IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Uvijek i za apsolutno sve potrebna je volja. Dobra volja za korake naprijed, a nezainteresiranost i apatija za stagnaciju i nerad. Kad se ne bi sve zbrajalo i oduzimalo, gledalo kroz novac, šarenilo bi vratilo život našim ulicama. Mora li baš sve biti tako sivo? Po tobožnjim paragrafima i zakonima koji, oprostit ćete mi, ne služe nikome i ničemu osim da tu i tamo nagaze malog čovjeka umornog da zadovolji norme pa nehotice pogriješi. Ili ni ne pogriješi, ali je eto baš taj dan promijenjen zakon na njegovu štetu. I veliki opet napune džepove.

Ovaj vikend je „Nostalgija“. Lijepo zamišljena manifestacija promicanja kulture, običaja i malih proizvođača. Odem svake godine i apsolutno podržavam. Ono što ne razumijem je zašto nisu štandovi sa autohtonim proizvodima cijelo ljeto tu. Ne mislim na kinesku plastiku, nego na domaća vina, suve smokve, likere, pleteninu, ručne radove? Zašto su nam gosti prisiljeni ići u dućane kupovati uvozno smeće pored vrijednih ruku naših kreativaca? Zašto se ne postave za simboličnu naknadu i ne dozvoli se proizvođačima da zarade na svom trudu bez da ih se opljačka pri tom? Da uljepšaju rivu, privuku pažnju i obogate ponudu ovog malog mjesta. Kome to ne odgovara? I zašto?

Zašto se sve mora masno naplatiti?!

Zašto plaćamo slivne vode, komunalnu naknadu i toliko toga, kad za velikih kiša poplavimo, šahte su začepljene, poslovni prostori plivaju ? Zašto kad smo zatrpani smećem na svakom koraku i samo niču nova „odlagališta“ i nikom ništa? Zašto ne prijavljujemo one koji to rade, jer ih vidimo i čujemo, nećemo se praviti blesavi. Zašto ne prijavimo prvog susjeda koji uporno prazni svoj izmet u potok za prve kiše i šalje ih direktno u more da se sudaraju sa bezbrižnim plivanjem vašeg djeteta? Zašto uporno nosimo ružičaste naočale nebrige za ovo mjesto? Zašto šutimo?

Zašto nema oko škola iscrtanih zabavnih sadržaja, školice, mjere za skok u dalj, šahovsko polje, igra Čovječe ne ljuti se u koja djeca skaču i uživaju, nacrtane mete s bodovima na zidu u koje se gađa loptom i broji rezultat? Zašto se uvijek prigovara kako samo divljaju i vise na uređajima a ništa im se ponudilo u zamjenu nije? Da se ne naruši ljepota sivila? Beton po hrvatski. Malo dobre volje, malo boje i koji par vrijednih ruku. Ali ne, ne smije se, nije po zakonu. Vjerojatno i za to treba 347 „dozvola o izvođenju radova“ i „izrada projektne dokumentacije“. Kad čujem ove nazive dobijem herniju moždana instant. Dok se piskara i čeka nove generacije stasaju , gledaju na televiziji i internetu kao kroz servirano otvoren prozor kako svijet zna bolje. Ne boje se boja. Žive u njima.

Ovaj vikend je „Nostalgija“. Lijepo zamišljena manifestacija promicanja kulture, običaja i malih proizvođača. Cijela tri dana. Ili dva ipo, više nisam sigurna. Iskoristite tih 50-ak sati za kupiti nešto domaće. Nakon toga ne znam gdje bi vas uputila.

Kaštel Nostalgić.... kad tad uvest će ga. Ako ništa, onda zato da se pokaže ljudima kako se vidi da im je teško i za čim čeznu, a usput mijenjati dokumente, pločice s brojevima na kućama, zarade koliko hoćeš. Ajme, valjda im nisam dala ideju.


KOMENTARI: