IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Slabo čitam vijesti. Odavno sam se opredijelila za biti nepismena o tome što se sve  točno i gdje zbiva u svijetu.  Pogledam naslove, preskočim sve crnjake, tako da uglavnom  puno toga preskačem.

Jel se i vama čini da smo bombardirani uglavnom lošim vijestima? Kako ono kažu, dok je ovaca neće faliti vune. 

Senzacionalistički naslovi koji pokrenu želudac u sekundi, obično su paravani za skretanje pažnje sa pravih problema. Često u naslovima vrište riječi:najmanje x x žrtava, katastrofalna poplava, očekuje se  još žrtava, pretpostavlja se da se radilo o terorističkom napadu..., oteo dijete, zatukao suprugu, traga se za....,očekuje se epidemija  gripe, svinjske, kokošje, slonovske....da ne nabrajam.

Ako konstantno o tome čitam, kako se mogu osjećati? Mogu li nešto promijeniti u tome što se već dogodilo?

Vrijeme je danas drugačije.

Kad sam bila dijete lopovi su išli u zatvore. Za ubojice nisam ni znala, jer je to za nas djecu postojalo  samo u filmovima koji su se prikazivali iza sedam ipo sati, a mi smo tada išli na spavanje.  Danas djeca imaju servirana ubojstva  u svako doba dana, seciranje lubanja, silovane žene odbačene pored kontejnera, zlostavljanu djecu. Iz dana u dan, na koji god program okreneš, forenzičari u serijama rješavaju to kao od šale.Kao da je to sasvim uobičajena i prirodna stvar.  Vijesti su na televiziji toliko često, čak i usred filma  ili kakve zanimljive emisije, da nas slučajno ne bi ponio optimizam. Kad krene neki muzički spot, obično su to spotovi sa djevojkama koji su uspjele cičanjem u minjaku, sa grudima na pladnju, i stihovima  od  kojih mi se instant aktivira migrena. Uzori djevojčicama.

U današnje vrijeme lopovi ne idu u zatvore.  Ubojice,ako ih se i optuži, vrlo brzo ponovo šetaju slobodni ulicama. Dileri rade punom parom. Političari nas lažu, varaju i kradu nam kruh. Krade se sve i svašta. Najviše naš mir. I sve nam je to postalo normalno.

Oduševljene mase blokiraju grad da dodirnu staklo u kojem je leš čovjeka, koji je bio toliko skroman i samozatajan, da vjerujem kako mu duša drhti na ovaj užas koji su mu priredili. Cirkus. Pun facebook slika sa hodočašća. Selfie sa svetcem.

Prodaju se lutke Gospe od pliša za 120 kn. Divan, kažu, hrvatski proizvod. Punjena Bogorodica od pliša uz koju će lakše usnuti djeca. Jer medvjedići i topla dekica nisu više dovoljni.

Reforma školstva donijela je velike promjene, školski dnevnici nisu više zeleni, nego modri. Sad će sve biti puno lakše. Veliki je to korak naprijed za našu djecu.

Sve se izopačilo.

Ali, zapravo je uvijek na nama, što ćemo izabrati kao svoju stvarnost.

Filtriraš.

Naravno da ti je žao kad čuješ za prirodne katastrofe na drugom kraju svijeta. Naravno da ti je žao  zbog poplava koje su zadesile tolika mjesta, zbog požara i  žrtava bilo kojeg oblika nasilja.

Ali više nego tužan, trebaš biti ljut!

Na sve one koji su to dozvolili. Počevši od malih. Mene, tebe, nas.

Ljut na one koji troše na svoje trbušine, od našeg rada. Na one koji ne obavljaju svoj posao kako treba. Na iskrivljeni sustav pravosuđa koji radi isključivo protiv malog čovjeka. Na neučinkovitost službi, uhljebe, neškolovane mamlaze koji prde u fotelje za ogromne pare, ne radeći ništa. Na zakone koji nas ne štite. Lijenost i laži na koje sustavno pristajemo iz dana u dan. Na odgodu radova. Tisuću nepotrebnih papira za sve u što kreneš, dok ne izgubiš volju kretati ikamo.

Na mirovine nedostojne beštije, a kamoli čovjeka. Na gužve po kontejnerima. Na cijenu jednog maslaca od 20 kuna!

Trebaš biti ljut. I filtrirati. Koliko možeš. Da te vlastiti razum i duša ne uguše.


KOMENTARI: