hren
 

IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Na početku svaka je ljubav tek načeto klupko topline, nepredvidivosti i ljepote tkanja samo njoj znano. Leptirići utople utrobu i rađaju glad da sat stane u minutu, želju da nikad ne skliznemo baš sa tih usana, sa medovine što liječi. U početku se čuju ptice i noćima, dok ptice mirno spavaju. Sve ima boju ushita, vjetra u nogama i snagu lava u namjeri na opstane. Ljubav.

Pečati utisnutim poljupcima po autobusnim stanicama jutrom oko 5 na rastancima. Mirišeš na njegovu košulju, znaš mu najdražu boju, želju i film. Znaš jer slušaš i čuješ kad tišine zavrište u onom prostoru između djetinjstva i odraslosti u kojem ste se zaglavljeni pronašli da stvorite međuprostor za vlastiti let negdje za nekuda što ne piše na karti.
Sve razumiješ i opraštaš, veseliš se kad zatrubi autom ili motorom jer je došao po tebe. Brojiš do godišnjice, praznika, godišnjeg. Zamišljaš kakva bi vam bila djeca i kako se potpisuješ uz njegovo prezime. Voliš i prve svađe jer su mirenja svemirska. Upoznaješ obitelj, prihvaćaš i ono što ti se ne sviđa baš u tom kompletu. Hrpa romantičnih trenutaka stvorenih za voljeti. Samo vama znane fraze, dodiri ispod stola, cvjetovi po putu. Obećanje za zauvijek, onako lijepi i prekrasni dok je ruka u ruci, u savršenom kalupu pripadanja. Klupko topline. Ljubav.

Pa dođu djeca ako ste njima srećom blagoslovljeni. Oslikana tvojim očima i njegovim osmjehom možda. S prstima od svetosti i vaših želja još od prvog trena, sa sjajem u očima nalik Bogu kojem se moliš. Ljubav.

Svo to vrijeme ništa ne brojiš. Postojiš i dišeš zaljubljen u dušu koja kraj tebe diše.
Godine vas izmjene pomalo. Koža više nije tako sjajna i korak je nešto sporiji. Po kosi se razigraju sjene bijelih vlasi, sitne bore svojim rasporedom po licu podsjete jeste li se putem više smijali ili ljutili.

Ajde voli i kad nestane šljokica. Kad zaboravite koji je datum, kad se nagomilaju neplaćeni računi i sve se naizgled raspada.
Kad beba plače noćima, kad ti je svijet sazdan od pelena i bočica, krema za guzu i začepljenih nosića.
Ajde voli kad šutnja zavlada jer vas je zbunilo vrijeme i stanu na tren plesovi. Ajde voli kad isključe struju, dođe poziv za neki sud, pokvari se auto ili imaš dva pms-a ovaj mjesec jer se hormoni malo igraju s tobom.
Ajde voli kad stignu otkazi, krene rat pa završi i ostanu uspomene što probude noću.
Ajde voli kad umiru roditelji, napadnu bolesti i svijet postane sablasno siv.
Ajde voli kad se ne razumijete i prigovaranja postanu redovna poput vijesti s televizije navečer oko sedam, jer ste se sami u sebi pogubili i na tren možda niste igrali na istoj strani.
Ajde voli kad se stiša glazba i zaspu leptiri u trbuhu.
Onako junački.
Jer znaš da imaš što.
Jer ti je miris njegove košulje još uvijek najdraži kojeg si ikad nosila.


KOMENTARI: