SPLITSKI PODUZETNIK I POLITIČAR
Oni koji ga ne vole rado će istaknuti kako svako toliko nastupa u ime nekog drugog tijela, udruge, inicijative ili čak stranke, aludirajući na njegovu davnu pravašku epizodu. No, neporecivo je da Hrvoje Marušić, splitski poduzetnik, danas i u ulozi predsjednika Zajednice poduzetnika i obrtnika HDZ-a, ima što kazati, pogotovo kad to temelji na vlastitom višegodišnjem poduzetničkom iskustvu...

Spominjalo vas se u kontekstu izbora ministara u sad već prošloj Vladi. Niste krili svoje razočaranje nakon što ste u posljednji trenutak ispali "iz igre" i niste postali ministar poduzetništva i obrta. S ove distance vjerojatno drukčije gledate na to?

- Naravno, jer moje razočaranje ni tada nije bilo toliko što to nisam na kraju bio ja, nego zato što to nije bio poduzetnik ili netko iz Zajednice poduzetnika HDZ-a, kojoj sam na čelu. Na kraju je ispalo da je gospodinHorvat vrlo korektno obnašao svoju dužnost. Mi u Zajednici poduzetnika ne bavimo se politikom, nego poduzetništvom, a svrha je osnivanja Zajednice da političari jednostavno shvate da se o gospodarstvu ne može govoriti kao o nekoj imaginarnoj temi, na nekim panelima i konferencijama, nego da je to realan pojam s realnim problemima koje mi dobro poznajemo. Inače, formirali smo Zajednicu u svim županijama, 60 posto ljudi su članovi stranke, ostali nisu i ne bave se politikom.

Gledano iz poduzetničke vizure, može li ovakva Vlada biti uspješna u tom smislu, ako znamo da imamo dva partnera koji su se dosad znali natezati oko brojnih pitanja, vodeći usput računa i o vlastitom rejtingu?

- Vidjet ćemo vrlo skoro.

Bili ste u ime HDZ-a sudionik pregovora s Mostom nakon pretprošlih izbora. Kakva su vaša iskustva s njima?

- Upoznao sam te ljude i ne sumnjam u njihove plemenite namjere, iako nisam siguran koliko se ti ljudi koji su bili tamo razumiju u poduzetništvo. Vjerujem da svaki političar, bez obzira na stranačku pripadnost, ima volju popraviti stanje u Hrvatskoj. Ali, volja je jedno, znanje drugo, a mogućnosti nešto treće.

Nažalost, kod nas je takvih malo. Zato mi iz Zajednice poduzetnika želimo maknuti stigmu s poduzetništva kao nečeg što nije dobro, što je loše ili je mutno. Sveci su na nebu, a mi ovdje moramo plaćati poreze i isplaćivati plaće, stvarati nove vrijednosti. A to možemo ako nam političari to i omoguće.

Na što pritom mislite?

- Ja sam zagovornik stimulativne, a ne represivne porezne politike. One koja stimulira poduzetnika da radi, proizvodi, zapošljava i troši. Iako su temelj našeg gospodarstva mala, srednja i mikropoduzeća te OPG-ovi, nažalost, vodi se računa samo o nekolicini velikih sustava, svi dobro znamo o kome se radi. Njima se, neću kazati pogoduje, ali im se prilagođava situacija, dok se mala i srednja te mikropoduzeća ostavlja na vjetrometini i ostavlja ih se da se sami snalaze kako mogu. Zato Zajednica poduzetnika okuplja isključivo takve ljude, mi u svojim redovima nemamo "velikih", ni blizu nekog tajkuna ili nekoga tko je ponikao iz pretvorbe, to su sve ljudi koji su stvorili svoje tvrtke ni iz čega.

Vidite li tu stimulativnu dimenziju u upravo predstavljenoj poreznoj reformi ministra Zdravka Marića?

- Ona ide u dobrom smjeru, ali ovo je tek prvi korak, koji treba nastaviti. Vidim i jednu lošu mjeru, a to je 25 posto poreza na ugostiteljstvo. Najbliže zemlje u okruženju, koje su nam konkurencija, imaju taj porez upola manji. Pa neka i kod nas bude koliki je i najviši porez u okruženje. A ne još puta dva!

Kaže se da tu mjeru treba gledati kao cjelovit paket...

- Pustimo mi paket. Riječ je o konkretnim ljudima, radnim mjestima i budžetima, ljudima koji su kretali od nule, zaduživali se... Zar netko stvarno mora propasti da bi se shvatilo kako nešto nije u redu? Dizanje poreza, pogotovo kad on drastično odskače od konkurencije, to definitivno nije dobro.

S druge strane, jasno je da svaka porezna reforma nekoga mora "zakačiti". I da smo svi za reforme dok na stol ne dođu konkretne mjere?

- Ja sam poduzetnik 30 godina, otkako sam počeo raditi u zubotehničkom laboratoriju moje majke. Nešto znam o poduzetništvu. O bejzbolu i kriketu ne mogu govoriti jer ne znam što je to, iako znam neke naše političare koji bi se upustili i u takve diskusije. Nakon svih ovih godina mogu samo reći, poučen i iskustvima iz drugih zemalja – samo kvalitetna, stimulativna porezna politika može dovesti do cilja; što je manja porezna presija, to je veće prikupljanje poreza u tržišnom gospodarstvu, ljude se tako stimulira da rade legalno, da se razvijaju i šire, onda i zapošljavaju.

Veći porezi nose povećanje sive ekonomije, rada na crno, prikrivanje realnog prometa i plaćanje velikih kazni, zatvaranja obrta, lokala... Nismo u dogovornoj ekonomiji, povećanje poreza danas ima negativan učinak na gospodarstvo, jer se smanjuje porezni prihod. To se dokazalo nekoliko puta od samostalnosti, ali neki ustrajavaju u toj namjeri.

Kao jedna od pozitivnih strana reforme ističe se smanjenje poreza na dohodak na 12 posto, kao i manji porez na dobit...

- To je u redu. Ali dobit najprije treba ostvariti, a s nametnutim troškovima firmama to nije nimalo lako. Sve to ide iz cijene proizvoda ili usluge. Porez na dobit je prilično šaren pojam. Država ne može živjeti od toga, nego od poreza na dodanu vrijednost. Što je manja porezna stopa, to će promet biti veći.

Naime, naši građani u bankama imaju štednju koja je veća od hrvatskog vanjskog duga. Prema tome, novac u Hrvatskoj postoji, ali treba stimulirati njegovu potrošnju, da ljudi izvuku taj novac i da ga upumpaju u gospodarske tokove. Ovako, nesigurnost poslovanja je velika, nema pravih investicija.

Hoće li ova reforma potaknuti takvo što?

- Neće. To je jedan pokušaj. Ide u tom smjeru. Ali njime smo dospjeli tek u foaje kazališta, ne i u samo gledalište. Demokratsko smo društvo, ne možete ljude prisiliti da izvuku štednju, treba ih potaknuti, a ne da im se više isplati čak i uz ovakve kamate na štednju držati novac u bankama.

Slušam što govorite pa se mislim kako je, eto, u HDZ-u danas normalno da se javno iznose različiti stavovi jer je nestala ona kruta hijerarhijska stega i strah od reakcije vrha zbog različitog mišljenja, ali ostaje pitanje – sluša li vas itko u stranci?

- Ne kažem da ne sluša, ali volio bih da slušaju više. To govorim u ime Zajednice poduzetnika, gdje ima izuzetno iskusnih ljudi iz različitih branši. Ali imamo četiri godine pred sobom, ako Bog da. Ajdemo u smjeru u kojem je Marić krenuo i nastavimo s drugim mjerama. Jer tek će onaj stoti korak reformi značiti finale uspješne priče. Što se tiče demokracije u HDZ-u kao stožernoj hrvatskoj stranci, meni uključivanje u stranku nije bilo cilj. Nekima jest, jer im je nekakva fotelja do koje će kroz to doći krajnji cilj. Meni je HDZ sredstvo da kroz tako veliku stranku pokušam promijeniti neke tokove.

Na čelu ste zdravstvene školske ustanove. Recite, školujete li i vi đake ustvari za inozemne poslodavce? Kako komentirate taj trend?

- On će biti još i veći. Mi u privatnom školstvu u posebnom smo položaju jer država, unatoč preporuci EU-a, ne sudjeluje u našem financiranju! Ljudi ovdje plaćaju školarinu. Ja sam za to da privatno školstvo postane pristupačnije širem puku, nisam za tzv. elitno školstvo, za elitni nogomet i ne znam što – nego sam za to da društvo postane elitno.

Elitno društvo da, ali ne elitni pojedinci. Kao Švicarska, recimo. Tamo nećete čuti za nekog ultrabogatog pojedinca. Jer je čitavo društvo bogato, elitno. Mi smo tu 23 godine, najstarija smo privatna škola i jedina privatna zdravstvena škola.

Zna se čuti da je kod vas zato lakše do ocjena jer roditelji plaćaju školarine?

- Mi imamo drukčiji pristup đaku, to je točno. Ali ne kako bismo nešto poklanjali. E-dnevnik imamo odavno, kredu i ploču smo davno izbacili, imamo najmoderniji digitalni zubotehnički laboratorij u Europi. Zbog takvih je stvari ovdje "lakše" školovati se. Uostalom, skepticima odgovaram - nikad nismo vidjeli da iz privatne škole policija izvodi profesore i upravu škole u lisičinama i da odnosi računala, dok je u javnim školama i sveučilištima, nažalost, bilo takvih primjera

Niste zadovoljni ni dosadašnjim pričama o novom kurikulumu?

- Ta je tema postala poligon za iživljavanje svakojakih likova. Nije najvažnije pitanje koliko će se čitati Krleža, Andrić, Štulić, Dylan ili Jelena Veljača. Važan je sustav školstva, a o tome se daleko manje govori. Naime, treba nam vertikalna prohodnost iz srednjih strukovnih u više strukovne škole, bez prijemnih i državnih matura. Jer oni koji žele nastaviti svoje školovanje u višoj strukovnoj školi, samo nastavljaju školovanje. Državne mature bi trebale biti u općim školama, gimnazijama, odakle se želi na sveučilišta.

Ako netko horizontalno želi upasti u strukovnu školu, jasno da mora polagati razlikovne predmete. Kurikulumi visokih škola su kod nas loši. Pomiješalo se struku i znanost, to je karikatura Bolonjske deklaracije. Mi smo je uspjeli izvitoperiti, narugati joj se i stvorili konglomerat ničega!

Proziva vas se u posljednje vrijeme i kao "predstavnika krupnog kapitala", što je jedna od težih kletvi u tranzicijskoj Hrvatskoj. Jasno, govorimo o posljednjim izmjenama splitskog GUP-a, po kojima je i vama omogućena gradnja na Trsteniku. Kako to da se poduzetničke inicijative tog tipa kod nas još često percipiraju prije svega kao atak na javni interes?

- Javni interes je imati jako poduzetništvo. A ono se kod nas još uvijek percipira kao nešto negativno. Poduzetnici jedini zapošljavaju i plaćaju porez. Nitko drugi ne puni proračun.

U redu, ali znate i sami da su se građani više puta "opekli", ne jednom se iza tobožnje brige za javni interes skrivala neka druga računica i na koncu neka druga vrsta gradnje od najavljivane u projektima...

- Poduzetništvo je kod nas postala tabu tema nakon tajkunizacije i privatizacije koja je provedena na sumnjiv način, da ne kažem kriminalan. Otad datira loša percepcija poduzetništva, što mi je čak i jasno. Ali mene se nikako ne može smatrati predstavnikom krupnog kapitala. Ja nisam na listama bogatih, ni tajkuna ni ičeg sličnog, dapače. Bavim se školstvom, obrazovanjem i zdravstvom, djelatnostima koje su na dnu profitabilnosti.

Dakle, želim na privatnom zemljištu, gdje sada nema ničega, sagraditi novu školu, uz garaže i stambeni objekt. Igralište postaje javno dobro i to je moj poklon gradu, uz uvjet da to igralište ne može dati u koncesiju nikome tko bi htio naplaćivati ulaz. Planiramo i 150 javnih parkirnih mjesta, sada tamo nema nijedno. I nikome nećemo zaklanjati pogled. Pa planiram privatnu školu, a ne tvornicu vijaka usred grada!

Pobunjeni stanari strahuju od prometnih čepova?

- Promet se neće povećati zbog otvaranja škole. Pa ne idu srednjoškolci autom na posao. A sportski centar će također biti za klince iz kvarta, kotara.

Tko je još osim vas u tom projektu?

- Ja sam suinvestitor. Tu je i Nenad Pralija, bivši hajdukovac, koji se i rodio i odgojio u tom kvartu, i jedan moj rođak koji nije javno eksponiran. Ja živim u tom kvartu, nije to meni strano područje. Bio sam i kotarski vijećnik u tom kvartu, to je moj kvart, poštujem ga, tu živim i ne bih sebi ispred kuće napravio nešto što nije društveno prihvatljivo. Sada na toj zapuštenoj parceli nema ništa, ni djeca tu ne igraju košarku...

Kad je tamo nedavno organiziran prosvjed grupice stanara, rekao sam da smo i ja i ti ljudi na istoj strani, i ja želim igralište i garaže. A ako njih smeta škola i jedna zgradica, onda... Ima tu i zloće i podmetanja, moram to kazati.

Dobro, ali ljudi iz iskustva strahuju da možda igrališta na kraju čitave priče – neće ni biti?

- Kako ga neće biti ako je u projektnoj dokumentaciji?! Bez toga ne mogu dobiti ni građevinsku dozvolu, tu nema mjesta za prijevare. Znate, proračun grada Splita je 2006. godine imao projekciju na preko milijardu kuna, a sada se neće ostvariti niti 600 milijuna. Splitu, dakle, nedostaje 400 milijuna kuna. Čega? Investicija! Ne bude li novih projekata, bilo da govorimo o Trsteniku, Sirobuji, Kopilici, nema ni punjenja proračuna. A grad bez novca ne može rješavati svoju infrastrukturu i situacija će biti sve gora i gora.

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

Stari Komentari (8)

  • (Gost_1154)

    a sokolana?

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_9149)

    a šta češ ti nevoljo

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_2222)

    di se god nađe malo prostora za dicu i crkva i lovaši traže da grade. di on stoji pa mu je ispred prozora?

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_4208)

    a igralište na jadrana si isto reka napravit i lučicu u sućurcu

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_4208)

    kad će to bit gotovo zubaru

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_1202)

    Đava je on zubar, on je sin od zubarice, to mu je cila pamet i titula. On topic: pa kad ljudi neće tvoju milost, ne prosipaj je. Ne tribaš se ciganit s tizin vlajin, oni ne razumu tvoju dobrotu. Lipo ćeš ušparat i pare i vrime.

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_3081)

    ciji je ovo rodjak..;)

    oko 10 mjeseci prije
  • (Gost_1202) (Gost_2222)

    on je inžinjer prometa i vlasnik zubotehničke škole.

    oko 10 mjeseci prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara