IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Jednoga dana, koji ti se neće najaviti ničim posebno, doći će kraj ovom putovanju. Neće više biti vremena za pitanja, osude, plesanje i molitve. Neće više postojati vrijeme kao mjera ni kao smisao. Neće te biti tu.

Jednoga dana prišuljat će ti se prolaznost svjetovnih okvira, poput sjene pri zalasku sunca.... toplo i bez zvuka, da te odvede u nove dimenzije življenja.
Nemoj reći da ti nisam rekla. Jer, znaš, ljudi o tome ne vole pričati jer je to kao grozno i fuj, a zapravo je najljepše na svijetu. Spoznaja da od nekuda dolaziš,baš ovom livadom prolaziš i opet nanovo otkrivaš neke nove istine. Kakva prilika ljudi moji.

I zato vas molim, ne dajte nikome da vas zaplaši. Nije život taj minus, ni papirići u bojama koji vas toliko brinu. To nam je nametnuto i ne postoji. To je shit. sranje. govno. fikcija. Nazovite već epitetom koji vam se najviše sviđa. Nije život u čekanju, pretpostavljanju, tuđem mišljenju, pa čak ni našem vlastitom.
Nije život kiša kao takva. Čak ni sunce kao takvo. Život je sve ono između redaka. Život su šanse! Prilike...izazovi. Upitnici. Uskličnici.
Život je putovanje na kojem nosite samo ono što vam se hoće. Život je naša reakcija na nešto. Blokada ili let.

Život je ono što osjetiš,a ne ono što znaš ili misliš da znaš. Jer,znate...pojma mi nemamo. Život je Ljubav. Udah. Izdah. Onaj osjećaj propadanja prije nego utonete u san. Život je želja. Strast. Glad. Naježena koža mokra od mora na prohladnom povjetarcu. Život je slavlje. Rapsodija ludila u tisuću boja. Orgazam! Život je osjet. Pokret.

I zato se sjetite da u kuferu nosite samo ono što vam se hoće. Ne nosite tuđu prtljagu, slomit ćete se vjerujte mi na riječ.
Nosite svoje boje i živite svoj film, nikoga drugog zaista nije briga u kojem ste žanru. Pa kad jednom i svane baš onaj dan, da mu bez žaljenja možete namignuti i ne pitajući ništa, jer nemaš više pitati što , otići ušuškan u odgovore tog divnog Boga u vama.


KOMENTARI: