schengen ukinuo bi se nadzor na tzv. unutarnjim granicama, onima prema članicama Europske unije, Sloveniji i Mađarskoj, pa bi se nova EU pravila o strožim graničnim kontrolama primjenjivala isključivo na istočnim hrvatskim granicama.

Dosta posla

Suočeni s višesatnim zastojima, takav scenarij zadnjih tjedana priželjkuju svi – od putnika u dugačkim kolonama na Bregani ili Pasjaku pa do premijera Andreja Plenkovića koji ima dovoljno problema i bez gužvi koje mogu ugroziti hrvatski turizam. No, kako sada stvari stoje, na ulazak u Schengen još ćemo pričekati.
»Nije izgledno da će Hrvatska postati članica Schengena prije kraja mandata ove Komisije«, kazao nam je izvor blizak europskoj administraciji, nekako baš u vrijeme dok su se pred Breganom protezale kilometarske kolone. Ako se ta procjena pokaže točnom, onda bi to značilo da Hrvatska na pristupanje Schengenu može računati za otprilike tri godine.

Prije toga, morat će odraditi još dosta posla. Smijenjeni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u razgovoru za televiziju N1 prošlog je vikenda procijenio da će taj, tehnički dio zadatka biti gotov sljedeće godine. »Imamo još toga što moramo odraditi, pripremiti se, tehnički dio ćemo, nadam se, odraditi do kraja iduće godine«, kazao je Orepić za N1, napominjući da »tu ima i politike«. Ali o politici nešto kasnije.

Pripremajući se za Schengen, Hrvatska je iskoristila praktički sav novac koji joj je Europska unija stavila na raspolaganje. Riječ je o 120 milijuna eura kojima su kupljena policijska vozila, brodovi, helikopteri, termovizijske kamere, detektori eksploziva, uređaji za otkrivanje krivotvorenih dokumenata, izgrađene su ili obnovljene postaje granične policije...

Dok se kupovala i instalirala nova oprema, na teren su izlazili i europski evaluatori, svojevrsni »žiri« koji mora donijeti odluku je li Hrvatska tehnički spremna za pristupanje schengenskom prostoru. Tako su, primjerice, u veljači prošle godine provjeravali razinu zaštite podataka, dok će u rujnu ove godine procjenjivati kako hrvatska nadležna tijela koriste schengenski informacijski sustav.

Međutim, jedno od najzahtjevnijih područja schengenske evaluacije tiče se tzv. upravljanja vanjskim granicama. Kako Hrvatska štiti vanjske granice Europske unije, evaluatori su ispitivali u lipnju prošle godine, posjećujući unaprijed najavljene, ali i neke nenajavljene lokacije. Vijeće EU-a je prije nekoliko tjedana i formalno usvojilo njihovih 98 preporuka za poboljšanje situacije.

No, kako je izvješće evaluatora u Zagreb stiglo još u kolovozu, Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) već je tada krenulo u ispravljanje nedostataka. A njih je bilo – i još ih je – sasvim dovoljno. Neki su zahtjevni – financijski, vremenski i na sve druge načine. Neki gotovo pa bizarni.

Nedostaje »graničara«

U zračnim lukama Zagreb i Zadar potrebno je oznake iznad kontrolnih kućica uskladiti sa Zakonikom o schengenskim granicama, »uključujući i plavu boju zastave Europske unije«, zabilježili su revno europski evaluatori.

Riječ je o oznakama koje pokazuju za koju kategoriju putnika je otvorena koja traka, kažu u MUP-u, ali ne pojašnjavaju što točno ne valja s bojom europske zastave. Srećom pa ta boja ipak nije presudna: evaluatorima je bila dovoljno bitna da je zabilježe, ali to ne spada u onu kategoriju nedostataka koji bi mogli odgoditi ulazak Hrvatske u Schengen. Dapače, od 98 preporuka, samo njih 14 dobilo je status prioritetnih.

A ti su doista zahtjevni, pogotovo u usporedbi s problematičnim koloritom. Primjerice, dovršetak pojedinih graničnih prijelaza, poput onoga u Metkoviću. Ili, pak, povećanje broja ljudi koji provode graničnu kontrolu.

»Nisu popunjena sva radna mjesta policijskih službenika granične policije koji svoje zadaće obavljaju na vanjskoj granici naročito na području PU dubrovačko-neretvanske, PU ličko-senjske, te u manjem dijelu na području PU splitsko-dalmatinske«, odgovorili su nam službeno iz MUP-a na pitanje gdje i koliko »graničara« nedostaje. Neslužbeno, nakon lanjske evaluacije granična je policija »popunjena« sa stotinjak novih djelatnika, a tijekom ove godine broj graničnih policajaca trebao bi biti povećan za još tristotinjak.

Od Hrvatske se, nadalje, očekuje da popravi situaciju na nekoliko graničnih prijelaza. Jedan od njih posebno upada u oko: na graničnom prijelazu Vitaljina potrebno je, među ostalim, osigurati »brz i neprekinut pristup bazi podataka i struji«.

Iz MUP-a stiže kratko pojašnjenje: »Infrastrukturni problemi, napajanje je putem agregata. U tijeku su radnje koje će završiti izgradnjom novog objekta prijelaza«. Na tom prijelazu, kako doznajemo, i tijekom evaluacije bilo je poteškoća jer se struja dobiva samo preko agregata, nema čvrstog voda, a pristup informacijskom sustavu MUP-a osiguran je putem radioveze što, pokazalo se, nije pouzdano.

Kad veza »pukne«, ne može se više pristupiti sustavu, što sasvim sigurno nije oduševilo evaluatore. No, u međuvremenu se krenulo u izgradnju novog objekta, za koji se, prema neslužbenim informacijama, sada prikuplja potrebna dokumentacija.

Učinkovit nadzor

Oko nekih preporuka, kako doznajemo, Hrvatska se baš i nije složila s ocjenama evaluatora. Primjerice, oko pasa za zaštitu državne granice. Traži se da se poveća broj takvih posebno treniranih pasa tragača, no u MUP-u smatraju da je ta ocjena dosta subjektivna.

Evaluatori se u ocjenama oslanjaju na svoje iskustvo, ali netko više preferira pse, a netko tehničku opremu, pojašnjavaju u MUP-u, dodajući da je na nekim područjima korištenje službenih pasa vrlo teško primjenjivo.

»Zbog te činjenice na području PU vukovarsko-srijemske instalirani su na šest lokacija radari i kamere te se nastavlja s instalacijom na novim lokacijama«, napominju u Ministarstvu.

Upućeni tvrde da će to biti dovoljno da se preporuke vezane uz službene pse smatraju ispunjenima – jer je poanta u tome da se osigura učinkovit nadzor granice, a hoće li to biti uz pomoć pasa ili radara, manje je bitno.

Osim kraj službenih pasa, i uz veći broj drugih preporuka, smatraju u MUP-u, već sad mogu staviti 'kvačicu': prema njihovoj procjeni, Hrvatska je dosad ispunila više od 70 od spomenutih 98 preporuka.

Konačnu odluku o tome donijet će ipak evaluatori čiji se dolazak na vanjsku granicu ponovno očekuje u kasnu jesen ove godine.

Kada jednom »žiri« završi svoj posao, čeka nas još – politika. To je ono o čemu je za N1 govorio ministar Orepić: da bi Hrvatska postala članica Schengena, potrebna je jednoglasna politička odluka ostalih članica. Bugarska i Rumunjska znaju što to znači. Iako je Europska komisija potvrdila da su tehnički spremne za Schengen, politička odluka o njihovom ulasku još uvijek nije donesena.

To bi mogla biti otegotna okolnost za Hrvatsku. »Kako bismo uopće došli do toga da se Bugarsku i Rumunjsku preskoči?«, upitao se ovih dana izvor iz diplomatskih krugova, sugerirajući da će se teško moći donijeti odluka o pristupanju Hrvatske Schengenu, ako se prethodno – ili barem istovremeno – u schengenski prostor ne prime i spomenute dvije države koje na to čekaju već godinama. Naravno, može se argumentirati i da nije fer prema bilo kojoj zemlji da se njezina sudbina vezuje uz druge države, koje s njom nemaju izravne veze.  


Picula: Treba savladati i moguće političke otpore

Sve u svemu, zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula predviđa da pred hrvatskom Vladom nije lak zadatak. »Moraju se najprije zadovoljiti svi preduvjeti, što neće biti lako s obzirom na dugačku kopnenu granicu. Uz to, treba svladati i političke otpore«, ističe Picula, podsjećajući u tom političkom kontekstu upravo na primjer Bugarske i Rumunjske. Može li se to dogoditi i Hrvatskoj? »Mogu pretpostaviti da će neke države članice postavljati uvjete koji neće biti tehničke, nego političke prirode. Zato se hrvatska politika mora pripremiti i na tu vrstu rasprave«, zaključuje Picula.

Izvor: Novilist.hr


KOMENTARI: