Ministar zaštite okoliša i prirode, najavljuje ključne mjere novog sustava gospodarenja otpadom: kućno kompostiranje, sustav odvojenog prikupljanja sa sortirnicama te centri za ponovnu uporabu.

Novi ministar zaštite okoliša i prirode, Slaven Dobrović, prije dolaska u Vladu radio je kao profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Autor je više studija za implementaciju ekološki zasnovanog gospodarenja otpadom u jednicama lokalne samouprave, a radio je i kao znanstveni novak i istraživač na Zavodu za energetska postrojenja.

Glavna područja njegovog znanstvenog interesa uključuju područje voda i zaštita okoliša, posebno razvoj i primjena ekološki zasnovanih sustava gospodarenja otpadom. S ministrom Dobrovićem razgovarali smo o novom smjeru gospodarenja otpadom, EU paketu o kružnom gospodarstvu, sudbini Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te mogućnosti otvaranja nekoliko tisuća novih 'zelenih' radnih mjesta.


Slaven Dobrović

Najavili ste velike promjene u zaštiti okoliša, s posebnim naglaskom na sustav gospodarenja otpadom. Što se do sada radilo pogrešno, odnosno u kojem će smjeru ići promjene?
Najveći problem je u tome što se sustav gospodarenja otpadom gradio zanemarivajući potencijal odvojenog prikupljanja. U prvom planu su bili centri za gospodarenje otpadom, namijenjeni obradi miješanog otpada ili smeća čiji rad prati preko 500 kuna po toni novog komunalnog troška, kojeg će komunalne tvrtke koje u centar dostavljaju otpad morati snositi. Osim ekonomskih nepovoljnosti, rad centara prate i brojne ekološke, kao što su neodgovorno ponašanje prema resursima i još uvijek prisutno onečišćenje. Osim izgradnje takvih centara, na državnoj razini se činilo malo ili ništa. Ne samo da nije bilo sustavnog poticanja odvojenog prikupljanja na lokalnoj razini, nego su se zahtjevi za financiranjem tih sustava nerijetko odbijali. Sada se to iz temelja mijenja jer dosljedno poštujemo ekološke principe, odnosno hijerarhiju gospodarenja otpadom. Ta je promjena važna jer se pred nas stavljaju ambiciozni ciljevi kružnog gospodarstva koje možemo ostvariti jedino jačanjem sprječavanja nastanka otpada i odvojenim prikupljanjem. Stoga uvodimo tri ključne mjere, a to su kućno kompostiranje, sustav odvojenog prikupljanja s pripadajućima sortirnicama te centri za ponovnu uporabu. Te se mjere mogu sufinancirati sredstvima EU. Preostali dio otpada, ne više od 25%, obrađivao bi se u centrima za gospodarenje otpadom ali primjenom jednostavnije metode koja za cilj ima ukloniti eventualno prisutne opasne tvari i pripremiti za neškodljivo odlaganje. To je cilj kojem moramo težiti.

Novim paketom o kružnom gospodarstvu koji je Komisija EU donijela krajem prošle godine, postavljeni su vrlo ambiciozni ciljevi. Propisano je kako će se do 2030. morati reciklirati najmanje 65% posto komunalnog otpada, 75% ambalažnog otpada te je kao obveza zadano i smanjenje odlaganja otpada na najviše 10% svog otpada. Hoće li Hrvatska uspjeti ispuniti sve svoje obveze ili će morati plaćati penale EU?
Hrvatska već sada kaska u pogledu preuzetih EU obveza koje se odnose na gospodarenje otpadom. Prijete nam penali, a hoćemo li ih plaćati ovisi o nama i našoj odlučnosti da napokon uvedemo cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Taj cilj možemo ostvariti jedino suradnjom i željom da građanima osiguramo sustav gospodarenja otpadom koji će biti ekološki i financijski održiv. Uvjeren sam da ni jedan župan, gradonačelnik i načelnik ne želi plaćati penale zbog neispunjavanja EU obveza. A još manje da građanima ispostavi račun za otpad koji će biti dva do tri puta veći od trenutnog. Takve scenarije možemo spriječiti jedino unaprjeđenjem postojećeg sustava. Alternative nemamo.

Osim obveza, Komisija EU je obećala i više od 6 milijardi eura za te mjere. Koliko je Hrvatska do sada uspjela izvući EU sredstava za provedbu projekta gospodarenja otpada, da li se moglo više i možemo li očekivati bolju realizaciju u budućnosti?
U financijskom razdoblju 2014.-2020. Hrvatska za projekte gospodarenja otpadom ima potencijal od 475 milijuna eura iz EU fondova. U prethodnom sedmogodišnjem razdoblju za sektor otpada imali smo osigurano gotovo 74 milijuna eura od čega je dosad iskorišteno više od 45 milijuna. Preostala sredstva planiramo iskoristiti do kraja 2016., budući da imamo nekoliko projekata koji su u visokoj fazi realizacije.

Mnogi ističu da sektor gospodarenja otpadom ima veliki gospodarski i socijalni potencijal. Imate li kakve konkretnije procjene u tom smjeru, odnosno koliko bi se moglo otvoriti novih 'zelenih' radnih mjesta i kolike uštede može donijeti učinkovitije gospodarenje resursima?
Postojeći sustav gospodarenja otpadom predviđao je od 600 do 800 radnih mjesta u centrima za gospodarenje otpadom, a unaprijeđeni bi stvorio barem deset puta više. Vjerojatno bi se nekoliko tisuća ljudi moglo zaposliti u reciklažnim dvorištima, sortirnicama, centrima za ponovno upotrebu. Ujedno, takav sustav nudi golem ekonomski potencijal jer umjesto da materijale uništava u centrima, on im sortiranjem diže vrijednosti, priprema ih za tržište i izravno konkurira uvoznom. Stoga, s pravom tvrdimo da unaprijeđeni sustav gospodarenja otpadom ima snažan potencijal za razvoj nove gospodarske grane. Stvorili bi se uvjeti za razvoj tvrtki u sektoru recikliranja, posebno plastike te proizvodnje potrebne opreme. Dakle, učinkovito gospodarenje sustavom ne znači da otpad u centrima pretvaramo u gorivo koje nitko ne želi i koje morate platiti nekome da ga termički obrađuje, već da otpad odvojeno prikupljamo, sortiramo i prodamo na tržištu kao vrijednu sirovinu. To je kružno gospodarstvo, to su uštede i to je podizanje stupnja održivosti našeg društva.

Najavili ste da će ministarstvo osigurati financijska sredstva za učinkovite zelene i inovativne projekte te da je važno razvijanje i promicanje 'zelene' javne nabave. Možete li preciznije reći o kakvim je projektima riječ te kako mislite promicati 'zelenu' javnu nabavu?
Smatram da bi u novi Zakon o javnoj nabavi trebalo ugraditi odredbe koje će voditi računa o okolišnim politikama kako bi se više kupovali zeleni proizvodi i usluge. Kroz zelenu javnu nabavu možemo štedjeti i smanjivati troškove poslovanja javnog sektora. O kolikom se potencijalu radi, dovoljno govori podatak da se u Hrvatskoj godišnje prosječno sklopi oko 25.000 ugovora o javnoj nabavi vrijednosti oko 30 milijardi kuna. To je 12% BDP-a. Time možemo značajno doprinijeti čistom i zdravom okolišu, a istovremeno se doprinosi razvoju zelenog gospodarstva, razvoju inovacija i segmenta zelenih roba i usluga

Što će biti s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i hoće li se nastaviti s projektima sufinanciranja građana?
Fond će doživjeti određene promjene kako bi ga ustrojili na način da bude znatno učinkovitiji u pružanju podrške projektima za razvoj kružnog gospodarstva. Nastavit ćemo s provođenjem korisnih projekata poput energetske obnove obiteljskih kuća i zgrada.

Često napominjete da je kod gospodarenja otpadom vrlo bitna individualna odgovornost, tj. da sami građani mogu puno pridonijeti rješavanju tog problema. Posebno ističete kućno kompostiranje koje i sami prakticirate. Na koji način ministarstvo može utjecati na podizanje odgovornosti građana prema odlaganju otpada i zaštiti okoliša?
Mnogi građani se ponašaju odgovorno već i sada, u sadašnjim uvjetima, kada im se za to ne daje nikakva konkretna zadovoljština. Ministarstvo će svejedno pokrenuti edukacijsku kampanju za građane s ciljem podizanja razine svijesti o postupanju s otpadom, makar smatram da za dobar dio građana to nije potrebno te za njih ne bi bilo nužno uspostavljati individualizaciju odgovornosti. Moramo se svi naučiti na nužnost da se naše ponašanje odgovarajuće vrednuje u svemu pa tako i kod postupanja s otpadom. To na koncu znači da građani koji kod kuće kompostiraju, odvojeno prikupljaju opasne i reciklabilne tvari i tek manji dio predaju komunalcu za zbrinjavanje trebaju plaćati znatno maji račun u odnosu na nekoga koji to uporno ignorira. Stoga, pravedni sustav naplate komunalne usluge je taj koji uz edukaciju i kvalitetno osmišljen sustav može osigurati funkcioniranje sustava.

Jedno od pitanja oko kojeg se često mogu čuti oprečna mišljenja je zbrinjavanje nuklearnog otpada iz nuklearne elektrane Krško. Kakav je vaš stav o tome, treba li graditi odlagalište na teritoriju Hrvatske ili treba potražiti neko drugo rješenje?
- Hrvatska ima određene obveze koje postoje zbog NE Krško i naša je dužnost da pronađemo najbolji mogući način za skladištenje radioaktivnog otpada. Tu je i radioaktivan otpad iz bolnica koji također treba zbrinuti. Osobno smatram da trebamo odabrati ono rješenje koje će biti najsigurnije po okoliš i građane i koje će voditi računa o nacionalnim interesima. Uvjeren sam kako će Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost donijeti Nacionalni program zbrinjavanje te vrste otpada koji će biti siguran po građane.

Izvor: Poslovni.hr


KOMENTARI:

Stari Komentari (1)

  • (Gost_8633)

    Podrška ministru Dobrovići. Ako nas Dobrović ne spasi od manipulatora iz Regionalnog centra za "čisti" okoliš, ugušit ćemo se u vlastitom smeću i gluposti.

    oko 2 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara