hren
 

ZAŽIVI LI INICIJATIVA JEDNE OD AUTORICA, NEĆE BITI I POSLJEDNJE
Nema boljeg osjećaja od onog kad u moru tmurnih vijesti i teških tema naletite na jednu iskrenu i toplu priču koja vraća vjeru u ljude te vam pruži zadovoljstvo da i vi budete makar sporedni lik u njoj, a nama se pružila prilika da iz „prvih redova“ svjedočimo kako naoko male stvari mogu postati vrelo sreće i veselja. A kad su glavni akteri djeca, drugačije i ne može biti.

Nakon što se našoj redakciji javila mama osmogodišnjeg Filipa Božića, koji je ove subote na plaži Lučica na otoku Visu pronašao poruke u boci što su je u svijet poslale njegove vršnjakinje Matea i Mia sa svojom „tetom čuvalicom“ Danijelom iz Kaštel Novog, kako bi im javila da je njihove poruke s najboljim željama netko i pročitao jer su u njima navele samo imena, svoju mamu kao glavnu pokretačicu ove predivne priče prepoznao je njen sin Petar Novak.

No tu zanimljivostima ili slučajnostima, kako vam drago, nije ni približno kraj, a to nam je postalo jasno čim smo čuli glas s druge strane slušalice.

Danijela na mjestu gdje su poruke puštene u more

-Kad mi je susjeda, frizerka Sretna, kakve li koincidencije, sinoć poslala poruku o tekstu objavljenom na Portalu grada Kaštela, mojem uzbuđenju i sreći zbog djevojčica kojima sam čitavo vrijeme govorila kako će naše poruke netko naći i pročitati, mada ni sama nisam previše vjerovala u to, nije bilo kraja. Još uvijek drhtim od zadovoljstava što sam uspjela postići ono što mi je i bila namjera, a to je da budemo bolji jedni prema drugima, otvorimo i smekšamo svi naša srca u ovom svijetu poremećenih vrijednosti u kojem se sve vrti oko novca i djeci usadimo ljubav, kao ono najvrjednije i najjače – u dahu nam je, ne skrivajući svoju radost ispričala „teta Danijela“. Otkivajući usput kako je baš ona mama prve kaštelanske „muške tete“, ali i sama dugogodišnja novinarka Jutarnjeg lista i Glasa Slavonije.

Istog je trenutka, kaže, dobre vijesti javila i Matei i Miji, koje su bile presretne što je netko pronašao njihove poruke, premda su se nadale kako će to ipak biti neka djevojčica s kojom će imati mnoštvo zajedničkih tema. No, svom vršnjaku Filipu, nakon što smo ih spojili s njegovom obitelji, odlučile su napisati pismo čim ozdrave. Ovaj put ipak će ga poslati poštom, kako bi bile sigurne da će stići baš na njegovu adresu.

Svoju ljubav prema djeci, koja izvire iz svake riječi dok priča o djevojčicama koje čuva ali i podučava, a koje je temperatura zadržala u krevetu prilikom našeg susreta na rivi gdje su bocu s porukama ubacile u more, Danijela je uspjela prenijeti i na svog sina koji je postao odgajatelj i dalje širi ono što je „usadila“ u njega.

Filip na mjestu gdje je pronašao poruke u boci

Oduvijek je, kaže, oduševljavala mogućnost i činjenica da poruke u boci netko pronađe nakon niza godina, posebice nakon čitanja istoimene knjige, pa je u igri s njenim curicama jednog dana nakon što su napisale domaću zadaću i naučile sve za školu, došla na ideju da i njih tri pošalju u svijet svoje dobre želje. Što su učenice trećeg i prvog razreda osnovne škole Bijaći, koje su se ovog ljeta vratile iz Švedske živjeti u Kaštela, spremno prihvatile.

-Dogovorile smo se da svaka u svojoj poruci napiše ono što želi, a kako su njima gusari dobri ljudi koji plove morima, one su odlučile pisati njima, ne bi li im olakšale dug boravak na moru i odvojenost od obitelji. To je, pokazalo se, bio lakši dio jer sam naše poruke tek iz nekoliko pokušaju i uspjela ugurati u staklenu bocu, ne želeći plastikom onečišćavati okoliš. Bocu  smo onda zajedno i ubacile u more pored kule Rotondo  kad smo krenule u šetnju i igru u obližnjem parku. Matei sam ipak morala ispuniti njenu želju i dopustiti da u plastičnoj bočici pošalje još jednu poruku, onu koju je napisala ribicama - otkiva nam s osmijehom Danijela.

Tko zna gdje će more odnijeti njene želje i tko će ih pronaći, no usreće li ga makar upola kao što su Filipa, Mateu, Miju i Danijelu, bit će i više nego dovoljno. Jer za sreću je potrebno malo, a ova Slavonka zaljubljena u more i Kaštela, ima prijedlog kako je i podijeliti.

- Htjela bi, u suradnji s Portalom i svima onima koji to žele, jer ja sam tu još uvijek nova i ne poznam mnogo ljudi, pokrenuti inicijativu da odredimo jedan dan u mjesecu i da se, od djece vrtićke dobi pa da onih najstarijih, po godinama, ne po duhu, okupimo na ovom mjestu pokraj kule i puštamo u more poruke u boci. Ljudi bi se na taj način počeli više družiti i zbližavati, a opet će i neka od tih boca zasigurno naći put do nečijih ruku, što će izroditi još neko novo prijateljstvo, ne preko virtualnog svijeta, već preko ovog čarobnog mora, preko pisma, preko topline - zaključuje naša sugovornica.


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij