Nakon što je autocesta povezala sjever i jug Hrvatske, činilo se da su svi prometni čvorovi u Dalmaciji riješeni, pa će rijeka automobila iz Europe sama poteći k nama.

No, tek se tada shvatilo da ni pola posla nije gotovo, jer su “pritoci” začepljeni: zbog povećanja prometa pravac od aerodroma u Resniku do Splita postao je usko grlo; isto je donedavno bilo na brzoj cesti Solin – Klis, čije smo dovršenje čekali desetljećima, kao što smo desetljećima svjedoci gužvi u Omišu, koji je najveće slijepo crijevo na istočnoj obali Jadrana.

Naš najpoznatiji grad u svijetu – Dubrovnik, ostao je na repu Hrvatske; do njega se ne može autocestom i mora se prolaziti kroz BiH, pa se na ljetnih četrdeset stupnjeva u kolonama čeka na granici kod Neuma. Zato se pelješki most najavljuje kao spasonosno rješenje, no njegova gradnja još nije počela, a u javnosti se pojavio podatak da će radovi krenuti krajem 2016.?

Razgovarali smo s političarima koji godinama zazivaju Vladu da “odčepi” zakrčene prometne arterije u Dalmaciji, da započne ili dovrši radove koji su u tijeku.

Ipak se kreće

HSLS-ovac Tonći Blažević dugo upozorava na probleme u splitskom prstenu. Blažević je optimističan jer su neke trase od vitalnog značenja za drugi po veličini grad u Hrvatskoj – riješene. Tako bi radovi na mostu kopno – otok Čiovo trebali biti gotovi do listopada, a ukupna vrijednost mosta s pristupnim cestama dužine dva kilometra i instalacijama je 230 milijuna kuna.

– Rekli bismo: “Ipak se kreće.” Zapadni pravac, dio od Trogira do Solina, konačno će biti dovršen ove godine. Sve je trebalo biti gotovo još 2008., pa se nadam da se i ovi radovi neće pretvoriti u onih dvadeset i pet godina koliko je trebalo za brzu cestu Solin – Klis. Sredstva su političkim odlukama bila preusmjerena za izgradnju riječke obilaznice, a i neka su kad su tamo bili složniji od nas lokalnih političara – konstatira Blažević i podsjeća da je na raskrižju kod Stobreča izmjeren najveći promet vozila u jednom danu za cijelu državu.

– Gost iz Makarske ljeti iz hotela kreće tri sata ranije da bi na vrijeme došao u Zračnu luku Split. Tri sata za 70 kilometara! Gužve koje se javljaju od proljeća do zime kad su kišni dani nesnosne su i koštaju nas mnogo izgubljenih radnih sati i turističkih noćenja na području od Splita do Makarske. Ovih dana mnogi pravci i potezi na području Dalmacije spominju se u medijima jer je došlo do promjene vlasti. Novca uvijek nedostaje, zato treba biti hladne glave i realno sagledati sve što se traži, pa posložiti po prioritetima.

Prioritet broj jedan zasigurno je potez Split – Omiš i sve ono što se vezuje uz njega. Osobno mi je nepojmljivo zatvaranje Splita i ostalih u neke svoje “granice”. Gradonačelnik Splita nije progovorio javno o prometnoj povezanosti u našem bazenu Trogir – Sinj – Omiš; u cijelom mandatu?! Apeliram na sastanak svih čelnika i dužnosnika s ovog područja, bez obzira na “boje”, na kojem bi se sagledale potrebe glede prometne povezanosti na širem području. Nakon toga bismo trebali zajednički nastupiti prema središnjoj vlasti. Samo takvim pristupom, a ne da svatko radi za svoje “gumno”, možemo nešto napraviti – poručuje Blažević.

Cesta koja život znači

I stranka “Pametno” splitske gradske vijećnice Marijane Puljak, zajedno s Blaževićevim HSLS-om, ukazivala je kroz građanske akcije da je brza cesta Trogir – Omiš prometnica koja bi spasila Dalmaciju: rasteretila Jadransku magistralu i razbila čepove koji se stvaraju na izlascima s Dalmatine prema mjestima na omiškoj i makarskoj rivijeri. Da je realizacija ovakve prometnice na dugom štapu, govori i podatak da bi ona stajala Zagreb i Bruxelles više od tristo milijuna eura, što je gotovo ravno troškovima gradnje pelješkog mosta.

– Nema sumnje da izgradnja kompletne brze ceste Trogir – Omiš mora biti prioritet. Objašnjavati godinama da je dnevni promet od pedeset tisuća vozila kroz raskrižje na Stobreču najveći na nekoj od cesta u Hrvatskoj i da je to prometnica koja za mnoge stanovnike nema alternative, više je nego žalosno.

Moderna prometnica se počela najavljivati još osamdesetih godina prošlog stoljeća: planovi su rađeni, pa mijenjani, novac skupljan pa odlazio na druge projekte, samo radi neaktivnosti lokalnih političara koji jednom kad odu preko Klisa za Zagreb zaborave na duge kolone koje ljeti ubijaju svaku želju za putom do Omiša, ali i onemogućavaju vitalne funkcije stanovništva: odlazak na posao, školu, u bolnicu.

Bili smo svjedoci i nekoliko opasnih požara proteklih desetljeća na područu od Stobreča do Omiša, kad su ljudi ostajali zarobljeni pa su im jedini put spasa ostali more i brodovi. Ponovno se nadamo da će nova Vlada shvatiti ovo kao prioritet i neće nalaziti raznorazne razloge zašto je ne napraviti. Da će dovršiti tunele koji trenutno vode u ništa i da će realizirati ovu toliko željenu i više desetaka godina isčekivanu prometnicu koja život znači – nada se i Marijana Puljak.

Politički prioritet

Pučki tribun, mostovac Miro Bulj, kaže da mu je izgradnja četverotračne ceste Križice – Kukuzovac politički prioritet s obzirom da bi takva prometnica spasila Cetinsku krajinu.

– Ona bi Sinj učinila predgrađem Splita, a svjesni smo da u Splitu turizam strelovito raste, pa bi svi ti gosti mogli uživati i u sinjskoj gastronomskoj, povijesnoj i kulturnoj baštini. Alka, Gospa Sinjska, konjički sport, uživanje na Cetini, golf..., sve su to naši aduti. Sramota je da pored svih tih premijera i zastupnika iz Dalmacije, posebno Dalmatinske zagore, naši cestovni problemi nisu već do sada riješeni, za razliku, recimo, od Istre, koja će dovršetkom Ipsilona biti savršeno povezana unutar istarskog poluotoka i sa zemljama u susjedstvu.

Sinj je izgradnjom Dalmatine ostao izoliran jer nema izlaz na autocestu, za razliku, recimo, od kaštelanske Zagore koja je zbog Sanadera dobila izlaz na Vučevicu, kojim jedva da tko i prolazi. I Lika je bolje riješena od Zagore, a Cetinska krajina ima više stanovnika od Like – kaže Bulj, te dodaje da je uvjeren da će radovi na cesti Križice – Kukuzovac početi do kraja mandata ove Vlade.

– Sve ovisi o dokumentaciji koju su nam ostavili prethodnici. Ministar prometa Oleg Butković mi je potvrdio da će se sigurno raditi na tome i da se računa na sredstva iz EU-a.

Do toga će se napraviti studija isplativosti i utjecaja na okoliš, tako da je realno da se s gradnjom krene pred sam kraj mandata ove Vlade, a ja ću kao saborski zastupnik Mosta neprestano na tome inzistirati, kao i na tomu da se riješe problemi u cestovnom povezivanju Trogira i Omiša, vrgoračka zaobilaznica i povezivanje Imotskog s autocestom Split – Zagreb – odlučan je Bulj, koji je zajedno s kolegom Ivanom Kovačićem, gradonačelnikom Omiša, u saborskom Odboru za promet i infrastrukturu, pa će lobirati za projekte iz zavičaja – cestu koja bi prometno rasteretila Omiš i onu koja bi skratila put od Sinja do mora.

Ta je cesta i jedna od točki ugovora o suradnji između Mosta i HDZ-a, a uvrštena je i u državni proračun. U tijeku je izrada studije izvedivosti obilaznice Dicma koju radi IGH, a trebala bi biti završena sredinom godine. Pokaže li se taj prometni pravac isplativim, Hrvatske ceste kandidirat će taj projekt na natječaj za sredstva iz EU fondova.

Karamarko im obećao

Nije grlati Bulj jedini koji će gurati rješavanje cestovnih problema u Zagori. Oko njih su se angažirali i aktivisti nezavisne liste iz Imotskog MizaIM, koji su na izborima poduprli Most i računaju na njihovu podršku kad su lokalni problemi u pitanju. A njihov najveći problem je drndanje do spoja na autocestu u Zagvozdu prosječnom brzinom četrdeset na sat, za što im nerijetko treba više vremena nego na A1 od Zagvozda do Splita.

– Glas naše inicijative se širi i uspjeli smo u kratkom roku ponovno aktualizirati nužnost gradnje brze spojne ceste Imotskoga na autocestu i staviti je u središte političkog zanimanja. Senzibilizirali smo javnost putem apela i istupa, društvenih mreža, portala, novina i televizije. Tema se nakon dužeg vremena opet otvorila i na Skupštini Splitsko-dalmatinske županije.

Tražilo se aktivno zalaganje i lobiranje prema ministrima i cestarskim tvrtkama, kako bi se napokon započela gradnja pristupne ceste do zaobilaznice sa Zagvozdom, odnosno spajanja Graničnog prijelaza Vinjani Donji – Zagvozd, kao i smanjenje tunelarine za domicilno stanovništvo – kaže imotski vijećnik Martin Lončar i podsjeća da su prethodno potpredsjednik Sabora Ante Sanader i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko na skupu u Imotskom obećali da Imotski neće biti zaboravljen.

– Nedavno je ministar Butković na Međunarodnoj konferenciji u BiH izjavio da je brza cesta Imotski – Zagvozd jedan od prioriteta njegova kabineta te da će posjetiti Imotski. Nakon toga do nas je došla, izvor kaže, provjerena, ali neslužbena informacija da od toga nema ništa, te da je to tek bio neformalni unutarstranački razgovor i da se ta investicija u HC-u ne planira u ciklusu od iduće četiri godine.

Prije se, dok je novac u državnoj blagajni za taj vitalni infrastrukturni zahvat bio osiguran, imotske jedinice lokalne samouprave nisu mogle dogovoriti o trasi ceste koja je bila u projektnom planu. Poslije je nestalo sredstava, promijenila se vlast na državnoj razini koju je preuzela Imotskom tradicionalno nesklona lijeva opcija, jer ovo nikad nije bio njihov birački milje, međutim, paradoks je da ni tzv. desne strukture odveć ne pomažu ovaj kraj, valjda zato jer računaju da su im tu glasovi zajamčeni pa se ne moraju truditi.

Tako nesretni Imotski stalno ostaje zadnja rupa na svirali. Spremni smo to prekinuti peticijama, skupovima, prosvjedima ili blokadom. Zar netko mora stradati na ovim opasnim prometnicama da bi se stvari konačno pomakle s mrtve točke?! – upozorava Lončar u ime mladih Imoćana.


Pristupna cesta do Ravče

U Vrgorcu se stalno govori o izgradnji pristupne ceste za gospodarsku zonu Ravča. Autocesta je praktički ušla u Vrgorac, ali do Ravče, u kojoj bi se smjestile tvrtke i zaposlilo ljude – se ne može. U veljači je ishođena građevinska dozvola čime su ispunjeni svi preduvjeti za raspisivanje natječaja za odabir izvođača. Financijsku pomoć Gradu Vrgorcu u realizaciji ovog projekta, o kojem ovisi i povlačenje dva milijuna kuna nepovratnih sredstava iz IPARD programa, pružit će Splitsko-dalmatinska županija te Hrvatske ceste, koje će financirati izgradnju raskrižja na državnoj cesti D535.

Nedavno je i dožupan Ante Šošić Vrgorčanima obećao da će Županija iznaći novac da se konačno krene s procedurom dobivanja sredstava za njezinu gradnju. Dobivanje oko četiri milijuna kuna nepovratnih sredstava za izgradnju pristupne ceste te dva milijuna kuna iz IPARD programa koja bi Grad Vrgorac trebao povući tijekom 2016. godine, ovisi o izglasavanju proračuna na sjednici Gradskog vijeća.


Do Planog u četiri traka u listopadu

Prije točno deset godina počela je izgradnja pedesetak kilometara duge četverotračne brze ceste od Trogira do Omiša, vrijedne gotovo 300 milijuna eura. Obećavali su tada iz Hrvatskih cesta kako bi žila kucavica koja je trebala rasteretiti promet od Trogira do Omiša i zauvijek poslati u povijest kilometarske gužve u turističkoj sezoni, trebala biti dovršena za samo dvije godine. Danas, desetljeće nakon, cesta ne da nije dovršena, nego o dionici Solin – Omiš više nitko ni ne govori, a još nije dovršeno ni 15 kilometara tzv. ceste smrti kroz Kaštela, kojom dnevno prometuje više od 30 tisuća vozila.

Izgradnju brze ceste kroz Kaštela u zadnjih deset godina obilježili su prosvjedi građana koji su se bunili zbog predloženih rješenja, smatrajući kako će nova prometnica biti nesigurna za pješake. Kordoni policije osiguravali su prije devet godina gradilišta u Kaštel Sućurcu, a zbog sramotno niskih cijena otkupa zemljišta, jer su Hrvatske ceste građanima nudile samo 22 eura po metru četvornome, Kaštelani su podigli bunu i osnovali udrugu, pa u Zagrebu srušili prvotnu ponudu. Cijene zemljišta su podignute na oko 100 eura za kvadrat. Nakon što se izgradila prva od tri poddionice, od Solina do Kaštel Gomilice, umjesto nastavka radovi su bili potpuno zaustavljeni.

Izvođač, splitski “Konstruktor”, više nije mogao izvršavati ugovorene poslove, pa je Uprava Hrvatskih cesta raspisala natječaj i odabrala nove izvođače. Nakon višemjesečnih problema, uvjetovanih od strane “Konstruktora”, radovi na izgradnji druge poddionice brze ceste kroz Kaštela, od Kaštel Starog do Planog, napokon su nastavljeni 2013.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

Stari Komentari (6)

  • (Gost_2135)

    Obećanje ludom radovanje,jedino opstaju novinari na plaći zna se već koga.

    oko 2 godina prije
  • (Gost_4215)

    semafore u sućurcu ukinuti..jeli normalno da u Sućurcu ima 5 semafora, a u ostala 6 kaštela 3 sermafora...pogotovo onaj semafor kraj jadranova igrališta!!Čemu ono služi???Stanovnici imaju 100 metara dalje zaobilaznicu kraj lidla...Strašno, da ne govorim o semaforu iza vatrogasaca!!!

    oko 2 godina prije
  • (Gost_8120)

    Ti semafori služe da bi se trošilo gorivo, kočnice i ugrožavala sigurnost prometa. Vidili su seljaci da u gradu postoje semafori pa su semaforima pokušali i svoje selo pritvorit u grad.
    A ko će činit 300 m do pothodnika? Šta je tebi?

    oko 2 godina prije
  • (Gost_6182)

    Semafori služe da bi selenfre kaštelanske dobile mukte cestu na račun državnih novaca. Zna se u čijoj režiji.

    oko 2 godina prije
  • (Gost_4156)

    A oni kraj Jadranova igralista? Kad autobus ili kamionima skrene put Delalije deset aut mora u rikverc. To jos ima u nas i mozda u Eritreji . A 300 metri dalje najbolja i najveci podhodnik u Dalmaciji.Doslo je vrime te semaforu primistit prema Starome a ovo zatvorit zauvik. Jer ko ne moze odvozit jos 300 metri do najsigurnijeg podvoznjaka u Dalmaciji ? Oni ca su zgradili kuce povise i nako vozu na crveno, da ne govorin po noci.

    oko 2 godina prije
  • (Gost_2839)

    ko zna kolikos e love ukralo i opralo na te semafore..zna se

    oko 2 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara