IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Gospodine Nadministre, vi ste jedan nadasve prekrasan, zabavan  muškarac.  Sa smislom za humor kakvog bi se mnogi  posramili, ali eto Vi nemate problem s tim, pa ste me time još više osvojili..... pardon, tila san reć da ste  mi još smišniji. Jel' ovo u redu? Nije ovo verbalni delikt, jel' tako?

E... sad kad sam mirna s te strane da mi neće policija doći na vrata jer pričam pizdarije o Uzvišenima, mogu dalje.

Kažu da danas treba itekako paziti šta pričaš. Imam pomalo problem s tim. To me podsjeća na neka druga vremena  nedemokracije u kojima si sve triba činit  kuco. I krstit dite, i ić na misu, i spremit knjižicu da nitko ne vidi imaš li crvenu ili koju šarenu. Meni se čini da je sasvim u redu pričati o čemu ti se priča. Isto tako mislim kako nije u redu vrijeđati, prijetiti.....a najviše od svega čini mi se ružno zastrašivati. Zastrašivati krnjim zakonima koji nisu za sve jednaki. E to mi je najgore!

Svaka čast ljudima koji časno obavljaju svoj posao. Koji u njemu vide smisao i rade na korist malog čovjeka i sebe sama. Na korist svom moralu i mirnoj savjesti.

Svaka čast vatrogascima, na primjer, koji su ovaj tjedan spavali po garavim cestama ne žaleći se i ne kukajući. Tim divovima ljudskosti za koje ne znam kako im duša uopće stane u tijelo čovjeka. Vitezovi. Ministri odvažnosti, kapa do poda!

Svaka čast liječnicima i medicinskim sestrama koji se izvinjavaju ljudima na hitnom prijemu kad im nestane infuzije, a vama je slabo, da vam slabo dolazi koliko vam je slabo. Pa ti daju malo cukra i vode, jer im je neugodno.

Svaka čast vrijednim ljudima koji svakog dana peru naše ulice i kantune malog mista, koje su noć prije ukrasili prasci papirima od bureka, pizzeta, pasjim izmetima i mirisom urina.

Svaka čast mnogima od vas koji činite onu dobru promjenu u svijetu. Koji spavate mirno i ne steže vas kiseli okus sjebanih uvjerenja – „meni ovako, a tebi tako“.

Dobra promjena. Takva jedina ima smisla.

Za početak, ja ću promijeniti ono što sam na početku napisala, pa ću reći:

Gospodine Nadministre, ne sviđate mi se  kao muškarac. Mislim da niste ni prekrasni, ni zabavni...i niste me osvojili. Niste mi ni smiješni. Ne sviđa mi se Vaš smisao za humor.

Mislim da je žalosno da jedna zemlja poput naše treba uopće voditi diskusije o spašavanju 7 dječjih života jer se nema novca??!!

Da ljudi završavaju u pritvore zbog „verbalnog delikta“ jer su rekli neke ružne riječi, koje se Kraljici nisu svidjele. Ruku na srce, ne bi ni meni, ali zato se ja ne bavim politikom.

Ne sviđa mi se kako vodite ovu zemlju. Zemlju poštenih i vrijednih ljudi. Ljudi koji vole svoju djedovinu, poštuju svakog gosta i ne daju na sebe. Ne sviđaju mi se Zakoni koji vrijede kako za koga. Dok mali čovjek kopa ko kantama, mafijaši  ispijaju koktele po klubovima za koje čujemo da negdje postoje. Znat ćete ih vi.

I znate šta? Ovdje su ljudi uvijek govorili i govorit će ono šta misle. 


KOMENTARI: