VELIKO PRIZNANJE
U izboru od preko osamdeset zemalja svijeta, Hrvatska je zemlja koju je najviše korisnika označilo kao onu u koju žele putovati.

Pohvale o Hrvatskoj samo pristižu, a jedna od novijih u nizu je da je Google upravo nama susjednu zemlju proglasio najpoželjnijom destinacijom.

Prema analizi Google data, Hrvatska je u ukupnom zbroju najpoželjnija destinacija za odmor, piše Journal.hr, a prenosi RTL.hr.

Na web stranici teflSearch u razdoblje od godine dana (srpanj 2015. - srpanj 2016.) u izboru od preko osamdeset zemalja svijeta, Hrvatska je zemlja koju je najviše korisnika označilo kao onu u koju žele putovati.

Slijede Grčka, Turska, Tajland, Španjolska, Italija, Kuba, Portugal, Malta, a na desetom mjestu nalazi se SAD.

Izvor : abcportal.info


KOMENTARI:

Stari Komentari (4)

  • (Gost_1785)

    Bas lijepo!

    oko 1 godine prije
  • Edit Glavurtić: “Djeca koja more ne spominju” (Gost_2182)

    RADNIČKA ODMARALIŠTA I ELITNI TURIZAM



    Boli me srce zbog djece koja ni prošle ni ove godine nisu vidjela more, a kako stvari stoje, teško da će ga vidjeti i nagodinu. Drugo je s nama odraslima, nama je lakše. Odrekli smo se toliko toga, pa možemo i mora, lijepo objasnimo sebi da se bez njega može, i ne dozvolimo si luksuz o njemu misliti. Kako bismo, kad se neprestano govori da težimo biti zemlja elitnog, a ne masovnog turizma? Ruku na srce, Hrvatska je danas zemlja sirotinje, pa se valjda računa na elitu iz inozemstva, no kako god, težište je na jastozima i tartufima, a ne na pizzi i pomfritu.

    Za vrijeme bivše Juge, one u kojoj sam odrasla, i koja mi kako vrijeme prolazi sve više i više liči na fatamorganu i priviđenje, postojalo je nešto kao socijalna svijest. Jedan njen oblik bila su radnička odmarališta, u kojima su za sitan novac ljetovale radničke obitelji.

    oko 1 godine prije
  • Edit Glavurtić: “Djeca koja more ne spominju” (Gost_2182)

    Nije to bilo ništa osobito, uglavnom mala prostorija s kupaonicom, svatko je kuhao sam, ali nama, malim odrpancima iz unutrašnjosti najvažnije je bilo more, pa iz vode nismo ni izlazili. Uz krišku kruha s paštetom, i paradajz, bili su to najsretniji dani u godini. Uvečer, u šetnji nekad si dobio koktu a nekad sladoled, dok su odrasli pili pivo i jeli ražnjiće s osobitim ponosom svojstvenim ljudima koji teško rade i još teže zarađuju, koji kod kuće nikad ne jedu u restoranima, pa na odmoru časte (ali ne svaku večer!) sebe i svoju obitelj nečim osobitim, što se pamti jer ima predivan okus ljudskog dostojanstva.

    Tada, u vremenu kad je postojala privreda i kad se proizvodilo, odlazak na more svake je godine bio je siguran kao amen u Očenašu, pa smo čim bi škola završila brojali dane „do mora“.

    oko 1 godine prije
  • Edit Glavurtić: “Djeca koja more ne spominju” (Gost_2182)

    Ne mogu se sjetiti da netko iz mog društva nije išao, naprosto, bilo je to zadovoljstvo dostupno svakom.
    Danas se ekipa koja ljetuje prilično smanjila, nekako mi se čini da se sve svodi na Zagreb i okolicu. Radnička odmarališta odavno već ne postoje, nema ni radnika, ni tvornica, a i da ima sumnjam da bi taj nekadašnji oblik odmora bio moguć, u vremenu u kojem se baš sve preplaćuje s kamatama. Sad ispada da je moja generacija bila privilegirana jer smo svake godine išli na more, i svatko tko je htio učiti, mogao je studirati. Danas to ni izdaleka nije tako. Danas sve ima dva lica.

    Danas postoji cijela vojska nezaposlenih i uništenih: financijski i duševno. Do grla će se zadužiti da djeci nabave školske knjige i tenisice. Da im skucaju zadnju kunu za sendvič. Njihovi klinci nemaju pametni telefon, a nemaju ni djetinjstvo: more ne spominju, pomirili su se s tim da to nije za njih, nego za neke druge, koji imaju više sreće i budućnosti. I zbog njih mi se nešto danas stegnulo grlo.

    oko 1 godine prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara