IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Riječ kolumna (lat.columna-stup). Kolumna u novinarstvu predstavlja tekst u prvom licu jednine s dominantnom ironijom i isključivo subjektivnim stavom autora. Dakle, kolumna nije novinski članak koji daje informacije o stanjima, radnjama ili zbivanjima, nego je to tekst koji izlazi periodično, na istom mjestu, pod istim nazivom. Kolumna nije obavezna lektira (hvala Velikom, reći će neki)  i čita je tko želi, a onaj kome sadržaj, stil ili svjetonazor iste ne odgovara jednostavno će je preskočiti. Ili će olakšati dušu lijepom riječi, psovkom, tek pukim iživljavanjem, izrugivanjem ili čime već ima potrebu. I to je sasvim u redu. Kulumna nije nametanje, ona je izbor. Kao što je izbor kolumnista hoće li, što, o čemu i do kada pisati.

Kolumnist je osoba koja piše kolumnu. To može biti osoba koja se potpisuje imenom i prezimenom, karikaturom, nadimkom ili pseudonimom. Zašto neki ljudi pišu ovako, a neki onako osobna je stvar pojedinca i sasvim legitiman izbor. Ponekad kolumnisti rade škakljiv posao. Kao na primjer ja. Možda kad bi znali da vam radim redovite ginekolške preglede ili da mi dolazite na redovne informacije djetetu u školi, možda bi nam svima bilo malo neugodno i stoga je ovako lakše. Ako bi vam rekla da sam na šalteru u Općini gdje mi se često obratite za pomoć ili da radim u ambulanti i vadim vam krv kad zaredaju viroze, bi li to nešto promijenilo? Ponekad autori žele sačuvati svoj privatni život, jednostavno biti anonimni jer ih ne definira skup slova složenih u neko obično ime i koriste pseudonim. Non de plum-ime svog  pera.

Sadržaj je uvijek važniji od forme

Teme o kojima ja pišem uvijek su bile i uvijek će biti usmjerene na ljubav. Bez ugađanja masi, bez kalkulacije. Pišem o onom o čemu mislim da trebam. Pišem o  socijali,  bolesnima, o djeci. Pišem o penzionerima,  pogreškama u sustavu-zdravstvenom, školskom, gradskom. Iznad i ispred svega pišem o ljubavi. U kolumnama je to tako, u informativnom novinarstvu nije ili bar ne bi trebalo biti.

Vjerujem da je u svima nama ta potreba za razumijevanjem, uvažavanjem i ljubavlju kao takvom. Razumijem da, kad se ljudi osjete ugroženima, onda obično napadaju. Pa i rječnikom kočijaša, đonom, svim raspoloživim sredstvima. I to je isto u redu. Jer svatko bira svoje načine. Ja sam za toleranciju svega što u svojoj osnovi ima ljubav. Patetično ili ne, tako mislim i osjećam. Žao mi je kad se sudi, gazi, ponižava bilo koga. Jer to nije naš zadatak na ovoj planeti.

Jednom je Johnny Depp divno rekao: „Postoje četiri pitanja o vrijednostima u životu; što je sveto, od čega je duh napravljen, za što vrijedi živjeti i za što vrijedi umrijeti?  Odgovor na sva ta pitanja je isti. Samo ljubav.“


KOMENTARI: