hren
 

Ne sjećam se je li tog dana bilo hladno, vruće, sunčano, oblačno. Ipak se sjećam se da su  u poslijepodnevnim satima Kaštelima odjekivale petarde, manje eksplozije, čuo se poneki rafal. Anči mi je doletjela iz svog sobička gdje je nešto čitala i prestravljena upitala jesu li četnici došli do Kaštela. Trebalo mi je nekoliko minuta da dijete uvjerim da je riječ o slavlju neustrašivih vojnika na kaštelanskoj bojišnici koji na taj način slave priznanje ove naše države.

Na svim TV programima, a koliko se sjećam, u to sam vrijeme mogla gledati dva programa državne televizije, govorilo se samo o priznanju Hrvatske. Nije mi bilo jasno što to za nas znači i zbog čega je to udarna vijest, pa mi smo država, što bi nas trebalo biti briga tko nas je priznao?
Okretala sam s jednog na drugi program u nadi da će netko govoriti o borbama na ratištima, što se događa u Slavoniji gdje su u nekoj hrastovoj šumi bili Miljenko i Zlatko, o borbama na drniškom području gdje su bili Crni, Marinko, Željko i drugi iz „moje ekipe“, o Dubrovniku gdje je Tonći upoznavao najskrivenije kutke tog grada...

Izgasila sam televizor, uzela karte u ruke i tu večer dijete naučila igrati briškulu.

Sutradan na poslu euforija među kolegama, ljube se, čestitaju, na brzinu se organizira večernji domjenak u čast priznanja. Svi će doći.
Ajde, doći ću i ja, samo prethodno moram iz Splita do Kaštela da dam upute Anči kako se ponašati, kome otići i što raditi ako slučajno zasvira uzbuna...

Pjevalo se te večeri na domjenku, pjevali su oni koji su „napokon došli na svoje“, ali i oni, kojima sam do jučer s plaće odbijala partijsku članarinu, a većina ih je znala otpjevati „Evo zore, evo dana...“ , kad su je prije naučili za ovu prigodu?

Gledam, a poneka suza krene mi niz lice. Gledam te žene koje su svoju djecu ostavile doma s muževima, koji će im spremiti večeru, igrati s njima briškulu i pustim suzu zbog moje Anči koja sad sama sjedi u kući i vjerojatno moli Svevišnjeg da ne zasvira nikakva sirena pa da mora trčati u tete Vinke.
Gledam te muškarce, visoke pa i zgodne, s kojih se širi miris Bruta,  kako se raduju, kuckaju čašama, nazdravljaju.  Gledam ravnatelja koji s ponosom na stolu drži fotografiju sebe u uniformi koju je obukao za fotografiranje zajedno sa svojim političkim kolegama i nikad više.
I pustim suzu zbog Crnog koji negdje na Moseću ili puni minobacač ili sjedi u nekom podrumu ulijevajući u sebe crno vino koje mrzi, neobrijan, neošišan i smrdljiv.

I onda mi pogled padne u jedan kut prostorije, pedagoginja Lepa i logopedica Vesna, s nekom sjetom u očima. Osjećam kako je jedna mislima s obitelji i bratom u Virovitici, druga negdje oko Zvornika. Zabrinute...
U drugom kraju prostorije Todora, čistačica iz Banja Luke, prozivana zbog svog porijekla, Dragana, čistačica rodom iz Beograda, također zadnjih mjeseci proganjana zbog toga odakle je, Zvone podvornik, donedavni član SK, također u nekoliko mjeseci bačen na margine odnosa u ovom našem kolektivu.... tužni, suze im u očima...

- Nikad se oni neće pomirit s tim da sada imamo Hrvatsku... – bio je tek jedan dio komentara na njihovo „izoliranje“, pri čemu su i moje suze postale tema šuškanja među kolegama...

Todora, Dragana, Zvone... znala sam, plakali su, kao i ja, misleći na svoje sinove i muža, negdje na nekoj od bojišnica, one za koje nisu čuli već danima i misleći samo o mogućoj osveti neprijatelja za ovo što se događa. Svi ostali uglavnom nisu imali za što plakati.....

- Ovakvu državu ja ne želim – kazala sam glasno tada, bez da sam promislila, ispred šezdesetak ljudi, otišla, ostavila ih u čudu, ukrcala se na autobus i ostatak večeri s mojim djetetom usavršavala briškulu, a kad je ona zaspala otvorila album i gledala mog istinskog heroja.

„ Prije 28 godina Republika Hrvatska međunarodno je priznata kao suverena, slobodna i neovisna država“
Priznata od međunarodne zajednice i stvorena životima,  krvlju i borbom hrabrih ljudi. Na žalost, upropaštena od onih koji su „Evo zore, evo dana“ naučili preko noći.

A ja sam, nakon nekoliko mjeseci postala „tehnološki višak“.....


KOMENTARI:

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij