IZ KANTUNA O SVEMU, SVAČEMU I SVAKOME
Nekad se pitam, postoje li stvarno na svijetu samo egoisti i oni koji samo misle da to nisu.
U moru suludih situacija, pri kojima se svakodnevno siluje jedan narod, pitam se - zar je moguće da sam se rodila baš u naciji mazohista?

Jer kako objasniti svu tu apatiju, uz konstantu ataka na nekoliko milijuna duša koje se sustavno gazi sistem - nazovite ga kako god.
Kako objasniti šutnju i pristajanje da nam netko uporno pred očima prikazuje predstavu koju ne želimo gledati,ali uredno plaćamo preskupe ulaznice iz dana u dan.
Ne sviđaju nam se glumci, ni sadržaj.
Pozornica nam je prelijepa. Ali ona je ionako oduvijek naša.

Poneki čin odigra se na slavonskim ravnicama...
Sjećam se epizode u kojoj su polijevali mlijeko po ulicama, kojima su nekada gazili ratnici. Vitezovi koji su stvorili slobodu.
Sjećam se kako su glumci izgovarali rolu sa priglupim izrazom i ispraznim dušama kako je mlijeko iz okolnih zemalja jeftinije i bolje.
Sjećam se epizode , koja se ponovi svako malo, o izumiranju sela i malih gradova u unutrašnjosti, jer su ljudi pored svojih njiva i oranica, stoke i blaga, gladni. Pojedu im porezi i dadžbine sve što stvore.

Jadna država, uvijek gladna krvi malog čovjeka...

Sjećam se epizoda o iseljavanju u Irsku i dalje - te će se reprizirati čujem, često.
Epizoda o podjelama mora. Tlačenju malih ribara. Naplaćivanju kazni sirotim penzionerima i tetama na banku jer su ubrale nekoliko glavica kupusa i došli ih prodati. Bez da su ih prije toga proknjižile kroz 19 papira, i prijavili to u Općinu. Besramnice.
Epizoda o zabranama prava ženama, o napuštenoj djeci u domovima koja očito i nemaju neko „Pravo na život“. Njih će slikati neki humanitarac oko Božića i što će im više.

Sjećam se epizoda o reformama školstva, zdravstva... koje su odnijele novac, i neke valjane ljude i donijele gubitke prikazane kroz jalovost egoističnih kukavica koje su sve to dozvolile. Bolje da nam djeca uče po šabloni, nego da misle svojom glavom. To predstavlja najveću opasnost.
Bitno da se zadovolje forme. Što će nam ideje?

Sviđa li vam se to što gledate, dame i gospodo?

U dane kad se bliže „izbori“ (a sve su osim izbora), predstave će biti prepune ekstaza. Obećanja pršte sa svih strana. Sad će! Evo. Već sutra krenut će izgradnja igrališta za djecu, dvorana koje nisu namijenjene samo nogometašima i mažoretkinjama-jer postoji toliko više izbora. Glavne vijesti biti će metri novog asfalta jer je to senzacija u 21. stoljeću!?

Neki će ljudi, zamislite, dobiti i vodu. Možda...

More situacija, u kojima se siluje jedan narod prljavim idejama, gramzivim šakama lažnih kavalira i
napirlitanih dama. A narod šuti i potajno uživa u patnjama.
Mazohisti, do kad?


KOMENTARI: