hren
 

IZGRAĐENOST, ZELENE POVRŠINE, PARKING ITD.
Generalni urbanistički plan (GUP) određuje površine na kojima je moguće graditi, što se na njima može graditi  te kolika je dopuštena veličina građevina. Grad Kaštela pokrenuo je Javnu rasprava o Prijedlogu III. Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Kaštela, Prijedlogu III. Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Kaštela, Prijedlogu Urbanističkog plana uređenja turističke zone Kaštel Sućurac - Sustipan (UPU 18) i Prijedlogu Strateške studije utjecaja na okoliš koja je započela 15. lipnja, a završila 17. srpnja ove godine.

Potaknuti, po nama bitnim promjenama GUP-a koje se očituju u dopuštenoj povećanoj izgrađenosti u pojedinim zonama, kao i smanjenjem zelenih površina te predviđenih parkirnih mjesta, nakon završene Javne rasprave obratili smo se s pitanjima predsjedništvu Društva arhitekata Splita na čelu s predsjednikom Draganom Žuvelom, kao najmjerodavnijem tijelu čija jedna od glavnih zadaća i jest promišljanje o arhitektonskom razvoju naše regije.

Za aktivnosti Društva arhitekata Splita se moglo posebno čuti u zadnje vrijeme na temu uređenja Žnjanskog platoa. Kako je ovih dana završena Javna rasprava na temu izmjena GUP-a grada Kaštela, možete li naše čitatelje ukratko informirati o po vama najbitnijim promjenama koje donose nove izmjene?

Najveća promjena je ukidanje većine UPU-ova, čemu je posljedica uvođenje „urbanih stambenih susjedstva“ kao odgovora na nemogućnost Grada da otkupljuje površine za javne namjene i nedostatak instrumenata urbane komasacije i sl.

Koncept „urbanih stambenih susjedstva“ ne vidimo inicijalno kao lošu ideju, ali smo urgirali da se kriteriji i provedba istih pooštre jer svakodnevno u praksi vidimo zaobilaženje početnih vizija nauštrb prostora i građana. Nadalje, uvođenje pojma „većih višestambenih građevina“ s dosta višom katnošću od postojeće tipologije kaštelanskog prostora, a bez pretjeranih ograničenja (500m2 parcele i jednosmjerni pristupni put od 3,5m), može drastično pokvariti opću vizuru grada i na pojedinim prostorima izazvati zagušenje te degradaciju kvalitete života.

Također, uređenje područja Jugovinila, kao važnog gradskog projekta, po civilizacijskom i strukovnom standardu mora biti kroz provedbu javnog arhitektonskog natječaja – sve ostalo je neodgovorno prema vrijednom gradskom prostoru.

Kako gledate na to da se obaveza izrade UPU-ova, odnosno UPU-ovi koji su bili na snazi ukidaju na gotovo cijelom području Kaštela?

Zapravo gledamo na to kao ne baš najbolju odluku. Pri tome apsolutno razumijemo nakanu da se proces ubrza, da ne bude formalnih opstrukcija, ali u osnovi ako UPU opstruira građenje i uređenje nekog prostora, to zapravo znači da taj prostor nije (infrastrukturno) spreman za intervencije.

Često je velika razlika u uvjetima iz prostornog plana i realnosti na terenu, što ne znači da plan ne valja, nego da nismo ništa napravili da se situacija uredi. Ako npr. UPU traži za neko područje striktnije prometne uvjete (i zbog specifičnosti tog područja se UPU i radi), je li rješenje pokušati to napraviti ili ga ukinuti i poopćiti situaciju, jer tada to područje dolazi pod mnogo univerzalniju domenu unutar GUP-a (koji ipak propisuje općenitija pravila, van specifičnosti mikrolokacija)?

Mislimo da se treba inzistirati na planovima koji propisuju detaljnije uvjete korištenja i uređenja prostora te da moramo inzistirati na smislenom uređenju -  makar to značilo da će neki prostori čekati buduće generacije, spremne da ih infrastrukturno urede.

Kakvo je Vaše razmišljanje o tome da je trenutno dopuštena izgrađenost u zonama M1 i M5 25-30%, a da se za zelenilo na parceli predviđa na 30% od čega daljnjih 10% može biti parkirališni prostor s travnim kockama. Od cijele parcele ostane znači 20% zelenih površina?

Te brojke nisu ništa strašne ako ih gledamo u kontekstu gušće urbane strukture, zapravo je veći problem što će ovi uvjeti obuhvatiti i prostore koji tamo nisu. Propisani postoci zelenila se vežu uz određene površine, nema proizvoljnog primjenjivanja. Tako se opet vraćamo na planove koji detaljnije sagledavanju neki prostor – M1 zona može definirati okvirnu namjenu i uvjete kroz cijeli grad, ali postoji mnogo gradacija unutar prostora koje treba analizirati i definirati kroz detaljnije dokumente te ih, slijedno tome, drugačije definirati. GUP Splita recimo to radi kroz „urbana pravila“, dodatan filter u uvjetima gradnje (npr. nisu ista urbana pravila za gradnju u gradskoj jezgri i urbanoj periferiji, bez obzira što su oboje namjena M1).

U „Planiranim urbanim stambenim susjedstvima srednje gustoće“ se dopušta gradnja Po+S+P+4 + kosi krov. Kako ocjenjujete takvu gradnju i kao ocjenjujete način na koji se može pristupiti gradnji takvih susjedstava uz pomoć idejnog projekta?

Urbana stambena susjedstva kao okvirni koncept su vrlo zanimljiv i svjež pristup sa strane izrađivača plana. Ta temeljna nakana izmještanja pritiska od obalne linije i urbanističko te infrastrukturno uređenje dosad neuređenih područja je također kvalitetno razmišljanje. Čak i navedena katnost u određenim zonama može funkcionirati. Nama je zapravo najveći problem što su alati kreiranja takvih urbanističkih struktura vrlo „labavi“. Iz nakane da se ubrza proces, zapravo se ostavljaju otvorene ruke lokalnoj samoupravi. U idealnim uvjetima i uređenim sredinama to bi moglo producirati dobre rezultate, no iskustveno možemo vidjeti da se puno rigoroznije stvari izigraju, a ovako bi se moglo otvoriti vrata popriličnoj devastaciji – što iz neznanja, što iz namjernog štetnog djelovanja.

Uzmimo primjer, u članku o urbanim stambenim susjedstvima (10a.), dio gdje se definira da „Lokacijske dozvole za infrastrukturne, javne i društvene sadržaje moraju prethoditi izdavanju lokacijskih dozvola za stambene zgrade.“ Na prvu bi rekli OK, tako će javni sadržaji imati prednost. Ali, je li zaista tako? Lokacijska dozvola je po novom zakonu toliko neobvezujući stupanj da je njeno značenje u ovom kontekstu zanemarivo. Realna je situacija da investitor ishodi lokacijsku dozvolu za javne sadržaje i za svoje stambene zgrade, dalje ide na građevinsku dozvolu samo za stambene zgrade, te zgrade se naprave, ljudi usele, a u ladici još stoje lokacijske dozvole za javne građevine i kupe prašinu. Vraćamo se opet na potrebnu infrastrukturu i pitanje je li vrijeme za realizaciju nekog prostora – da se npr. stavi obveza da se stambene zgrade mogu graditi tek nakon što se izgrade infrastrukturni i javni sadržaji, e to bi već bio jak i obvezujuć filter.

Razlikuje li se Kaštelanski GUP posebno od planova gradova i općina Splitsko-dalmatinske županije?

Ne previše, čak je (dosadašnji) malo rigorozniji od većine, na što ne gledamo kao negativnost. Dalmatinski priobalni prostor je poprilično „napadnut“ gradnjom koja je većinom bila ilegalna pa je sada kroz zakon o legalizaciji abolirana, a što ga više otvorimo daljnjoj neselektivnoj i nekontroliranoj gradnji, jaz između poželjnog i realnog prostora će biti sve veći. Kaštela svakako spadaju u jedno od pogođenijih prostora po pitanju ilegalne gradnje, a nema naznaka sanacije takvih prostora – ni na nacionalnoj ni lokalnoj razini. A sanacija je bila veliko obećanje od strane Ministarstva graditeljstva pri uvođenju opće legalizacije, glavni odgovor na pitanje „što nakon?“.

Što vidite kao njihov osnovni problem?

Osnovni problem je sam sistem urbanističkog planiranja u Hrvatskoj koji je zastario, previše politički ovisan i unutar njega urbanisti postaju de facto žrtve svojih naručitelja. Samo planiranje se svodi na prostor zoniranje i bojanje namjena, bez pravih analiza, mapiranja i što je ključno, bez kvalitetne i svrsihodne dugoročnije strategija razvoja. Nažalost, u takvoj shemi i vrhunski urbanisti (izrađivači planova) ostanu nedorečeni, jer jednostavno formalno imaju jako malo prostora za manevar. Nadalje, problemi su i nedostatak instrumenata urbanističkog planiranja koji bi omogućili nadilaženje vlasničkih problema (urbanistički bonusi, urbana komasacija i drugo), nedostatak razlikovanja strateških i provedbenih planova te ignoriranje potrebe cjelovite urbane sanacije ilegalne izgradnje.

Ukratko, ne znamo gdje smo niti gdje bi trebali ići, a to nam se vidi i u prostoru i u planovima.

Možete li izdvojiti neke planove odnosno ideje u tim planovima kao posebno pozitivne?

Prije spomenuti GUP Splita u svojoj shemi ima zanimljive filtere te taj osnovni koncept „gradskih projekata“ koji su bili okosnice i gravitacijske točke razvoja grada. Nažalost, vrijeme i okolnosti su ga „pregazile“ te i Split čeka novu, adekvatniju paradigmu razvoja.

Kako vidite budućnost urbanističkog i arhitektonskog razvoja Splitsko-dalmatinske županije?

Nažalost, ne vidimo pozitivne pomake niti značajne razlike od dosadašnjih paradigmi u bližoj budućnosti. Realno je očekivati točkasti, sporadični razvoj, prožet kaotičnim ad hoc intervencijama, koji kontinuirano gubi tlo pod turističkim pritiskom. Kao DAS se trudimo bar pokrenuti priču o sanaciji legaliziranih naselja, da se napravi bar korak prema definiranju neke paradigme koja bi zaista mogla pomoći takvim prostorima.
Izgleda kao nemoguća misija, al moramo pokušati.

Detalje prijedloga izmjena i dopuna GUP-a Kaštela možete pogledati OVDJE


KOMENTARI: