IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Uđeš u deveti mjesec i znaš da možeš svaki dan. Termin da nam se pogledi prvi put ukrste bio je na Božić. Ali sam znala na prvu da  tome neće biti tako. Nismo mi od propagande ni za velike datume crveno obojane po kalendaru. Nismo od onih koji otimaju tuđe rođendane, htjeli smo svoj.
Tvoj.

Tog jutra krenuli smo na redovnu kontrolu. Petnaest dana do termina. Pis of kejk. Kažem tvom taji, onako usput, ajmo ranije da obavimo kupovinu poklona za Božić. I jesmo. I tebi smo kupili. Lijepog nekog plišanog čudaka kojem se u očima nazirala radost.

Popili smo kavu na miru, divili se predivnom zimskom danu i smijali se do suza.

Dosli smo na kontrolni pregled. Doktorica širi oči i pita me: Svako koliko imate trudove?
-Kakve trudove ženo, sad sam iz Jokera, nemam ti ja nikakve trudove.
Gospođo, odmah u bolnicu, skoro ste spremni za u rađaonicu, vidimo se tamo za jedan sat.
Nakon što sam taju ipak nekako nagovorila da me prvo odvede na ćevape, jer neću gladna sina rodit, došli smo u bolnicu.

Nisam htjela  ovaj moderan porod gdje bi me tata držao za ruku i tobože znao kako mi je. Ja sam te, sine, rodila onako ženski.
Rodila sam te iz duše. Iz svake pore koju mi je Bog dao da kroz nju živim.
Rodila sam te kroz svaki san od ranije. Molitvom i željama.
Onako ženski i blesavo.

Rodila sam te za čas. Veliku i jaku ispunjenu želju od skoro četiri kile i preko po metra čovika. Rodila sam te toliko željno da sam skoro umrla iste te noći u prosincu, slomljene zdjelice i s tolikim gubitkom krvi da su me spašavali satima.

Sve sam čula oko sebe. Svađala sam se sa Bogom i Svemirom, psovala im mater stvaralačku i moćnu kako nisu normalni, majke mi. Misli su mi vrištale u toj zelenoj sobi... Nema šanse da umrem...a-a! Mater,oca ....sve po spisku ...neću! Neću!! Moram mu dat igračku i pričat mu kako sam pojela super ćevape malo prije nego sam ga rodila.
I nisam. Jer sam ti toliko htjela biti mama.

Ponekad se, sine, život igra ljudima. Spetlja im hrabrosti i strahove u istu škatulu da se zavole. Pusti svoj toj ljubavi u nama da jasnom postane, kristalizira se u neke najljepše oči u kojima ćeš uvijek naći razlog za sutra.
Ponekad je stvarno lakrdija. Komična cirkuska predstava u kojoj je najbolje, vjeruj mi, biti klaun. Nasmij se. Šta te briga. Nakiti se bojama po duši i licu, pleši i smij se svemu-sebi najviše. Uči iz grešaka, ne zamaraj se njima. Voli iz pete, ili ne voli nikako. Ne zaboravi na oprosti... na hvala.... na volim te.
To je sve što si dužan  sebi i ovom svijetu. Biti sretan. Biti čovjek.

Ja sam te rodila onako ženski, iz duše.
Tebe. Čovjeka. Pa iako puniš tek malenih deset, i tek si krenuo svojom stazom-najveći si čovjek kojeg sam  susrela na svom putu.
Ti si od onih što žuljaju svijet. Što burkaju mora. 
Ti si onih što miješaju zvijezde i stvaraju nove staze Svemira.

Sine moj, neka ti je ljubavi u svakom trenutku, barem onoliko iz kolike si stvoren... zanavik.

Voli te mama.
Onako ženski, blesavo....iz duše.
Sretan ti rođendan, svitlo moje!


KOMENTARI: