Trenutak je za zaroniti u najdubljeg sebe i zastati na tren. Skriven od svih vijesti i nesvijesti. Od tupana sa Tv-a, od kilograma na vagi, stanja u novčaniku. Trenutak je pet do dvanaest, koji evo traje već godinama, jer se valjda nekome većem od nas čini da je i sam  lud, jer mi ne možemo stvarno biti toliko nepokretni u svojim pokušajima da spasimo ovu zemlju i pravo na dostojanstven život.

Razgovor sa prijateljicom koja živi vani opet mi je preokrenuo smisao u besmisao i opet sam zastala u onoj najdubljoj sebi, pitajući se-kako ovo živimo?

 Njoj radi samo suprug, ona ne radi, studira i čita knjige, žive u rentanom stanu uz ocean. Imaju jedno dijete, koje živi sretno i bezbrižno. U posljednjih par godina proputovala je svijet. Zna kako mirišu jutra na Baliju, kakva je Amerika, prošetala je Hawajima, doživjela Australiju. Ne mora razmišljati koji je parizer na akciji, ni može li djetetu priuštiti nove cipele kad krenu kiše. Kad je se pozove na rođendan ne brine se može li kupiti poklon, i rado ode. Nasmijana. Ona živi život koji nije luksuzan. Nema skupi automobil, ni brendiranu garderobu. Nema nikakav poseban mobitel ni zahtjeve koje ne bi imala svaka žena. Dakle živi normalan život. Jer to jest normalan život.

Pa povučem malo paralelu. Kod nas je situacija potpuno obrnuta. Uzmimo primjer jedne tročlane obitelji koja živi u obiteljskoj kući. Zaposleni su i muž i žena na neku plaću od 3500 kn (ako imaju sreće da je i primaju). Svaki mjesec platit će režije (struju, vodu, komunalije, telefon, HRT pretplatu, grobarinu, mobitel, slivne vode, čistoću, zrak...) u iznosu od nekih 1500 kn....možda i više. Auto srednje klase (jel se može nazvat tako neki Fiat  ili Renault s kraja devedesetih?) mjesečno potroši nekih 500 kn, ako se krećeš na kraćim relacijama i ne putuješ. Dopunsko osiguranje je 80 kn po glavi. I uz to svakako opet nešto platiš u ljekarni jer dopunsko ne pokriva baš sve. Računam da se dnevno potroši 100 kn na hranu u obitelji, znači doručak, ručak, večera, marenda za u školu, marenda tati na poslu koji radi 9 sati i mami koja isto ne živi na ljubavni pogon i mora nešto pojesti. Smiješno je što sam rekla 100 kn  jer to ne pokriva računicu, ali ajmo zamisliti da smo takvi čarobnjaci pa neka bude. To je još 3100 kn mjesečno. Pasta za zube, tariguz, šampon na akciji u Tomija, pitura za kosu najjeftinija, higijenski ulošci, papirnate maramice, žileti, sapun, kupka.....zbroji !

Ne daj ti Bože  pokvarenog zuba ili odvaljene plombe, 250 kn/komad kod jeftinijeg stomatologa. Kad ideš u ginekologa (ne privatno - jer to je 400 kn) ne platiš ništa, ali zato čekaš tri mjeseca na nalaz, i nekih tri sata u čekaonici, ali to je kažu normalno kod nas.

Kreće škola. Komplet knjiga košta toliko da bi najradije vrištala na čemu se pljačka narod. Umjesto da udžbenici budu u školama, i da se prosljeđuju s generacije na generaciju. Mapa za likovni ( Čitaj: nekoliko papira u omotu na kojem piše Mapa) košta više od 50 kn! Olovke, gumice, bojice, tempere, flomasteri, pisanke meke....tvrde......srednjetvrde....Đizs! Prerasli su patike, trenerke, rebatinke i sve majice. Donje majice, mudante, majicu za tjelesni, rezervne patike za tjelesni. O jaknama da ne pričam. Radije trpimo klimatske promjene nego da treba kupit novu topericu.

Zaustavit ću se. Jer je pametnije da se zaustavim.

Samo se eto pitam, kako još uopće ima Hrvata? Kako nismo izumrli od ovog jadništva, ponižavanja, gaženja  i šutnje. Kako nismo jednostavno nestali?

Ne znam, izgleda da smo stvarno moćniji više od ikoga. Sposobni. Ako ikada nestane svijeta, mi ćemo biti ti o koje će se razbiti i meteor. Nećemo imat ništa, ali imat ćemo Hrvatsku.


KOMENTARI: