hren
 

IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Zimski solsticij, najduža noć u godini. Zanimljivo mi je uvijek bilo kako je to doba kad ljudi pale najviše svjetla. Kad je potreba za lampicama i sjajem pojačana kao želja djeteta za igračkom. Tako je prirodno bježati od mraka.

Ove godine u našem gradu svjetla je mnogo, čini mi se da ga odavno nije bilo ovoliko. Ne možemo reći da nam nedostaje sadržaja i ljepota koje nas okružuju. Čarolija kroz koju šetamo u okićenom parku Kaštel Lukšića smekšat će i najtvrdokornijeg  Grinča u nama. Zvijezde repatice posute uz cestu, obilje predstava, koncerata, glazbe uživo....za svačiji ukus po nešto. Dječji glasovi pjevaju iz škola i vrtića, sa brca i iz parkova.  Vikendom svirke i zabave, razni domjenci, glazba po željama. Lijepo je. Kako god okrenemo uvijek je do nas, uvijek je do ljudi.
Svojim izborima doprinosima ljepoti našeg grada. Ostajanjem zarobljeni u osobnim frustracijama i ljutnjama, zatvarajuči se u svoja četiri zida stvaramo samoću svoga grada.  Previše je u današnje vrijeme zatvorenih prozora i vrata. Previše instagram života i življenja kroz ekrane virtualnih stvarnosti koje srce ni koža ne osjete. Ne možeš spremiti život na memorijsku karticu. Ne možeš stvoriti Božić u photoshopu. Božić  je emocija. Božić je onaj sačuvani komad djeteta u nama koji se ne da. Ne podilazi crnim vijestima i ne da se strahu. Božić je revolucija od koje se ne odustaje. Borba za dobrim u nama i oko nas. Božić je osjećaj.

Dragi ljudi, od srca vam želim prije svega obilje mira. U vama samima i sa svima oko vas. Želim vam ljubavi koliko god možete podnijeti. Rijeku ljubavi da vas prati na svakom koraku i hrabri vas za  rušenje prastarih zidova koje ste nesvjesno sagradili između sebe i života koji vas ide, koji vam pripada.  Želim vam poljupce i zagrljaje od kojih ne znate kako vam je i ime i nije vas briga koliko je sati. Osjećaj pripadnosti i povjerenje, mirise najdraže kože.

Želim vam ruke djeteta kao pehare oko vrata. Mirnu savjest prije sna i radost na dočeku svakog novog dana koji vam je darovan.

Želim vam punu kuću prijatelja, pjesmu i razgovore od kojih ćete rasti. Hrpu oprosta koje ćete dati i primiti. Strasti u svemu što radite. Želim vam kreativnost u balansiranju s obavezama, strpljenja s onima koji vas instant izbace iz takta. Želim vam ostvarenje najlješih snova i hrpu hrabrosti da se usudite ostvariti ih.

U najdužoj noći godine, toliko je svjetla oko nas.

Pa ipak, nekako u nama, najmanje.

Ljudi su ukras jednog grada. Ljudi su i svjetla i mrakovi.

Veseli me što se Kaštela bude. Možda sporo i polako, ali se bude.

Najduža noć u godini.  Doba kad ljudi pale najviše svjetla. Kad je potreba za lampicama i sjajem pojačana kao želja djeteta za igračkom. Tako je prirodno bježati od mraka. Najprirodnije na svijetu.

Sretan Božić, dobri ljudi. Da zanavik bude živo svjetlo u vama.


KOMENTARI: