Za nekoliko dana ističe jednogodišnji projekt uz koji udruge plaćaju asistente invalidnim osobama. Ministarstvo socijale nije učinilo ništa da se projekt nastavi.

Bolje da mi uzmu život nego asistenta. Jer bez njega ću morati u instituciju. Izgovorila je to nedavno jedna članica društva distrofičara, a za nju i još 500 osoba s invaliditetom mogao bi se odviti baš taj, najgori scenarij. Ostanak bez asistenta.

S krajem ovog mjeseca, naime, završava jednogodišnji projekt koji su udruge osoba s invaliditetom dogovorile s Ministarstvom socijalne politike i mladih te s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Na taj način su dobili novac iz Europskog socijalnog fonda za plaćanje osobnih asistenata, a projektu je ujedno cilj i smanjiti nezaposlenost.

Projekt završava, a ministarstvo i bivša ministrica Bernardica Juretić, osim pustih obećanja, nisu poduzeli ništa da se raspiše novi natječaj i ovaj projekt nastavi.

O tome koliko im znači asistent u obitelji svjedoče i brojni roditelji bolesne djece. Vesna Bogdan iz Rokovaca je 20 godina danonoćno sama skrbila o nepokretnoj kćerki Tamari, dok nisu dobili asistenticu Katarinu Koricu.

“Tamara ne može apsolutno ništa sama. Sve sam za nju odrađivala ja. To je angažman 24 sata. Nisam imala vremena ni za sebe ni za neke druge obveze. Katarina nam je susjeda i povremeno sam je pitala za pomoć, da pričuva Tamaru. Kad se otvorila mogućnost da nam bude asistent, njoj sam to predložila te je prihvatila. Njih dvije su se povezale od prvog dana. Katarina je vodi u šetnje, na kavu, zajedno crtaju, igraju se na računalu, dijele neke svoje tajne i sve je to kćer učinilo puno zadovoljnijom, a mene odmornijom. Stvarno bi nam bilo teško da to prestane”, kaže mama Vesna dodajući kako bi njezina kći sigurno patila kad bi ostala bez takve prijateljice.

Marija Gega (29) iz Vinkovaca kaže da joj je asistentica Jelena uljepšala život. Ima u nju, kaže, puno povjerenje da će joj pomoći u bilo kojoj situaciji. Zna i da je Jeleni plaća koju prima za taj posao jedino primanje i da od njega živi pa bi joj bilo teško i žao kad bi bez toga ostala. Marica Mirić iz Saveza osoba s invaliditetom Hrvatske kaže da je projekt bio vrlo manjkav jer ograničava kriterije za asistente po spolu i dobnim skupinama, a uz to je i kasnio mjesecima. Dio ljudi je, kaže, umro čekajući asistente, a dio ih je završio u institucijama. Projekt je ipak uspio zaživjeti, no sad se gasi zbog neodgovornosti ministarstva.

- Jedino je moguće rješenje, a to je ono i što tražimo od države, da Vlada nađe novac iz nekih rezervi za udruge kako bi se asistenti i dalje mogli plaćati, a kad se projekt ponovno realizira, onda neka uzmu taj novac nazad - kaže Marica Mirić. U Savezu društava multiple skleroze pojašnjavaju da njihovim članovima asistenti znače sve u životu te se pitaju kako je moguće da natječaj za nastavak projekta još nije ni najavljen, a kamoli raspisan. U Udruzi Bubamara iz Vinkovaca, baš kao i u Udruzi CDP Rijeka, kažu da će se svi okupiti i krenuti u prosvjede pred Vladu na Markov trg ne nađe li se rješenje za ovu situaciju.

- Nerješavanje ovoga problema za dio populacije će imati nesagledive posljedice. Dolazi zima, ljudima treba naložiti vatru, skuhati obrok, pomoći u kući... Osobama s invaliditetom, a osobito onima koji žive u ruralnim sredinama, asistent je jedini oblik pomoći. Ne riješi li se problem, idemo u velike prosvjede - kažu u Udruzi Bubamara.

U Ministarstvu socijalne politike kažu da očekuju raspisivanje natječaja do kraja listopada te da trenutno rade na pojednostavljivanju uvjeta natječaja.

Znače im sve

Tamari Bogdan asistentica Katarina Korica pomaže u odijevanju, hranjenju, druže se... Zbog nemara države Tamara bi mogla ostati bez pomoći.

Bespomoćni Ostat će sami i Evica Velić i njezin sin Marko.

Ostaju sami Marija Gega ostat će bez pomoći Jelene Bek zbog države.

Izvor: 24sata


KOMENTARI:

Stari Komentari (1)

  • (Gost_9181)

    Švoru vratit u švore, pa nek se tamo bar moli za invalide, i sigurno će pomoć bar tako.

    oko 1 godine prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara