ZANIMLJIVI GOSTI U KAŠTELANSKOM AZILU
Nakon više od tri mjeseca hodanja diljem Hrvatske i oko 1600 prijeđenih kilometara, od 2000 kilometara koliko ih je planirano prijeći u cilju senzibiliziranja javnosti za problem napuštenih životinja te promocije rekreativnog nordijskog hodanja, Velikogoričanin Domagoj Sučić sa sedmogodišnjim mješancem Flokijem, u utorak ujutro stigao je u sklonište za napuštene životinje Animalis Centrum u Kaštel Sućurcu

Na ovaj put  Domagoj je krenuo još 1. lipnja iz Vukovara, a s njim u društvu bila je njegova labradorica Barca te prijatelj Tomislav Orlić sa svojim labradorom Maminjom. No, kako je Barca već u godinama i tek se oporavila od nedavnih zdravstvenih problema, Domagoj je shvatio da će njoj planirani put biti izuzetno težak pa ju je vratio kući u Veliku Goricu, a društvo mu je nastavio pratiti mješanac Floki, koji se do tada nalazio u bjelovarskom skloništu i koji iza sebe ima tužnu životnu priču o višegodišnjem životu na lancu na bjelovarskom kolodvoru.

- Glavni ciljevi ovog projekta su napuštene životinje te promicanje nordijskog hodanja. Kako smo članovi društva za sportsku rekreaciju „Kop Tur“, mi smo u suradnji sa sportsko rekreativnim savezom iz Velike Gorice organizirali ovaj projekt promidžbe rekreacije i nordijskog hodanja, a kako smo ujedno veliki ljubitelji životinja, željeli smo javnost nešto pobliže upoznati sa stvarnošću u hrvatskim azilima i skloništima, kako se o njima skrbi, o broju napuštenih životinja, posebno ljeti kad ljudi odlaze na godišnje odmore, a životinje ostavljaju i o cijelom nizu drugih činjenica o napuštenim životinjama – kazao nam je na početku razgovora, Domagoj Sučić.

S prijateljem Tomislavom Orlićem i njegovim Maminjom, Domagoj i Floki razdvojili su se na Velebitu. Tomislav je nastavio planinskim putevima, a Domagoj obalom te će se, vjerojatno, ponovno naći pred krajnjim ciljem, Dubrovnikom, a na ulasku u Dubrovnik pridružit će im se i labradorica Barca.

Na svom putu Domagoj i Floki posjetili su cijeli niz gradova i mjesta, a sklonište u Kaštelima je dvanaesto u koje su ušli i gdje su razgovarali s onima koji brinu o napuštenim životinjama.

- Dijelom skloništa upravljaju udruge, a dijelom privatne veterinarske stanice koje imaju ugovore s gradovima. Stekao sam dojam da je u skloništima koja vode udruge stanje bolje, jer pojedine veterinarske stanice od lokalnih zajednica dobivaju znatna sredstva za funkcioniranje, ali ih ne koriste kako bi trebali - jedan je od Domagojevih zaključaka.

Domagoj i njegovi suradnici planiraju pokrenuti i centralni web portal  o udomljavanju pasa  i mačaka te tom stranicom povezati sve azile, skloništa i osobe koje žele udomiti životinje.

Osim posjeta skloništima i azilima, Domagoj i Floki na svom putu sudjelovali su u različitim aktivnostima, spavali na različitim mjestima, družili se s mnogo ljudi.

- Dobro smo usuglašeni, kad jedan od nas osjeti da onaj drugi posustaje, stanemo i odmorimo se. Ne hodamo po velikom suncu, uglavnom hodamo ujutro i uvečer, u međuvremenu hvatamo debelu hladovinu, a brzina našeg kretanja, s obzirom na znatnu težinu ruksaka od 30 kg na mojim leđima je negdje oko 4,5 kilometara na sat.  Na svom putu imali smo priliku proći Kupom u kajacima, sudjelovati na nekim turnirima, no uglavnom hodamo. Hodamo nekoliko dana pa se onda dan-dva odmorimo. Spavali smo na plažama, u šumama, u polju... No, moram naglasiti da nas je cijelim putem pratila dobrodošlica i podrška ljudi – ustvrdio je Domagoj, koji kaže da ovaj napor nije utjecao na njegovu, ionako nižu kilažu, no Floki se udebljao nešto više od kilograma.

- Flokiju je dobro i nije skinuo osmijeh s lica od kada je izašao iz skloništa u Bjelovaru – zaključio je Domagoj, koji se zahvalio svima koji su ih ugostili i dali podršku, a posebno onima bez kojih ovaj projekt ne bi bio moguć poput Lambda Energy, Pa3k Sales, Otpremnik, Iglu šport, Herbioplus, Dr.Fungus i drugih.

Domagoj je ovog prijepodneva proveo određeno vrijeme sa Zvonimirom Filipovićem, koji ga je upoznao s radom skloništa u Kaštelima, a Flokiju je dobrodošlicu poželjelo sedamdesetak novih prijatelja svih generacija, a posebno Daisy i Dylan koji se uskoro opraštaju od Kaštela i odlaze put Velike Britanije i Švicarske, baš poput cijelog niza sretno udomljenih četveronožaca iz kaštelanskog skloništa.


KOMENTARI: