IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Evo, sad je vrijeme u kojem ćemo napokon osvojiti svijet sa nekoliko pari spretnih nogu i blagoslovljenog baluna sa svakog oltara u korist našeg naroda. Mi Hrvati! U svakom dućanu za potrošenih sto ili dvjesto kuna dobila sam majicu sa šahovnicom, navijačkim povicima i natpisom Hrvatska preko prsa ili leđa. Dok se po zelenoj travi prosipa testosteron i ratničko raspoloženje „U boj, uboj za narod svoj!“ sve će doći nas svoje mjesto u našoj blagoslovljenoj zemlji.

Za ručak sljedećih mjesec dana možemo spremati kobasice, meso sa roštinja, meso bez roštilja, meso s mesom- uz obavezno hladno pivo. Nekoliko njih. Dakako. Bez toga ne ide.

Možemo prestati depilirati noge, na primjer. Pustiti ih da vijore na povjetarcu slobodne kao travke ionako ih neće nitko primjetiti. Možemo dovesti kući Juana de Zavodnichki iz sapunica s kojim ćemo voditi ljubav na zamrzivaču bez straha. Ma šta na zamrzivaču? Na sušilu za robu. I to onome koji gleda prema ulici.

Sad je vrijeme da odaberemo hoćemo li šiziti zbog fenomena opijenosti okruglim predmetom koji se šutira kopačkama ili sve okrenuti na šalu i iskoristiti ovo vrijeme za sebe. Uvijek se sve svede na izbore koji su na nama.

Poštujem ja sve to. Malo mi je smiješno, ali poštujem. Smiješno mi je na primjer što taj balun toliko ujedini ljude i nabrije ih na borbenost, navijanje i akciju kako to nikada uobičajena mjesečna plaća od 2 500 kuna neće moći. Toliko ih poveže i podsjeti gdje pripadaju kako to nikada zagađeni okoliš, onečišćena voda, porezi, prirezi, bolesna djeca i krađa države (iste one Hrvatske) na dnevnoj bazi neće moći. Smiješno mi je navijanje po kafićima, urlanje i frekvencije glasova koje me podsjete na devedesete kad se urlalo jer se moralo braniti i biti kao jedan i kad se to poistovjećuje kao isto. Nalivene tikve , podrigivanja i prdeži kao sinonimi navijačke strasti. Jao!

Voljela bi kad bi se po novom nekom zakonu siromaštvo zvalo „out“. Nedostupnost lijekova onima koji ih trebaju „ zaleđe“. Kad bi se produljenje radnog vijeka i odgode zaslužene mirovine zvalo „produžetci“, a cijeli ovaj život „utakmica“.

Možda bi nam bilo malo više stalo. Da brojimo ljudska prava kao golove,a dostojanstven život kao mišljenje „Oka sokolova“ .

Sretno reprezentaciji na prvenstvu!

A svima nama sretno danas i svako sutra koje nam ima doći ....za jučer je ionako kasno. Tu i tamo morali smo navijati, samo smo se malo zaboravili boriti za sebe. To će sve riješiti preplaćene noge na zelenoj travi. Oni će „u boj, u boj za narod svoj“. A mi ćemo pljeskati. U navijačkim majicama. Mi Hrvati.


KOMENTARI: