hren
 

 

Ovaj tekst posvećen je udruzi koju većina Kaštelana jako dobro poznaje po velikom srcu i brizi za sve njihove sugrađane. Radi se o Udruzi sv. Jeronim, koja je ime dobila po kršćanskom svecu, autoru prijevoda Biblije koju  danas poznajemo, a koji je možda najpoznatiji po rečenici „Oprosti mi Bože što sam Dalmatinac“, kojom je pokušao objasniti svoju temperamentnu narav. Ovaj teolog i filozof, također je zaštitnik župe i Dalmacije, a cijeli je život iskazivao veliku ljubav prema siromašnima i nemoćnima, što se u radu Udruge pokazalo kao misao vodilja.

Prvotnu ideju o osnivanju Udruge pokrenula je mladenačka volja i želja nekolicine prijatelja iz Gomilice, koji su htjeli prije svega ponuditi svom mjestu zanimljive sadržaje za omladinu. Nakon nekoliko godina takvog rada i napora 2003. se i službeno osniva Udruga sv. Jeronim. Do 2009. godine Udruga prvenstveno organizira različite fešte, izlete, humanitarne akcije te čišćenje plaža i okoliša tijekom turističke sezone.

Prekretnica u njihovu radu bila je, kako sami navode, 2009. jer su dobili natječaj Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi „Pomoć u kući i dnevni boravak za starije osobe“, te je tu započeo njihov rad u socijali. Kroz taj program uspjeli su zaposliti tim od 10 ljudi.

- Od onda smo na neki način produžena ruka Grada Kaštela i Centra za socijalnu skrb u operativnom rješavanju problema u socijali. Danas, 15 godina od službenog osnivanja, Udruga broji  nekih stotinjak članova, 12 zaposlenih i nekoliko programa: Pomoć u kući, dnevni boravak za starije, prenoćište za beskućnike, rad s djecom i klapa sv. Jeronim. Brinemo i pomažemo oko stotinjak starijih i nemoćnih obavljajući im poslove u kući: čišćenje, nabavku namirnica, koordinaciju s nadležnim zdravstvenim i inim institucijama, brigu oko njihove higijene i zdravlja. U našem dnevnom boravku dnevno oko 20-30 osoba treće životne dobi dobiva osmišljeni program i razonodu, te mogućnost kvalitetnijeg druženja sa svojim vršnjacima. U našem prenoćištu trenutno je smješteno petoro beskućnika koji imaju topli obrok,  te zadovoljene sve ostale osnovne životne potrebe – kazao nam je predsjednik udruge Srećko Radan.

Udruga je tu i za naše najmlađe. Naime, svake subote organiziraju različite radionice s djecom, te ih na taj način pokušavaju učiti prihvaćanju različitosti među ljudima, toleranciji prema svakom čovjeku i nenasilnom ponašanju.  Djeca na tim radionicama imaju priliku raditi sve što vole - crtati, glumiti te na bilo koji drugi način  izraziti svoje talente. Članovi udruge organiziraju brojne izlete kako bi ih nagradili za njihov trud i rad. Također su svake godine i sudionici Dječjeg karnevala u Kaštelima.

Klapa sv. Jeronim ostvarila je već zavidno mjesto među kaštelanskim klapama. Svake godine imaju sve bolje rezultate i postaju sve prepoznatljiviji. Na Večerima dalmatinske pisme su prošle godine osvojili prvu nagradu publike za pjesmu Život mornara, za koju je snimljen i video spot. Jedno od tradicionalnih događanja je tradicionalni Božićni koncert na kojemu ugošćuju prijatelje, a koji se održava već devet godina zaredom.

- Vrlo dobru suradnju imamo s osnovnim školama i vrtićima u Kaštelima, koji nam pomažu u organiziranju humanitarne akcije „I njima je Uskrs“ za naše beskućnike i ostale socijalno ugrožene obitelji i pojedince s područja Grada. Tako smo prošle godine za Uskrs i Božić podijelili preko 150 paketa osnovnih životnih namirnica, a povremeno organiziramo i veće humanitarne akcije. Sve ovo prepoznato je od strane Grada Kaštela, s kojima imamo odličnu suradnju i koji uz Grad Solin, Splitsko dalmatinsku Županiju i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku  financiraju naše projekte i programe – dodao je Radan.

Udruga sv. Jeronim osobito je ponosna na dvije nagrade, a to su Nagrada grada Kaštela za osobiti doprinos u organiziranju i sudjelovanju u kulturnim i humanitarnim događanjima i nesebičnu skrbza starije osobe – 2012. godine i prošlogodišnju, još svježu, Državnu nagradu za humanitarni rad.

Ovi dobri ljudi, kako zaposlenici, tako i svi drugi volonteri Udruge vjeruju da mogu puno toga dati svom gradu i njegovim stanovnicima. Unatoč svom utrošenom vremenu i trudu kažu da se definitivno još nisu umorili od humanitarnog rada, jer im je najveća nagrada ljudski osmijeh i zadovoljstvo. Tada znaju da se isplatilo žrtvovati i da su svojim radom pomogli i usrećili nekoga tko je mislio da je zaboravljen ili usamljen.

 


KOMENTARI: