Vespa je dobila po talijanskoj riječi za "osu" jer je zvuk motora njezine tvorce podsjećao na zujanje tog kukca

Kaštelanin Alen Peran (50) pasionirani je kolekcionar Vespi, posebice starih modela koje vraća u život ili bolje rečeno na kotače. Osam primjeraka tog talijanskog mopeda iz tvornice Piaggio koja je lani proslavila 70 godina postojanja, redovito održava, restaurira, a polovicu ih vozi i svake godine registrira. U gotovo četiri desetljeća vožnje i 18 godina kolekcionarstva promijenio je 30 različitih modela – dio ih je prodao, a dio dao prijateljima, kako veli, na “udomljavanje”. Nedavno je nabavio i BMW-ov dvokotač R25/2 iz 1953. godine, pa je njegova garaža na dobrom putu da postane muzej.

– Zaljubio sam u Vespe još kao dijete u Zagrebu. Šetajući s majkom preko Trga nabasali smo na internacionalni susret ljubitelja Vespe. Zvuk motora, oblik, taj vrhunski i inventivni dizajn od malena mi se uvukao pod kožu. Danas u daljini kad čujem zvuk Vespina motora sa stopostotnom sigurnošću pogodim o kojem se modelu radi – kazao je Peran koji se prije godinu dana učlanio u Vespa klub koji okuplja 50-ak zaljubljenika u te mopede.

Prvu Vespu nabavio je zamjenom za novi Tomosov automatik APN4 tzv. Zika krajem osnovne škole. Ta Vespa bila je derutna, VBA model iz 1958. godine. Peran nije bio zadovoljan, htio je što prije nabaviti noviju.

Kako sam ostao bez novog Tomosa, a ta Vespa je bila ajme meni! U prvom srednje sam iz Genove dobavio glanc novu. U to doba je bila stvar prestiža. Malo je ljudi imalo Vespu i srećom sam bio jedan od njih. Nakon nje kao da se otvorila špina, uhvatilo me da ih skupljam, da restauriram te zapuštene ljepotice i ponovo postavim na “kotače” – ispričao je Peran, zaposlen na baždarenju tahografa u solinskoj tvrtki Taho-St.

“Kao u sceni iz doba Modsa 60-tih”

Do pojave interneta dijelove nije se lako dalo nabaviti. Za jednu restaurirati, Peran bi kupio dvije. Danas dijelovi za novije modele proizvode se u Vijetnamu, no, kako Alen preferira one iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, nabavlja si skuplje dijelove iz Italije i Njemačke.

Dodajmo da se na Vespi i oženio.

– Tada buduću suprugu Jasnu dovezao sam do crkve na restauriranoj Vespi iz 1958.. Potom smo se kroz špalir slavljenika njome odvezli do restorana uz lupkanje i zvonjavu limenki i trakica koje su nam kumovi svezali za Vespu. Ljudi su bili oduševljeni kad smo izašli na glavnu cestu…žena u prekrasnoj vjenčanici, ja u odijelu ala Beatlesi… sve je bilo kao u sceni iz doba Modsa 60-tih – prisjetio se Peran.

Danas u svom domu u Kaštel Kambelovcu čuva vrlo cijenjene oldtimere Faro Basso iz 1953. godine, VBA iz 1958., Supersport i Sprint iz 60-ih godina prošlog stoljeća, a svi modeli imaju odlike talijanskog stila i elegancije koje su nadživjele svoje vrijeme.

Gran Sport iz 1958.

– Po priznanju mnogih ljubitelja Vespi, najinteresantniji model koji imam je Gran Sport iz 1958. godine. Pronađena je u šumi poviše Matulja, a u njezinoj unutrašnjosti bio je brlog neke životinje. Vratio sam joj sjaj i ljepotu kakvu zaslužuje. Moj sin Leon (8) već sad ima žicu za vespe i mislim da će kolekcija doći u prave ruke – kazao je Peran.

Dodajmo da su prvu Vespa V98 “Farobasso” 1946. godine dizajnirali Enrico Piaggio, sin vlasnika tvornice, i Corradino D’Ascanio, zrakoplovni inženjer, te je bila napravljena od avionskih dijelova. Ime je dobila po talijanskoj riječi za “osu” jer D’Ascanija je zvuk motora podsjećao na zujanje koje taj kukac stvara tijekom leta.

Vespe Alena Perana:

1. Faro Basso – 1953.
2. Gran Sport – 1958.
3. VBA 150 – 1958.
4. Super Sport – 1964.
5. Sprint – 1966.
6. 50 Special – 1977.
7. 125 P (s dva ključa) – 1980.
8. 125 PX – 1991.

Izvor : Dalmacija Danas


KOMENTARI: