hren
 

U KAŠTELIMA – ZAŠTO NE!
Hercegovačka kuća je butik domaćih hercegovačkih proizvoda proizvedenih na tradicionalan način.
Na njenim policama možete pronaći proizvode iz raznovrsne gastronomske ponude Hercegovine; razne vrste vina, sireva, meda, čajeva, pršuta, slatkog i kiselog programa i još mnogo toga. U Hercegovačkoj kući također se možete pronaći i prirodnu kozmetiku, proizvedenu bez aditiva i umjetnih aroma. O Hercegovačkoj kući razgovarali smo s inženjerkom Majom Kokolj iz Agrarnog fonda grada Trebinja.

-Sama ideja o osnivanju potekla je od tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, Luke Petrovića, koji je odlučio pomoći malim proizvođačima tradicionalne hrane koji su svoje proizvode do tada nudili na kućnom pragu ili na pijaci, da svi dođu pod „jedan krov“ te da se čuje i vidi kako oni to rade i da se taj njihov kvalitet ponudi široj masi kupaca.

Trebinje posljednjih godina doživljava veliku turističku ekspanziju te se pojavila potreba, kako turistima, tako i domaćem stanovništvu, ponuditi na jednom mjestu sve što Trebinje nudi od proizvodnje tradicionalne hrane, vina i prirodne kozmetike, objasnila je Kokolj.

-Početak je bio jako težak, navodi Kokolj, ljudi su bili skeptični i zazirali su od novog. Navikli su odlaziti na tržnicu i mučiti se direktnom prodajom.
Ideja je bila okupiti ih sve pod istim imenom, Herzeg House osmislila je grafička dizajnerica Neda Šaraba a osnovana je u sklopu Agrarnog fonda, tako da su svi naši proizvođači sada pod etiketom Herzeg House, a na svakom proizvodu otisnuti su i podaci proizvođača sa kontakt brojem tako da ih kupci mogu i direktno kontaktirati, govori Kukolj te dodaje, Grad Trebinje izašao je u susret malim proizvođačima tako da je sklopio ugovor s Institutom za javno zdravstvo gdje se svima u sklopu Hercegovačke kuće rade besplatne analize njihovih proizvoda. Ti proizvodi tako imaju svoju deklaraciju, odrađena je njihova kemijska i mikrobiološka analiza, odnosno sve ono što je zakonski propisano za stavljanje proizvoda na tržište.

Na samom početku Hercegovačka kuća brojila je tek dvadesetak proizvođača, dok ih danas, manje od dvije godine od osnutka, broje devedesetak. Navode kako im je trenutan problem nedostatak prostora, ali će u ožujku otvoriti Hercegovačku kuću u Banja Luci tako da će i oni proizvođači koji trenutno ne posluju preko nje, uskoro imati priliku pridružiti joj se.

Važno je napomenuti kako Hercegovačka kuća ne vrši ekskluzivnu distribuciju proizvoda svojih proizvođača već oni to mogu i sami raditi, ali ne pod brendom Herzeg House.

Asortiman Hercegovačke kuće trenutno broji preko 500 proizvoda, od likera, vina, rakija, džemova, sokova, ajvara, slatkog, sireva, marinadi, medova i još mnogo toga, a svi zainteresirani mogu obaviti svoje narudžbe i online putem web stranice koju možete pogledati OVDJE

Agrarni fond danas ima četiri hladnjače na obroncima grada u koje proizvođači mogu donositi direktno svoje svježe voće i povrće, a iz kojih se onda vrši daljnja distribucija. Imaju ugovore sa velikim prodajnim centrima koji također prodaju proizvode Hercegovačke kuće tako da danas njihovi proizvođači razmišljaju samo o što kvalitetnijoj proizvodnji i njenom povećanju, a ne gube dragocjeno vrijeme na prodaju.

-Cilj nam je održati Herzeg House i naći načina kako da naši proizvođači povećaju količine svojih proizvoda pa smo im osigurali razne fondove i natječaje. Ove godine smo dijelili sredstva za obnovu stočarskih objekata kako bi se ljudi što bolje organizirali za proizvodnju sireva. Nabavili smo i veliki traktor sa raznim priključcima tako da uz pomoć mehanizacije danas vrše kosidbu, baliranje, oranje i privođenje zemljišta kulturi. Omogućiti ćemo im i mini sirane, mini sokare te mini džemare kako bi proizvođačima daljnje olakšali proizvodnju, ali da zadržimo postojeću kvalitetu tradicionalne hrane i da smanjimo rizike od eventualnih opasnosti u procesu proizvodnje, priča nam Maja Kokolj te dodaje – zaštitili smo logo i naziv Hercegovačka kuća, sudjelujemo na mnogim sajmovima tako da je ime Herzeg House već nadaleko poznato.

Hercegovačka kuća financirana je kroz projektne aktivnosti Agrarnog fonda i od strane grada Trebinja, bez ikakvog troška za male proizvođače, osim njihove obaveze da naprave dobar i kvalitetan proizvod te da se održi kontinuitet proizvodnje.

Iz ovog pozitivnog primjera udruživanja malih proizvođača, možemo zaključiti kako ideja kaštelanskog klastera „Zora „o pokretanju sličnog projekta na našem području, može rezultirati samo dobrom i smislenijem organizacijom, kvalitetnom promidžbom i distribucijom te povećanju proizvodnje, a time i dobrobiti svakog malog proizvođača na našem području.


KOMENTARI: