IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
„Kad se makneš od negativnih ljudi, počinju ti se događati pozitivne stvari.“ Pročitala sam jučer ovo na nekom blogu, pa iako nisam pobornik  new age filozofija, pojednostavljivanja određenih teških stanja do lakoće apsurda, moram priznati da mi je ova rečenica zazvonila istinom.

Kolika je moć negativnosti najbolje možemo pojmiti na primjeru medija. Zatrovani smo lošim informacijama, pretpostavkama i činjenicama. Pomalo nasilu ovisni o crnjaku slabo se i uoče lijepe vijesti. Slabo se o takvima govori i piše. A sigurna sam kako se  toliko toga lijepoga dogodilo.

Jučer se rodila prekrasna mala Mare. Nova stanovnica našeg grada. Znate kakvu mamu ima?-jednu od onih koja je već brusi kao najljepši biser što more ga da. Poljupcima i nježnošću.

Jednoj divnoj Ljiljani je karcinom operabilan i ima veliku šansu da nastavi sretna živjeti među nama s onim osmjehom „ljiljanovskim“- kako joj kaže prijatelj  Bruno. Žena kojoj se rak vračao pet puta u 13 godina, ali ona se nikad nije prestala smijati.

Sigurna sam da su se mnogi danas poljubili, zagrlili. Možda imali strasnu proteklu noć pa se smijulje  i danas kad im se pogledi sretnu. Mnogi su čuli smijeh svoje djece, pljuskanje mora i zvuk maestrala  popodne kako svira po tendama i odjeći koja se suši ljetom. Sigurna sam kako se netko pomirio sa sobom ili drugima, a netko dobio lijepe vijesti koje je čekao. Nekome su se možda baš danas pokazale dvije plave crtice na testu  trudnoće  za koje se godinama molio.  Sigurna sam da je netko nekome stao uz cestu jer mu se pokvarilo auto i pomogao mu.

Vidjela sam posude s vodom iza pse i mačke ispred dva dućana. Pa sam brže bolje dopunila vodu na balkonu i za ptice. Gledaš i učiš stvarati sreću. Proslijediš dobro.

Ljudi su, vjerujem, sretni u mikro svemirima. Kad se isključe od graktanja mase koja suludo urliče protestirajući protiv svačega i ničega, apatično  i bez jasnog razloga.

Ako ćeš provoditi dane uz vijesti tri puta dnevno u kojima se neprestano pretresaju boli iz ranih devedesetih, prepirke o krvnim zrncima onih koji bi trebali samo pjevati….ako ćeš googlati o najnovijim virusima i bolestima, ratovima, prepucavanjima ljudi sa plastičnom osobnošću koji su uzori djeci koja stasaju- garantiram ti da se nećeš osjećati sretnim.

Ako ćeš iz dana u dan ispijati svoju kavu u društvu nekoga tko samo zuji o tom tko se rastavio, razbolio, umro…ako ćeš poput robota na sve to samo klimati glavom ili šutjeti dok ti minute odlaze u nepovrat. Takva jedna nikad više. Svaka je posebna i dana samo jednom, samo tad. I što s njom?

Radije ponekad sam sa  samo tebi vidljivim zvijezdama koje brojiš putem. Sa blagoslovima svakodnevice. Sakriju se takvi u šalici kave kakvu voliš, u pjesmi koju odabereš slušati. Sakriju se blagoslovi u knjigama, filmovima, glasovima onih koje voliš pa nazoveš bez datuma kojeg ti se nadaju, fotografijama uhvaćenih sreća. U tolikim tišinama. Sakriju se u moru i slanim trepavicama nakon isplakanog tereta.  

Negativni ljudi tužna su vrsta. Možda su nevoljeni, nezadovoljni sami sa sobom, neshvaćeni i od sebe samih pa čekaju svijet da ih dešifrira. Kao da im itko išta duguje. Možda uživaju u svojoj rutini  i sivilu istih dana u kojem se broje žrtve sistema. Iskrivi se i najjači prst stalno u nešto upirući pa na kraju opet upire u sebe.

Fokus na dobro - jer dobra je u izobilju! Ako samo malo osluhnete, ako samo malo zagrebete sivu kojom nas straše sve je lakše. Sve im smisla. Lijepo je. Toliko toga, ipak,  lijepo je.


KOMENTARI: