IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
U 2018. godini kad smo umreženi sa svim  i svačim, osim sa „onim svijetom“ neke su stvari jednostavno totalno apsurdne. Prijava Zavodu za zapošljavanje pohvat je za koji ti treba dodatna tona živaca. Ono malo ljudi što je ostalo raditi u Kaštelima, u poslovnici Zavoda, jedva diše od posla. Grad od 40 000 stanovnika  ostao je bez dva djelatnika na Zavodu jer njima kao nisu potrebni, a Splitu eto jesu. Jedna je na bolovanju, druga je na godišnjem. Spala knjiga na dva slova. A ljudi puno. Sam prostor izgleda obečavajuće. Čim ugledaš podove, staklo kojeg nema na šalteru,  kancelarije koje izgledaju kao one iz Lavčevića pred raspadanje odmah ljudi dobiju nadu da će posao dobiti u tren oka. Abrakadabra!

Ljubazni gospodin na šalteru kod ulaza daje sve od sebe. Ali on ne može umrežiti sistem ni učiniti da proradi baš uvijek kad to treba. A treba stalno. Pa vas je primoran poslati na Zavod za mirovinsko osiguranje po e-knjižicu o vašem stažu jer sistem eto malo ne radi.
Kad već idete po e-knjižicu morate znati da i tamo radi ljubazna gospođa, koja je stvarno brza i ažurna, ali nije tamo svaki dan. Znate, u Kaštelima ne treba svaki dan Mirovinsko. Na primjer, četvrtkom je nema jer radi u Trogiru. Mislim i utorkom, ali nisam sigurna. Kad se dokopate vaše e -knjižice vraćate se na početnu poziciju, na Zavod za zapošljavanje. Ako ste radili više od devet mjeseci imate pravo na novčanu naknadu. Kakva je takva je, vaše je pravo. Ne daj Bože da donesete zadnje tri platne liste ako ste koji dan u njima bili na bolovanju. Za to vam trebaju drugi papiri, potvrde  sa Zavoda, koje nosite na radno mjesto na ovjeru, jer to što „samo piše“ na platnoj listi da ste bili na bolovanju nije dovoljno, treba to biti na posebnom papiru, Jer je to jako važno. Ili imate opciju broj dva, da donesete tri uzastopne platne liste bez bolovanja. To je ovako pogotovo zgodno majkama s malom djecom, koja se nikad ne razbole, ne zafibraju ili nešto slično tome.
Ok. Kad ste sve to obavili pomislite da je to to. Ali...

Kako naravno ništa s ničim nije umreženo, a vi  se morate prijaviti i na zdravstveno osiguranje, valja vam krenuti u Sućurac. Tamo dođete, uđete, kažete da ste na birou, teta upiše u kompjuter i možete ići. Važno je da se osobno pojavite, pričekate red, bacite još koji minut svog života na nepotrebne gluposti. Jer nisu umreženi.

Kad  idem recimo poslati sliku mog sina  svom ocu, uzmem mobitel, slikam dijete i biram-hoću li putem MMS poruke, vibera, whats up-a, e-mailom, messengerom i da ne nabrajam. Dakle jedan unuk i jedan dida umreženi su na bar pet različitih načina u jednom najobičnijem trenutku. Ne treba im OIB, rodni list, 1493 potpisa da bi proslijedili sliku ili tekst.
Kad želim platiti račun, obavim sve preko mobitela internet bankarstvom jer smo u 21. stoljeću čini mi se. Kad želim razgovarati s prijateljicom u Australiji....klik....jedna sekunda spajanja i tu smo. Vidimo se, čujemo se. Kad kupujem avionsku kartu, spojena sa cijelim svijetom, tražim let, nađem kartu, platim kartu, isprintam kartu. Jer smo umreženi sa cijelim svijetom. Ali među sobom nismo.

Ništa ne funkcionira svitu moj. Ništa. Sve je ovo kolektivno zatupljivanje i zaglupljivanje. Hrpa OIB-a koji pristaju biti ovce koje se šeta iz tora u tor.
I sad evo čujem da je problem što na novim svjedodžbama ne piše spol djeteta i ime roditelja. Jer kad vam napišu da je  X.Y završiO taj i taj razred vrlo je upitno kojeg je spola.  Ili ako mu ne pišu skrbnici na tom papiru uz OIB i sve ostale dodatke možda je koji s druge planete i odgojili su „ga“ ili „ju“ vukovi. Kao da svjedodžba  nije dokument koji pripada djetetu i taj uspjeh nije samo njegov. Kome to smeta?! Onim roditeljima koji mlate djecu dok nemaju sve petice jer su oni bili priglupi kao mali pa liječe vlastite frustracije-ti su najgori. Uz ime i prezime, Oib, datum rođenja jako je važno piše li M ili Ž, jer smo ima bit toliko glupi da ne možemo shvatiti da je Marija Ž, a Mate M. Ionako će i Marija  i Mate, i M i Ž još generacijama  šetati od šaltera do šaltera, neumreženi sa vremenom u kojem žive.


KOMENTARI: