hren
 
Pitanje je koliko Ina još ima prostora za ublažavanje poskupljenja kroz poslovanje sa znatnom smanjenom maržom, jer su pred njom nužna vrlo velika ulaganja u modernizaciju i proširenje zastarjelih rafinerija i prodajne mreže,te osiguravanje novih rezervi nafte i plina. Bez toga Ina neće moći zadovoljiti sve strože europske standarde kvalitete goriva i u borbi sa sve jačom konkurencijom sačuvati svoju poziciju na domaćem i stranim tržištima.

Vijesti koje posljednjih mjeseci stižu sa svjetskih tržišta nafte pokazuju da se, nažalost, ostvaruju prognoze brojnih stručnjaka koji tvrde da je prošlo vrijeme jeftinog crnog zlata.
Nakon što je cijena barela nafte prije nekoliko dana na tržištu u New Yorku gotovo dostigla rekordnih 50 dolara došlo je do blagog smirivanja pa su se cijene na dva glavna svjetska tržišta u Londonu i New Yorku smanjile za nekoliko dolara po barelu. Međutim, nakon novih terorističkih napada na iračke naftovode cijene su krajem tjedna ponovno počele rasti, pa su oko osam dolara više nego krajem lipnja.
Više je razloga za takvo divljanje cijena. Prije svega konstantno velika potražnja za crnim zlatom koju proizvođači sve teže zadovoljavaju unatoč činjenice da stalno povećavaju proizvodnju. Npr. samo je Kina u srpnju uvezla čak 40 posto nafte više nego u istom mjesecu lani. Zato je i OPEC najavio povećanje proizvodnje u rujnu na 30,5 milijuna barela dnevno što je gotovo milijun barela više u odnosnu na sadašnju razinu.
Ali koliko god veliki svjetski proizvođači povećali svoje isporuke to još uvijek ne smiruje situaciju, jer na visoku razinu cijena, osim stalne velike potražnje, znatno utječu i velike premije za strah (stručnjaci tvrde da povećavaju realne cijene barela i desetak dolara). Naime, svjetski trgovci i veliki uvoznici stalno strahuju neće li doći do još većih problema u osiguravanju potrebnih količina nafte. Osim stalne nesigurnosti što će biti s isporukama iračke nafte na to utječe i sve napetija situacija oko sudbine Yukosa, najvećeg ruskog izvoznika nafte, te drugi problemi koji kod kupaca stalno potenciraju strah, hoće li nafte na tržištu biti dovoljno i po kojoj cijeni i motivira ih da napune svoje rezerve.
Koliko god visoka cijena nafte sve više trese svjetske ekonomije čini se da još uvijek nije došla do razine koja bi potaknula razvijene zemlje da interveniraju na tržištu naftom iz svojih rezervi, kao što je to prije nekoliko godina napravio tadašnji američki predsjednik Bil Clinton. Tako je američki potpredsjednik Dick Chenney najavio da će SAD posegnuti za svojim rezervama nafte u kojima je sada rekordnih 667 milijuna barela tek ako količine koje mogu nabaviti na tržištu budu najmanje za pet milijuna barela manje od 20 milijuna barela koliko se dnevno potroši u SAD. Umjesto korištenja nafte iz rezervi američki predsjednik George Bush je od ruskog kolege Vladimira Putina zatražio da Rusija poveća proizvodnju i izvoz sirove nafte. I Međunarodna agencija za energetiku smatra da je ponuda još uvijek veća od potražnje pa svojim članicama zasad neće preporučiti da koriste naftu iz rezervi.
Međutim, takve njihove procjene neće smiriti potrošače širom svijeta koji sve skuplje plaćaju naftu i njene derivate. To vrijedi i za potrošače u Hrvatskoj jer je Ina, nakon kraćeg zatišja, ponovno počela redovno povećavati svoje cijene. Tako su od početka godine maloprodajne cijene motornih benzina povećane za oko 14 posto, dok su dizelska goriva poskupila za 20-ak posto. Nije stoga čudo da su sa svih strana počeli prosvjedi i najave poskupljenja ostalih proizvoda i usluga. Među prvima su, po običaju, zagalamili prijevoznici kojima cijene goriva čine znatan dio troškova poslovanja. Ubrzo su se zbog učestalih i prilično velikih poskupljenja plavog dizela javili i ribari i poljoprivrednici, a mogućnost poskupljenja već su najavile brojne tvrtke što bi na kraju moglo ubrzati inflaciju.
Svi ti pritisci usmjereni su prema Ini ali i prema Vladi. Naime, zbog visokih poreza (PDV i trošarina) i izdvajanja za ceste, Ini ostaje samo oko jedna trećina cijene goriva, dok ostatak odlazi u državni proračun. Kako iz Vlade, ograničene teškom situacijom u državnom proračunu, stižu najave da bi mogla intervenirati smanjivanjem poreza na gorivo tek ako cijena barela naraste na najmanje 55 dolara, sve se svodi na to da će do daljnjega jedini amortizer biti Ina koja već dugo ne koristi maksimalno dozvoljene marže od 60 lipa po litri goriva. To je od njih još početkom ljeta zatražio i premijer Sanader.
Naime, Sanader i ministar financija imaju puno manje manevarskog proračunskog prostora od njihovih kolega u nekim susjednim zemljama (npr. Sloveniji i Mađarskoj) koji su već smanjili trošarine na naftne derivate zbog čega su maloprodajne cijene goriva u tim zemljama nešto niže nego u Hrvatskoj. U Sloveniji su, prema tvrdnjama njihovog Ministarstva financija trošarine na gorivo čak na najnižoj dopuštenoj europskoj razini, a slovenska se vlada već u ovoj godini odrekla više od 50 milijuna eura proračunskih sredstava.

Više: Vjesnik


KOMENTARI:

Stari Komentari

  • Nema komentara
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij