JOŠ UVIJEK IMA DOBRIH LJUDI
Da nije bilo poštenog nalaznika Ivice Dilbera, djelatnika kaštelanskog komunalnog pogona, Vanda Biliškov Robakowski, njemačka nevjesta rodom iz Kaštela, danas bi sigurno stajala u redu i predavala zahtjeve za izradu novih dokumenata.

"Kratka" bi ostala i za nekoliko stotina kuna, što bi joj, kako nam kaže, u cijeloj situaciji bilo manje bitno. Nije ni slutila da će joj se jutarnja kavica u blizini Porta u Kaštel Starom pretvoriti u noćnu moru, no, zahvaljujući komunalcu, cijela priča na kraju je ipak imala hepiend. No, krenimo redom.

- Prije nekoliko dana, u jutarnjim satima sam otišla s prijateljicom na kavu u Kaštel Stari. Nakon "ženske ćakule" uputile smo se prema njezinu automobilu, a kako sam u rukama imala psa i cvijeće koje mi je prijateljica poklonila, valjda sam pri ulasku u vozilo imala otvorenu torbu.

I kakva slučajnost, iz torbe mi baš ispadne novčanik. Nisam ništa primijetila, sve dok nisam došla kući i ostala šokirana. Gledam u torbu, kad ono, nema novčanika. Ajme meni, majko, tko će sad radit sve dokumente. A nije baš jednostavno jer ne živim u Hrvatskoj - ističe naša sugovornica.

Zajedno s prijateljicom vratila se na "mjesto nesreće", ali takujina nije bilo. Vanda Biliškov Robakowski otišla je na policiju i prijavila nestanak stvari.

- Nakon dva sata, zovu me iz policije i kažu mi: "Gospođo, pronađen je vaš novčanik". Bila sam presretna jer nisam mogla vjerovati da u ovoj krizi ima još poštenih ljudi. Bila sam uvjerena da će onaj tko ga pronađe, uzeti lovu, a s novčanikom u more ili u smeće. Ali, srećom, ipak sam se prevarila - prepričava nam Vanda, koju je Ivica Dilber "oslobodio" čekanja i gubljenja vremena po šalterima državnih institucija i pribavljanja brojne papirologije koji su potrebni za izradu novih isprava.

- Najmanje mi je bilo zbog novca, ali opet praviti sve dokumente od zdravstvene i osobne iskaznice, strane vozačke dozvole... Koštalo bi me to živaca. Sve me oduševilo jer je, ponavljam, ovo dokaz da još ima poštenih ljudi. Tko komu danas u ovoj krizi vraća izgubljeni novac. Rijetko tko. Većina bi moj novčanik odnijela sa sobom, novac uzela, a dokumente bacila u smeće - dodaje naša sugovornica, koja je Dilberu dala skromnu nagradu koju je jedva uzeo.

A Ivica Dilber, samozatajan čovjek koji svakog radnog dana pred sobom gura kolica i metlu kako bi kaštelanske ulice bile što urednije, kaže kako mu ovo nije prvi put da je pronašao nečiji novčanik. Prisjetio se scene iz Primoštena koju je podijelio s nama.

- Prije nekoliko godina dok smo ja i supruga imali banak u Primoštenu di smo prodavali voće i povrće. Dvima Njemicama osta je novčanik pun novaca. Spremili smo ga ispod banka i odlučili kako ćemo nakon kraja radnog vrimena njih potražit i vratit in izgubljeni novčanik. Međutin, one su došle u međuvremenu do nas i bile sritne ka mala djeca kad su vidile novčanik koji smo in našli. Davale su mi tadašnjih sto maraka, ali ja i supruga ih nismo tili uzet. Ipak me malo rastužilo šta na kraju litovanja nisu došle i donile dvadeset deka kave - prepričava komunalac i nastavlja:

- Prije koji dan kad san pronaša novčanik gospođe Vande i nisan se dvoumija šta napravit. Nakon odrađenog posla otiša san na policiju i prida izgubljeni novčanik. Malo su me čudno gledali. Kažu mi: "Ti si jedan od sto koji bi to napravija". Bilo je važno ženi vratit njezin novčanik. Doša san do policije, pita ih je li neko izgubija novčanik. Ostavija san ga kod njih i otiša. A dan posli nazvala me gospođa Vanda, zafalila mi, donila poklon koji nisan tija uzet. Ali nije me se prošla...

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI: