hren
 

U STUTGARTU S IVANOM ŠTIMAC AGIUS
Do prije nekoliko godina, pojedina djeca i mladi u Kaštelima i Trogiru, svoje prve zvuke na klaviru odsvirali su uz potporu profesorice Ivane Štimac. Sada svoje prve pijanističke korake uz nju rade djeca i mladi u njemačkom Stuttgartu, gdje Ivana danas živi sa svojom malom obitelji i s novim prezimenom Agius. A upravo smo Ivanu kontaktirali kako bi saznali kako teku dani u borbi s koronavirusom u Njemačkoj.

- U Njemačkoj je kao i u većini europskih država. Na snazi su brojne mjere, od zabrane kretanja u grupama većim od dvoje, uz obavezan razmak od 1,5 metara, što ulicama redovno kontroliraju pripadnici policije, u automobilima, na motorima, helikopterima... Trgovine, osim prehrambenih te onih koje prodaju higijenske potrepštine i lijekove su zatvorene, ne rade kina, kazališta, dječja igrališta su zatvorena, škole su zatvorene i održava se online nastava, ne rade dječji vrtići, javni prijevoz je u funkciji, ali se izuzetno pazi na mjere zaštite. Restorani, osim onih na dostavu ili preuzimanje hrane u prolazu, ne rade, Imate obaveze izolacija, samoizolacija, karantena... kao što sam rekla, slično kao i u drugim europskim državama pa i Hrvatskoj - bio je uvod u naš razgovor.

Inače, u Njemačkoj se prvi slučaj zaraze koronavirusom pojavio 27. siječnja u Bayernu i to osoba koja je stigla iz  Italije. U međuvremenu su nastupile Fasching Ferien, odnosno školski praznici u veljači, za vrijeme kojih su mnoge obitelji putovale na skijanje u Italiju, Austriju, Švicarsku i virus se vrlo brzo proširio posvuda. Do prvih dana travnja u Njemačkoj je oboljelo skoro 80 tisuća osoba, od kojih se više od 21 tisuće oporavilo dok ih je tisuću preminulo. U pokrajini Baden Württemberg, u kojoj se Stuttgart nalazi, navodi nam Ivana, ima skoro 16 tisuća oboljelih te 280 umrlih osoba, a dob umrlih je između 36 i 98 godina.
Ove brojke navele su Nijemce i sve stanovnike te države da se pridržavaju donesenih mjera, a kao i u Hrvatskoj dio građana ostao je bez posla te je država za njih osigurala znatnu pomoć.

- Svatko tko normalno razmišlja, mjera se treba pridržavati i prilagoditi situaciji u kojoj smo. Zadnje vrijeme radila sam s učenicima u svojoj privatnoj školi, no u ovom trenutku ne možemo i zbog sigurnosti ne smijemo funkcionirati.  Zato sam organizirala nastavu klavira online i za sada sve teče kako treba. No, učiti djecu sviranju klavira traži prisutstvo, namjestiti djetetu ruke, biti uz njega dok svira, u svakom trenutku ukazati mu na dobru ili lošu izvedbu... tako da ne znam do kada će nam Skype i društvene mreže moći zamjenjivati klasičnu nastavu.
Moj suprug Mark radi u jednoj tvrtki koja proizvodi strojeve i dijelove za strojeve za proizvodnju medicinskih pomagala. Posao mu je vezan uz prodaju te ga sada obavlja od kuće. Zadovoljan je, no puno lakše i uspješnije može ga odraditi u direktnom kontaktu s klijentima. Ali, što je tu je.

Sve ovo što se događa na jedan način nas je povezalo još više, otkrivamo jedni o drugima stvari na koje u dosadašnjoj užurbanoj svakodnevici nismo obraćali pažnju. Što je najvažnije, kako ne rade dječji vrtići, naša Nina, kojoj je 3 i po godine  ima svu pažnju mame i tate. Iako joj nedostaju mali prijatelji, nastojimo joj kvalitetno ispuniti vrijeme, svira sa mnom na klaviru, vježba sa suprugom, izrađuje različite kreativne stvarčice. Kad je odgovarajuće vrijeme, u poslijepodnevnim satima odemo izvan grada, otkrili smo predivne krajolike za koje nismo prije imali vremena, ona se provoza biciklom, mi prošetamo, dišemo punim plućima. Mnogi iz grada odlaze u okolicu, naravno, samo obitelji zajedno, nitko drugi fizički ne komunicira. Gradskim ulicama šetaju tek pojedinci.
Večeri, kad se uglavnom sve umiri, provedemo u ugodnim razgovorima, a imamo i naše društvo koje se spoji konferencijskom vezom te „zajedno“ ispijemo čašu vina i prepričavamo događaje – ispričala nam je Ivana o tome kako provode dane.

Kako su Njemačke granice zatvorene za  one koji nisu iz Njemačke, a otkazana su i sva međunarodna putovanja, osim dnevnih migracija zbog posla s Luksemburgom i plan obitelji Agius za Uskrs u Kaštel Gomilici s obitelji Štimac, pao je u vodu.

- Kako zadnjih nekoliko godina za Božić odlazimo na Maltu kod suprugove rodbine, a za Uskrs kod mojih u Kaštela, tako smo i ove godine već bili kupili avionske karte, koje smo vratili. Malo sam tužna kad se sjetim da lani od kolovoza nisam vidjela moje. Ali  valjda će i to brzo se promijeniti. Mnoge smo planove morali zaboraviti ili preokrenuti, a nadam se da će opasnost od zaraze proći prije ljeta jer ne bih željela da moji učenici budu razočarani otkazivanjem koncerta polovinom srpnja, za što se već dugo pripremamo – kazala nam je Ivana svoju želju.

- I da, zaboravila sam navesti jedan podatak, a riječ je o famoznom toaletnom papiru. Pratila sam vijesti iz Hrvatske o tome kako su ljudi kupovali toaletni papir kao da je to najvažnije na svijetu. Vjerujte mi, ovdje je u Stuttgartu u jednom trenutku bilo i gore, uopće ga nije bilo na policama trgovina, pa tako ni brašna niti sličnih namirnica. No, stanje se sada popravilo i trgovine su dobro opskrbljene, osim što kao i svugdje u svijetu nedostaje zaštitnih maski, rukavica i sredstava za dezinfekciju - zaključila je ova Kaštelanka.

Foto: privatni album


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij