IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Prije nekog vremena kad je bio organiziran onaj „Hod za život“ u njemu je ponosno hodala teta Ivanka. Napravila je svježu frizuru ako slučajno sretne mjesnog župnika  ili koju časnu, a i susjedi iz ulice moraju dobiti dojam koliko joj je stalo. Sigurna sam da je kupila nove najlonke za taj dan, možda je oprala i protezu i stavila parfem koji joj je poslala rodica od rodicine tetke iz Munchena. Sam taj izbor je njen izbor, i ako je ženu veselilo neka je bila. Imamo pravo na svoje stavove i mišljenja, zar ne?

Ta ista teta Ivanka ima kći. Moju divnu poznanicu Maju. Maja ima 30 i nešto. Prekrasna je. Obožava plesati, čitati, putovati. Ovisnik je jedino o širenju dobra i veselja ovom planetom. Voli životinje i volontira u azilu za napuštene pse. Maja ima ogromne plave oči i Maja je gej. Prije nekog vremena odlučila je napokon to priznati svojoj bogobojaznoj majci. Teti Ivanki je eksplodiralo majčinstvo u tri lipe materine. Potjerala je kći urlajući kako je se srami, kako ona više njena majka. Proklinjala „vraga“ u njoj! U jednoj Maji koja je od istoga Boga na ovaj svijet stvorena.

Pa evo čitam ovih dana kako je objavljena slikovnica o istospoloj zajednici. Kako se oštre jezici, prijeti se sirovošću klevetanja i osude svega što je imalo drugačije od onoga što su naši stari učili u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Govor mržnje u svemu! Savršeno suptilno protkani od onih koji se ne usude imati stav, i tako jadno servirani od sirovina koji se busaju u prsa i skrivaju se religijom. 

Ma ne maškaraj se Bogom! Ne pravdaj svoj strah ili svoju ograničenost svetostima u koje tobože vjeruješ!  Ljudi ne biraju raspored svojih kromosoma.Ljudi ne mogu utjecati na hormone koji im kolaju venama. Ljudske sklonosti dio su njihove prirode. Možeš režati na to, možeš luditi, li jednostavno možeš ne kupiti takvu slikovnicu i ostaviti ljude da budu ono što jesu. Nekome će biti super, nekome ne bi palo na pamet uzeti je u ruke. Ali na sve to imamo pravo. To se zovu izbori.

Meni je i Crvenkapica na primjer užasno glupa, jer pričati inteligentnom djetetu strahotu u kojoj vuk proguta babu i dijete onako u „cijelo“ pa ih žive izvade i svi pjevaju nakon toga, meni je to isto kao da kažem.“Dijete ti si kreten!“ Ali zato mi nemamo Crvenkapicu. A ne mrzim zbog toga braću Grimm, ni Crvenkapicu kao takvu.

Glagol „mrziti“ ne znam čemu služi. Pretpostavljam da je proizašao iz hrpe kompleksa nekada davno. Jedna Željka Markić koja je bila začetnik istog onog hoda sa početka priče mrziteljica je za koju ne znam kako još nije eksplodirala od zlobe. Žena kojoj smetaju svi koji odudaraju  od njenih uvjerenja. Žena kojoj smetaju psi na vašim krevetima. Žena koja se samozadovoljno smješka dok gazi prava koja joj se ne sviđaju. I znate što je najgore-tisuće je slijede i mimohode za njom.

Nisam gay. Nisam ni komunista, ni boljševik. Nisam ni adezeovac ni esdepeovac. Ja sam izabrala biti  čovjek. Koji se trudi biti čovjekom. I zato vas pozivam da ne sudite. Da promislite o onome što slušate po misama koje pohodite. Ni jedna religija ne propagira mržnju ni nasilje. Ni jedna religija nas ne uči da peckamo jezikom i udaramo kamenom. Svi smo na sliku Boga. Onog Velikog koji je ljubav!

Za sve one Maje koje plaču u mraku svojih soba. Za sve one koje se boje reći da vole na svoj način i koga im duša hoće, ja sam jako sretna što je izašla slikovnica zbog vas. Jer ste i vi ljubav. Iz neke ljubavi proizašli, da volite i budete voljeni. U različitosti smo najljepši. Ali kad boli, svih isto boli. I svi imamo potrebu nekome nekako pripadati.

A sve „tete Ivanke“....nastavite moliti. Molite jako. Iz pete! Iz jajnika! Molite ostatak života. I još uvijek će biti nedovoljno što ste plod utrobe svoje zbog mišljenja okoline odbacili.


KOMENTARI: