hren
 

...ako vas nije briga kolike poreze plaćamo, ako vas nije briga za razvoj mikropoduzetništva i podizanje standarda hrvatskih građana, ako vas ne brine uloga turizma u domaćem gospodarstvu, ako vas ne muči činjenica da je samo u tri godine, između 2013. i 2016., iz Hrvatske iselilo 230.000 ljudi.

Nekako s početkom ljeta, čitava Hrvatska započne s brojanjem pinezi (malih) iznajmljivača. Priča je tipično naša, ona u kojoj domaćini diljem obale, u glavnoj turističkoj sezoni, postanu glavni zlikovci, gulikože, džabalebaroši, s tablama "cimerfraj" oko vrata leže u hladovini i čekaju da se njihove lakome lisnice same napune zamamnih eurića.

Javni linč podupiru mediji koji likuju nad svakim praznim krevetom obiteljskog smještaja ili manjkom čistač(a)ica koji bi pospremili one ležajeve koje su, pukom srećom valjda, ipak ulovili ponekog zalutalog gosta. Jer spas domaćeg turizma valja potražiti u hotelskom smještaju, koji se guši pod jarmom privatnih ležajeva i lakomih njihovih gospodara.

Nato aktualni ministar turizma isuče pero i sroči novi zakon ili pravilnik, dok masa oduševljeno kliče u zemlji opterećenoj porezima, s još većim daćama privatnim iznajmljivačima.

Scenarij je to kojeg pratimo posljednjih nekoliko godina, a jednako je i u ovoj - otvoreno je (još uvijek) savjetovanje o Pravilniku o najnižem i najvišem iznosu turističke pristojbe. Kojim se, između ostalog, propisuje i novi minimalni iznos boravišne pristojbe za najnerazvijenija naselja u Hrvatskoj veći za 100% od dosadašnjeg. Ali, krenimo redom...

Kolika je zarada privatnih iznajmljivača?

Prema podacima eVisitora, broj kreveta u privatnom smještaju trenutno iznosi oko 700.000, a broj domaćina se bliži nevjerojatnoj brojci od 100 tisuća. To bi značilo da jedan domaćin prosječno raspolaže sa 7 postelja.

Nedavno su mnogi mediji prenijeli "istraživanje" jednog domaćeg portala prema kojem je prosječna cijena najma apartmana 63 eura. "Istraživanje" ne navodi za koliko je osoba apartman po toj cijeni pa je i informacija pomalo besmislena. Međutim, cijene apartmana za 4 osobe, primjerice 4 + 1 se kreću oko 60 eura. To nas dovodi do prosječne cijena noćenja za jednu osobu od 15 eura.

Prosječna popunjenost obiteljskog smještaja je 65 dana godišnje.

Jednostavnom računicom množenja navedenih faktora, dolazimo do brojke 6825, a koja označava količinu eura koje domaćin, s prosječnim brojem kreveta, prosječnom popunjenosti i cijenom, može zabilježiti u evidenciju primitaka godišnje.

To je oko 50-ak tisuća kuna, bez plaćenog poreza, režija, amortizacije ulaganja u nekretninu, ulaganja u kvalitetu i oglašavanje ili održavanje smještaja. Jer činjenica je da će svaki iznajmljivač, prije nego je uprihodio ijednu kunu, početi plaćati državi paušal poreza na dohodak, koji je neovisan o prometu kojeg će ostvariti.

Visina paušala poreza na dohodak za privatne iznajmljivače se određuje krajem tekuće za onu iduću godinu i naš domaćin u ovom trenutku pojma nema kakva ga davanja čekaju dogodine. Raspon paušala iznosi od 150 (nerazvijena mjesta s manjom popunjenošću i cijenama smještaja od navedene prosječne) do 1500 kuna.

Ako pretpostavimo da paušal ostaje 300 kuna, koliko je iznosio prijašnjih godina u većini destinacija, naš će domaćin platiti 2100 kuna poreza na dohodak. Uz maksimalni iznos paušala, platit će 10.500 kuna poreza na dohodak godišnje. Tako je njegova zarada u startu smanjena na iznose od oko 48.000, odnosno 40.000 kuna.

Platit će i boravišnu pristojbu u paušalnom iznosu, onu koju ćemo odsad nazivati turističkom pristojbom, i koju ćemo, prema aktualnom prijedlogu, plaćati u rasponu od 350 do 1000 kuna.

To je još jedan izdatak od 2450 kuna za najniži, odnosno 7000 za najviši propisani iznos paušala. Spuštamo se lagano prema zaradi od 30.000 kuna. Paušalima poreza na dohodak i turističke pristojbe, valja još pridodati članarinu turističkim zajednicama. Ta se, pak, obračunava prema turističkim razredima mjesta s koeficijentima od 0,16150 do 0,11628.

Međutim, članarina TZ se ne obračunava na neto zaradu, već na ukupne primitke, odnosno na onaj početni iznos koji daleko premašuje one novce koji će na kraju ostati u kućnom budžetu domaćina.

Sada još od 30-ak tisuća kuna valja oduzeti trošak stanovanja i režija, a to su voda, struja, komunalije, internet i TV pretplata. Prema statistikama portala numbeo.com, režije za stan od 85 kvadrata u Hrvatskoj iznose 1200 kuna. Isti izvor navodi da je cijena Interneta 161 kunu, TV pretplata iznosi 80 kuna. Kada odbijemo režije, oduzet ćemo troškove oglašavanja apartmana ili provizije agencijama, PDV na provizije agencijama kojeg plaćaju domaćini, potrošni materijal u apartmanu (šamponi, sapuni, toaletni papir, sredstva za čišćenje, osnovne namirnice (sol, papar, kava, čaj), troškove čišćenja apartmana kod onih iznajmljivača koji uzimaju pomoć pri održavanju smještaja besprijekorno čistim.

Čistiti možemo sami, ali ne i napuniti apartmane bez posrednika

Cijene čišćenja apartmana su oko 50 kuna. Prosječna duljina boravka u RH je čak manja od 5 dana, ali mi ćemo pretpostaviti da naš gost boravi u apartmanu 7 dana. To znači da bi unutar 65 dana, bilo 9 čišćenja, koja prosječno traju 3 sata. 9 pomnoženo sa 150 kuna i eto nam novih 1350 kuna troška na čišćenje apartmana bez računanja troškova sredstava za čišćenje.

Cijene oglašavanja variraju, ovisno o modelu oglašavanja koje domaćin koristi i partnera s kojima surađuje. Većina koristi usluge oglašavanja više internetskih oglašivača smještaja, primjerice, od 648 kuna godišnje članarine na Apartmaniji.hr do 15% provizije Booking.com-u. Kada bismo punili apartmane isključivo preko Booking.com-a, od ukupnih primitaka bismo trebali još oduzeti 15% provizije, što bi iznosilo 5000 kuna, na koje bismo još platili 1250 kuna PDV-a.

Od tog iznosa koji nam ostaje bi trebalo još oduzeti troškove održavanja apartmana, popravke i nabavke namještaja, kućanskih aparata, posteljine, ručnika, održavanja nekretnine, itd. Još ako je apartman kupljen ili opremljen na kredit, je li nužno uopće navoditi kolike bijesne cifre privatni iznajmljivači zapravo ne zarađuju.

Prosječnom iznajmljivaču u najboljem slučaju ostane 20-ak tisuća kuna. Naravno, ima iznajmljivača koji su iskoristili zakonski maksimum od 20 dozvoljenih ležajeva po domaćinu, ali i onih koji iznajmljuju tek stančić za par ljudi ne bi li pokrpali kućne budžete, školovali djecu, skrbili za starce...

Koliki je doprinos domaćina lokalnoj ekonomiji?

Zanemarit ćemo postotak od poreza koje iznajmljivač plaća, a koji ostaje u destinaciji. Zavirit ćemo radije u potrošnju gosta koji odsjeda kod domaćina. Prisjetimo se istraživanja TOMAS ljeto 2017. prema kojem je prosječna potrošnja turista po osobi dnevno oko 78 eura. Oduzmimo od toga 15 eura po glavi na smještaj, dobit ćemo 63 eura koja svaki od naših sedam gostiju ostavi dnevno u destinaciji. Kada umnožak broja gostiju s prosječnom dnevnom potrošnjom pomnožimo s prosječnih 65 dana punog smještaja u kućanstvu, dobijemo zanimljivu brojku od gotovo 29.000 eura, odnosno 217.500 kuna koje gosti koji odsjedaju, kod domaćina, potroše u nekom od naših mjesta ili gradova.

Toliko su gosti jednog privatnog iznajmljivača doprinesu ekonomiji naše lokalne zajednice u godini. Toliko je samo jedan domaćin donio svojem mjestu ili gradu. Više od 200 tisuća naspram onih njegovih dvadesetak, koliko zaradi u ta dva, dva i pol, mjeseca godišnje dok su njegovi smještajni kapaciteti puni.

Hajdemo sada potopiti obiteljski smještaj. Dizati poreze da natjeramo domaćine da odustanu. One koji to još nisu učinili da prodaju svoje kuće. Da se odreknu zemlje i baštine, tradicije i kulture.

Onih 19 i nešto više milijuna turista koji godišnje posjete Hrvatsku, čije lisnice spašavaju naše glavice, noćit će valjda tada u hotelima. 19 i više milijuna u 1149 hotela sa 169 tisuća postelja. Ako ćemo i dalje razgovarati u brojkama, u svakoj hotelskoj postelji bi tada godišnje prespavalo 115 putnika. Ako ih dobro rasporedimo i ako budu ostajali maksimalno 3 dana, može! Ionako se veli, svakog gosta tri dana dosta! Da, obiteljski smještaj je zbilja suvišan i treba ga udaviti daćama i niskim plaćama.

Pitanje je zašto domaćini šute i hoće li ikad reći: "Dosta!"

Prema svemu navedenom, guše li se pohlepni domaćini u parama ili će ipak biti prije da kratkoročnim najmom podupiru mizerne plaće i još mizernije penzije, da školuju djecu i unučad, njeguju starije, i, uopće, pokušavaju preživjeti na rubovima Europske unije?

I zato, nemojte se uključiti u javnu raspravu o visini turističke pristojbe, svi vi koji smatrate da pohlepni iznajmljivači ubiru velike novce u sezoni. Nemojte se uključiti i vi koji se ne osjećate opljačkanima jer pokušavate zadržati djedovinu uz mizerna primanja i osigurati kakvu - takvu mogućnost izbora i budućnost svojoj djeci u domovini. Nemojte, kažemo, jer pozivali smo vas da se uključite u javnu raspravu o paušalnom porezu na dohodak u kolovozu i rujnu prošle godine pa je svoje demokratsko pravo iskoristilo tek stotinjak domaćina, od 100 tisuća koliko kažu da nas sad ima. Možda, ako kažemo "nemojte", ipak se dogodi čudo...

Što je novo u prijedlogu Pravilnika o visini turističke pristojbe?

Novim prijedlogom Pravilnika o najvišem i najnižem iznosu turističke pristojbe, glavna sezona se širi na razdoblje od 1. travnja do 30. rujna. Naravno da bismo željeli da je glavna sezona dulja, ali ne na papiru, već u stvarnosti. Od 1. travnja će se plaćati pristojba po cijeni glavne sezone, a svi znamo koliko turista zbilja boravi u našim gradovima i mjestima u travnju, svibnju ili rujnu...

Članak 2. Prijedloga predlaže najviši dosadašnji iznos pristojbe za najniži mogući ubuduće. Tako pristojba drastično poskupljuje za sve one koji nisu do sada bili u A turističkom razredu mjesta.

Do sada smo imali četiri razreda razvijenosti turističkog mjesta i pristojba je već poskupjela u 2018., a rasla je boravišna i u 2019. u odnosu na godinu ranije.

Novi prijedlog će turističku pristojbu povećati s 5 kuna u D razredu na jedinstvenih, i najmanjih mogućih, 10 kuna. To je povećanje od 100%. Ukupno povećanje turističke pristojbe u razdoblju od 2018. do 2020. godine će iznositi čak 125%.

Da i ne spominjemo najviši mogući iznos, koji će za dvokrevetnu sobu već od 1. travnja iznositi oko 6 eura, odnosno 40 kuna, kod najvišeg povećanja od 3 eura ili 20 kuna. Članak 5., stavak (2) određuje raspon paušala turističke pristojbe od minimalnih 350 do 1000 kuna, što je također značajno povećanje, kao i kod plaćanja boravišne pristojbe po noćenju.

Paušalni iznosi turističke pristojbe za kruzere će se određivati u odnosu na maksimalni kapacitet putnika. Ovakav prijedlog nije prihvatljiv. Turistička pristojba se može obračunati samo po realiziranom putniku, kao i lučka taksa, a prema listi putnika.

Općenito je novo povećanje turističke pristojbe neprihvatljivo u godini kada bilježimo smanjenje dolazaka, noćenja i cijena. Ali, nemojte se uključivati u savjetovanje o visini turističke pristojbe, nemojte se uključiti ako smatrate da su privatni iznajmljivači pošast koja je srozala naš turizam, otjerala turiste, probušila u srpnju rupu...

Ako vam je, s druge strane, jasno da domaćini obiteljskog smještaja s više od 50% udjela u noćenjima turista u Hrvatskoj samo nastoje popuniti rupe, one srpanjske, kao i one u svojim tankim kućnim budžetima, a pri tom podupiru i lokalnu ekonomiju i kakav-takav razvoj mikropoduzetništva, sudjelujte u savjetovanju o Pravilniku o najnižem i najvišem iznosu turističke pristojbe i ne dopustite šutke još jedno povećanje nameta.

Savjetovanje o Pravilniku o najnižem i najvišem iznosu turističke pristojbe je otvoreno do nedjelje 14. srpnja na stranicama e-Savjetovanja.

Izvor: cimerfraj.hr


KOMENTARI: