PRIČA O JEDINSTVENOJ OTOČKOJ TRADICIJI
Lastovski poklad, tradicionalni je običaj star preko 500 godina. Ovaj je običaj odolio svim promjenama i izazovima te uspio sačuvati svu svoju autohtonost do u najsitnijih detalja. Događaj je ovo kojeg željno iščekuju Lastovci svih generacija. Veselje i druženje stanovnika i njihovih gostiju traje cijeli mjesec s obaveznim balom svakog vikenda gdje se okupljaju u lokalnim prostorijama i uz ples i druženje pripremaju se za vrhunac cijele manifestacije koja završava na pokladni utorak.

Pokret otoka - platforma koja želi umrežiti otočane osobito u vrijeme izvan turističke sezone, kada su zime duge i teške za svih nas te umrežavanjem osigurati razmjenu znanja, iskustava, običaja i doživljaja ove je godine kao gost Lastovskih poklada sudjeluje u ovom jedinstvenom pokladarskom običaju. Lastovo su tako u ove svečane dane posjetili pokretači sa Šolte, Silbe, Hvara, Visa, Brača, Korčule, ali i iz Zagreba, Kaštela, Omiša... Naš domaćin Marin Katić potrudio se da nam svima osigura nezaboravan posjet Lastovu te upoznavanje s njegovim prijateljima, kolegama i entuzijastima koji su svoj život odabrali provesti na ovom prilično udaljenom i izoliranom otočkom biseru.

Dolaskom na otok odmah smo posjetili tradicionalno balo u sali gdje se okupljaju svi Lastovci i njihovi gosti, mjesto gdje u ove dane sve počinje i završava. Red pjesme, red plesa, red domaćeg vina i rakije i vrlo brzo smo se osjećali kao da smo dio ovog otoka, a ne samo trenutni gosti.

Pretila nedjelja sva je bila posvećena malim maškarama koje svoje prve pokladarske korake uče od malih nogu. Maškaranje i pripreme počinju od ranih jutarnjih sati, na svaki se detalj pazi i cijeli se proces sudjelovanja shvaća iznimno ozbiljno. Velika je naime čast hodati u povorci kroz cijelo selo, plesati i pjevati na trgu i svojim malim događajem zapravo najaviti one prave, odrasle poklade.

Pretili ponedjeljak započinje rano ujutro oko 8 sati kada se nakon okupljanja u sali kreće u kupljenje "prline" - na točno određenom mjestu, u dnu sela, nasuprot groblja, ispod jedne masline. Pokladari kažu kako je baš na tom mjestu zemlja najmekša i najbolja za izradu Pokladovih čizmi. Ispomoć i vjerni drug pokladara je i tovar na kojem se prlina prenosi kroz selo u salu. Istovremeno se u sali već okupljaju meštar od bombi i njegovi pomoćnici, čekajući na meštra od Poklada koji će od pljeve i tvrde ribarske mreže početi s izradom Poklada.

Svatko zauzima svoju poziciju i hvata se svog dijela posla i odgovornosti, uz zvuke lire koja počinje svirati ujutro i ne staje sve do Zdravo Marije, u 18.00 popodne. Svirači se izmjenjuju svaki sat, a uglavnom su to mlađi momci koji su ulogu svirača lire preuzeli od svojih roditelja, očeva i djedova.

- „Uvooooo!“, tradicionalni pokladni uzvik izvodi se "halekanjem" i prati svaki korak izrade Poklada uz obavezno pucanje ručno izrađenih bombi. Kada je Poklad gotov izlaže se na vidljivom mjestu u sali i Pokladari se okupljaju zajedno sa svojim gostima na svečanom ručku. Sve okupljene pozdravlja kapo poklada koji se svake godine izabire da upravlja cijelim događajem.

Nakon ručka svatko se u svojoj kući presvlači i nabacuje masku odabranu za ove poklade. Okupljanje u grupama, pjevanje, plesanje i obilaženje kuća može započeti. Običaj nalaže da se zna u koje kuće idu lira i pokladari i nijedna druga grupa tamo ne smije doći prije njih. Skupljaju se jaja od kuće do kuće koja se onda tradicionalno spremaju u srijedu na zajedničkoj večeri. Domaći ljudi dočekuju svoje goste s punim trpezama domaćih napitaka i kolača, pjeva se pleše, smije i veseli kako i priliči pokladarskim danima. Dolaskom u kuće pjeva se tradicionalna pjesma "Kuma jaje, kuma jaje, daj nam jedno jaje...". Druženje se proteže do dugo u noć, a ples pod maskama poseban je doživljaj za sve sudionike. Naša je mala međuotočka grupa sastavljena od pokretača sa 6 otoka i domaćih Lastovaca u svojim redovima okupila brojne svirače i pjevače pa nije čudno da se naša pjesma orila cijelim selom gdje smo prolazili i susretali druge maškare.

U plesu pod lirom i pjesmi opraštamo se od pretilog ponedjeljka.

U ponedjeljak malo tko radi. Crkveni sat umjesto u podne zvoni u 11 sati i to je Lastovcima znak za ručak.

U 8 sati ujutro u sali se skupljaju kapo sale, svirač lire i nekoliko pokladara. Uz zvuke lire oni odlaze po uzu (konop po kojem se spušta pokladna lutka s vrha brda u dno sela) kod domaćina koji je čuva cijelu godinu. Uzu zatim nose do Novog puta gdje je, i dalje uz zvuke lire, mažu sapunom kako bi Poklad lakše klizio niz nju. Jedan kraj nose na Pokladovu gržu, a drugi spuštaju na Gornju luku. Čim se uza razapne viče se tri puta: “Uvo!” i eksplodira jedna bomba. U isto vrijeme po kućama se otvaraju stare škrinje i vade se brižno spremljene uniforme pokladara. Žene pomažu muškarcima u odijevanju.

Tek kad su muškarci odjeveni dolaze na red žene koje sudjeluju u povorci lijepih maškara, po dvije u paru, često prijateljice ili rođakinje, jednako odjevene. Svaki par smišlja i šije kostim koji se u pravilu odijeva samo jedanput, na pokladni utorak. Svečana povorka kreće u 13 sat ispred sale. Pravila ponašanja su točno određena. Uvijek postoje dvije povorke, muški pokladari i ženske lijepe maškare, koje obilaze selo. Prva i glavna povorka, koja se smatra nositeljem cijele svečanosti, jest povorka pokladara koju čine isključivo muškarci Lastovci. Dozvolu za culanje Poklada daje načelnik, a obavezan je i blagoslov svećenika, te je Poklad spreman točno u 15 sata za jedan od najznačajnijih trenutaka u cijelom pokladarskom ritualu. Poklad se niz uzu spušta tri puta, kojom prilikom pucaju prvi puta pet bombi, drugi puta sedam bombi i treći puta devet bombi. Nakon cujanja Pokladari otplešu Pokladarsko kolo na Gornjoj luci, te Pokladarska četa ide dalje prema Dolcu uz pratnju lire obilazeći sulare i pjevajući Pokladarske pjesme.

Nakon što su Pokladari obišli sve sulare dolaze na Dolac gdje se postrojavaju, a sanatur počne svirat Pokladarsko kolo. Pred kraj Pokladarskog kola, na Dolac dolaze Maškari i oni počnu plesat kolo. Nakon što Maškari otplešu svoje kolo, spajaju se s Pokladarima na način da iza svakog Pokladara ulazi po jedan Maškar. Tako pomiješani nastavljaju plesat. Meštar od Poklada svlači Pokladea i stavlja ga na visoki kolac, nakon čega se pristupa paljenju Poklada. Time je običaj Poklada na Dolcu završen. Kad je Poklad izgorio, zvoni Zdrava Marija, zatim sva zvona, a Pokladari se okupljaju oko sanatura i tovara i odlaze ispratiti tovara i sanatura do njihovih kuća.

Nakon kratkog predaha i odmora u večernjim satima organizira se ples. Pokladari na ples dolaze obučeni u Pokladarske hlaće, bijela košulja, farfala, džilet, sa Pokladarskim klobukom na glavi. Na početak plese Kapo sale najavljuje balo za Pokladare, a zatim i Maškare. U 23,00 sata zvone zvona sa crkve Sv. Kuzme i Damjana, što je znak da se ide na zadnju mrsnu večeru, poslije koje se nastavlja ples do jutarnjih sati.

Otplesali smo i razveselili s Pokladarima i lijepim mašlarama, a druženje s lokalnim stanovništvom završili smo pjesmom i gitarom u Stranju,  maloj etno galeriji uređenoj s kolekcijom uporabnih predmeta iz bogate lastovske prošlosti. U ovoj galeriji uređenoj sa mnogo ljubavi prema rodnom otoku vratili smo se nakratko u prošlost i postali dio Lastovske povijesti.

Sretni i ponosni da smo mogli biti dio ove priče ostavljamo minule dane u predivnom sjećanju i želimo Lastovcima sreću do sljedećeg našeg posjeta ovom predivnom otoku i njegovim ljudima.

Foto: Ante Majić


KOMENTARI: