hren
 

OD BEDALOVACA DO HGSS-A
Kruno Bolibruh, kojega prijatelji i poznanici poznaju pod nadimkom Šule, jedan je od Kaštelana koji svoj doprinos našem društvu svakodnevno daju kroz aktivnosti HGSS-a. Ovaj simpatični otac dvoje djece, veliki je zaljubljenik u more i prirodu, vodič u pustolovnom turizmu, planinar koji obožava speleologiju, paragliding, alpinizam i još mnogo toga.

Kako sam kaže, sve je počelo s paraglidingom odnosno padobranskim jedrenjem još devedeset i devete godine. Iako je to poprilično opasan hobi, koji spada u ekstremne sportove i za koji je jako bitno prepoznavanje vremenskih uvjeta, kao i dugotrajno vježbanje, na kraju se isplati, jer to je način na koji se ostvaruje čovjekov san o letenju.

Međutim, Šule nije stao na tome, to ga je samo motiviralo da nakon par godina upiše planinarsku školu u organizaciji HPD-a Ante Bedalov koje smatra zaslužnima za njegovu rastuću ljubav prema prirodi i novim visinama. Spojio je posao i zadovoljstvo te već tri godine radi za tvrtku Iris adventures kao pustolovni vodič. Rade s turistima koji vole malo aktivniji odmor - canyoning, pješačenje po planinama, via ferata, kajake… Ipak, čini se da Šulin avanturistički duh ne miruje ni izvan sezone, tijekom zime radi poslove od kojih se većini ljudi pri samoj pomisli vrti u glavi - radi visinske radove diljem Hrvatske.

- Oduvijek sam volio provoditi vrijeme u prirode i baviti se nekim malo ekstremnijim sportovima, ali sve je, zapravo, počelo s Bedalovcima, svi ti susreti i izleti s planinarima učinili su svoje. I tako je nekako krenulo jedno za drugim.  Zavolio sam planinarenje i nakon te opće planinarske škole, krenuo sam s alpinističkom školom u Mosora i speleo školom u Špiljara. Nakon toga su me kontaktirali iz HGSS-a iz ispostave Kaštela te sam počeo kao suradnik, a nakon par godina sam postao punopravni član Gorske službe spašavanja. U sklopu toga sam također polagao njihove tečajeve, kao što su prva pomoć, zatim ljetni tečaj, što obuhvaća spašavanje s planina i brda, konopima i slično te speleo tečaj, odnosno spašavanje u špiljama. Sad ću polagati i zimski tečaj, nakon čega u roku od dvije godine imam pravo na polaganje za spašavatelja – priča nam Šule.

Iako većina ljudi zna za HGSS, vrijedno je napomenuti da je Hrvatska gorska služba spašavanja dobrovoljna, stručna, humanitarna i nestranačka udruga javnog značaja, čiji su osnovni ciljevi sprječavanje nesreća, spašavanje i pružanje prve medicinske pomoći u planini i na drugim nepristupačnim područjima i u izvanrednim okolnostima kod kojih pri spašavanju i pružanju pomoći treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti tehničku opremu, a sve to samo s jednim ciljem očuvanjem prvenstveno ljudskog života, ali i zdravlja i imovine. Dakle, pripadnik HGSS-a nije baš tako lako postati, a definitivno ne i ostati, jer ipak u svemu tome čovjek mora dati puno, zapravo, kako i Šule kaže – sve od sebe.

- Ne znam kako bih to objasnio, u tome ili jesi ili nisi. Na teren izlaziš uvijek, osim naravno u slučaju bolesti ili neke više sile, ali u principu ne postoji ni vikend ni Uskrs ni Božić ni Nova godina ako netko traži našu pomoć. Bitno je spasiti ljudski život i to je to, nema puno filozofije. Nekad, nažalost to ne uspijemo, ali makar pronaći nestalu osobu i vratiti tijelo obitelji. Ljudima to puno znači. Dobra stvar je da se u 80 % slučajeva sretni završeci. Tada shvatiš zašto sve to zapravo radiš. Nema boljeg osjećaja od toga. Imali smo situacije da smo i nakon nekoliko dana kad već nestane nade i svega uspijevali pronaći ljude, najčešće stare ili dementne osobe. To je nagrada za sav taj trud i za svo odricanje, jer ruku na srce, ima tu puno odricanja i zato je uvijek bitna podrška obitelji koja nas razumije i podržava u svemu tome i shvaća zašto nekad nestanemo usred noći ili nas danima nema…. – objašnjava Šule.

Također napominje da je suradnja s Gradom odlična, dali su im prostor u Kaštel Lukšiću koji je u završnoj fazi izgradnje, a koji neće služiti samo za susrete HGSS-a i planinara nego i kao edukacijski centar. Sve je više ljudi u planinama, pa i turista, osobito tijekom ljetnih mjeseci, pa je Grad uvidio da je to nešto što treba podržati. Donirali su i vozilo za ispostavu Kaštela.

- Nije bit samo adrenalina, nego učenja, istraživanja. Primjerice u speleologiju postoji i grana biospeleologija koja proučava živi svijet u špiljama, onda svašta nešto iz područja geologije, geomorfologije… Ima tu jako puno zanimljivih stvari…. Edukacije i škole koje održavaju planinarska društva su bitne, jer potiču čovjeka na neki zdraviji način života, na kvalitetnije provođenje slobodnog vremena.  Na mene su definitivno najviše utjecali planinari, a izdvojio bih predsjednika HPD-a Ante Bedalov Tomu Tadina, a spomenuo bih i nekoliko ljudi koji su jako puno učinili ne samo za mene u smislu davanja prilike i educiranja da postanem član HGSS-a, nego se uistinu radi o divnim ljudima koji čine jako puno za cijelu zajednicu. Prvenstveno bih spomenuo Juru Čatipovića dopročelnika i Franu Bebića, pročelnika stanice Split, zatim ti je i Mario Špar, Ivica Perković - Perka…. Ma jako puno dobrih ljudi da ih sad ne imenujem sve. Što reći osim da je HGSS jedna velika obitelj – dirnuto je dodao Šule.


KOMENTARI: