hren
 

LUŠIĆANI SLAVE SVOG ZAŠTITNIKA SV. IVANA KRSTITELJA OD BIRNJA KAO SVOJ NAJVEĆI ZAVJET
Vjerojatno su mnogi Kaštelani sinoć imali namjeru zvati vatrogasce, a neki su to možda i učinili. Naime, sinoć su se na desetke mjesta u gradu palile vatre, posebno u Kaštel Lukšiću gdje se Sv. Ivana Krstitelja posebno štuje.

Lukšićani na poseban način slave svog velikog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja od Birnja, kao svoj najveći zavjet. Večer prije, u ponedjeljak 23. lipnja, pale se vatre koje preskaču djeca i mladi, a sutradan odlazi se na Kozjak. Ujutro, na dan rođenja Sv. Ivana 24. lipnja, nakon svete mise i ove godine vrtit će se janjci i feštat cijeli dan.

Prolaze tako godine praćene neprekidnom izmjenom godišnjih doba.  Prezimili smo zimu, proljeće je izmaklo i stiglo nam je ljeto, Svako godišnje doba samo po sebi ima neke svoje specifičnosti koje ga čine posebnim i dražesnim. Tako se početak ljeta oduvijek tradicionalno obilježavao proslavama, bilo poganskim ili mnogo kasnije kršćanskim.

Proslave ljetnog solsticija u zapadnoj i sjevernoj Europi zovu se Midsummer jer  slavlje pada na pola vegetacijskom perioda većine poljoprivrednih kultura, a Ivanjski krijesovi su tradicionalne kršćanske manifestacije koje su na neki način zamijenile dotadašnje poganske rituale. Obje vrste proslava ljetnog solsticija imaju zanimljiva zajednička obilježja koja su sačuvana do danas, te čine bogatu povijesno kulturnu baštinu tradicija i običaja.

Ljetni solsticij (suncostaj, dugodnevnica) je izuzetno važan prirodni praznik od najranijih vremena koji se ponavlja svake godine. Na taj dan nagnuta os naše planete Zemlje je najbliža Suncu. Diljem svijeta u mnogim kulturama početak ljeta se obilježavao na posebne načine ostavljajući pri tom vidljivi trag na mnoge vidove umjetničkog stvaralaštva i filozofskog promišljanja o odnosima sunca i zemlje, čovjeka i svemira. O tome svjedoči mnoga literatura, sačuvani zapisi različitih molitvi, priča, stihova posvećenim suncu i općenito o važnosti ljetnog solsticija, kao i poznato dramsko djelo W. Shakespearea “San Ivanjske noći” koje je nadahnuto upravo čarima i posebnošću ove najkraće noći.

U poganskim proslavama starih Germana, Slavena i Kelta sunce se slavi kao simbol cijelog života. Vjerujući da u trenutku ljetnog solsticija ono ima najjaču snagu, drevni narodi  suncu u čast daruju svoju pažnju. To je doba kada se zaboravlja na snijeg i hladnoću, a hrane i ljekovitog bilja ima u izobilju. Glavne teme tih proslava su vatra, cvijeće žarkih boja i ljubav. Održavani su raskošni festivali vatre, ljubavne magije, igara u preskakanju vatre, te mjerenje visine skokova da bi se doznalo koliki će biti usjevi, dozivanje duhova za buduće obitelji, kao i za zaštitu svih prisutnih od demona i zlih sila (također se vjerovalo da se te noći okupljaju vještice kako bi se sastale sa zlim silama).

Staroslavenski praznik koji se slavio 23.i 24.lipnja na dan ljetnog solsticija u prošlosti naziva se Noć Kupala koji osim što obilježava pobjedu sunca nad tamom, ujedno je slavenska noć ljubavi i zaljubljenih.

Proslave ljetnog solsticija kao dana prirode, svjetla, noći, zdravlja i snage održavane su na posebnim lokacijama. Stare civilizacije su izgradile veliki broj ogromnih građevinskih struktura, hramova, kamenih krugova i tajnih unutrašnjih prostorija, a pretpostavlja se da je namjera bila da te građevine budu usklađene sa suncem. Te građevine su izgrađene diljem Europe, u Aziji, u Australiji, Južnoj i Sjevernoj Americi, na Srednjem istoku, u Egiptu, kao i na još mnogim mjestima.

Također, kao i sve poganske proslave, pa tako i Ivanjski krijesovi su  isključivo bili pretkršćanski narodni običaj vezan uz početak ljeta i  žetvu.  Dolaskom kršćanstva Ivanjske svečanosti  su u mnogim dijelovima Europe  vezane  uz svetkovinu Sv. Ivana Krstitelja. Premda je u 7.stoljeću Sv. Eligije opominjao tek pokrštene stanovnike protiv sudjelovanja u poganskim svečanostima suncostaja da nijedan kršćanin o blagdanu Sv. Ivana ili o svetkovini ikojeg drugog sveca niti pleše, niti skače, niti pjeva đavolske pjesme, nekoć poganski običaji su se ipak povezali s blagdanom Sv. Ivana kojemu je dan i najviši mogući liturgijski stupanj, a time i važnost u ciklusu liturgijske godine. Paljenje krijesova se nastavlja kako bi štitili narod, stoku i urod od svih nedaća, a  biljke prikupljene u Ivanjskoj noći imaju čudesna i ljekovita svojstva, kao što je dominantno gatanje po Ivanjskom cvijeću koje je moglo pokazati sudbinu života onima kojima je svaki cvijet bio namijenjen. U srednjem vijeku blagdan Sv. Ivana su nazivali ljetni Božić.

Najčešće proslave ljetnog solsticija održavanju se u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Latviji, Estoniji i Litvi. Najzanimljivija svečanost odvija se u Stonehenge u Engleskoj gdje se svake godine okuplja veliki broj znatiželjnika i poštovatelja druida (druidi su u svakom keltskom plemenu osim svećeničke dužnosti bili još iscjelitelji, suci i učitelji). Stohenge je megalitanski spomenik građen od golemih kamenih blokova, a arheolozi pretpostavljaju da se koristio za obredne ili vjerske svrhe. U zadnje vrijeme proslave se počinju održavati i u ostalim krajevima što predstavlja priliku za unapređenje turizma kroz predstavljanje običaja, vjerovanja i legendi tipičnih za stare narode Europe. Svake godine se okupljaju brojni entuzijasti, ljubitelji drevnih običaja i astronomije kako bi proslavili i dočekali prvi dan ljeta.

Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj proslava ljetnog solsticija se tradicionalno obilježava u Višnjanu gdje zaljubljenici u astronomiju se okupljaju na brdu kraj svjetski poznate višnjanske zvjezdarnice, a festival započinje ispraćajem sunčevih zraka uvečer, a završava dočekom prvih sunčanih zraka ujutro uz ritmove bubnja. Ovaj događaj privlači pažnju mnogih ljubitelja zvijezda, neba i duhovne new age glazbe.

Jedna od najstarijih hrvatskih tradicionalnih manifestacija Ivanja su Ivanjski krijesovi u Karlovcu od 1779. kada karlovčani i brojni gosti se okupljaju na obalama Kupe i uživaju u bogatom programu, a vrhunac doživljaja su vatromet i zapaljeni krijesovi na obalama.

Vjerojatno mnogi nisu niti nikada neće preskakati vatru povodom prvog dana ljeta, ali lijepo je katkada  zahvaliti suncu koje nas grije, pokušati oživiti tradiciju najranijih dana uz neke duhovne stihove posvećenu životu i ljubavi ili paljenjem svijeće, te tako na osoban način obilježiti početak ljeta  i radovati se još mnogobrojnim  ljetnim solsticijima u našem životu.

Koristimo priliku čestitati imendan svim Ivama, Ivanama, Ivanima, Ivicama...

Foto: Ante Majić


KOMENTARI:

Stari Komentari (16)

  • (Gost_4196)

    uzgat ce stup pd letrike nedije mi

    oko 7 godina prije
  • (Gost_2216)

    bas lipo!

    oko 7 godina prije
  • (Gost_9413)

    ma nema tu dvi prave i čiste ivanjske vatre,sve je to spalionica smeća koje bi komunalci trebali strogo kažnjavati.

    oko 7 godina prije
  • privarili i sv. Ivana (Gost_4981)

    Sinoć je u našem selu najviše bilo pogana koji su iskoristili i sv. Ivana da zapale smeče. Od čega je gusti crni dim??? Vrli naši kaštelanski katolici privarili i sveca a di neće čovika. I ne brišite ovo jer je to istina. Sramota od naroda

    oko 7 godina prije
  • (Gost_1033)

    ja san stariji donjokaštelanin i sičan se kako smo mi palili vatre.onda nije bilo guma od auta, bilo je drugoga smeča ali za sv. ivana se palilo lozje.kasnije su došli neki veči od nas i počeli palit veče vatre. sve šta in je smetalo to je gorilo i dimilo. zatvarali smo ponistre jer se od smrada nije moglo zaspat. e oni su nan dokazali kako se slavi sv.ivana

    oko 7 godina prije
  • (Gost_9413)

    e moj stari donjokaštelanine 1033 nisi u pravu jer nisu došli ni veći ni manji od vas,jer ja san sinoć vidija tvog starog donjokaštelanina kako pali korov i živicu u svon vrtu,a najžalosnije je da je poslin bacija i jednu gumu od motora,zato kuco moj donjokaštelanine,jer svugdi ima g......na a to ča si ti rojeni neznači da moraš bit ni pravedan ni pošten jer u svkom žitu ima kukolja.

    oko 7 godina prije
  • (Gost_2172)

    je ,i kod mene oni od kolina su palili smećarij,slavili sv ivana svitnjaka i napravili dmnjak ,pogani

    oko 7 godina prije
  • (Gost_8221)

    Zulu pleme,ja sam mislio da smo mi kulturniji narod,ali sam se prevario,mi smo vrlo primitivan narod

    oko 7 godina prije
  • (Gost_9227)

    Tako je, u Kaštilima oduvik živi primitivno pogansko Zulu pleme.

    Vi napredni intelektukci dajte otpadne gume, opasna otpadna ulja i plastiku cementarama na spaljivanje.

    oko 7 godina prije
  • (Gost_1834)

    Pale smeće u čast svetcu, sramota!

    oko 7 godina prije
  • (Gost_8131)

    ovo je kultura hrvatskog naroda i njegovih obicaja koje treba znat cuvat,prije davno kad nije bilo urbanih yugoslavena djeca su priskakali ognjeve a stariji su plesali kolo ili gledali zvizde sa svojom izabranicom ...te su se radosno druzili uz hrvatske junacke pjesme i ples...slaveci sveto ivana....

    oko 7 godina prije
  • (Gost_4103)

    kaštelani nisu nikad palili smeće , palilo se granje i lozje koje smo mi dica skupljala. onda su došli veči katolici od pape i počeli palit sve živo a najviše gume i sve ono šta in ne triba jer kao veći oganj veća vjera. jadni naši sveci!!!

    oko 7 godina prije
  • (Gost_4355)

    sve je to lipo,ali nije mi jasno kako se ovdje može ložit i to velik oganj,a ja u polju nesmin ispeć meso na gradele,jerbo je zabranjeno palit na otvorenom od 01.06.,ko je tu lud!?

    oko 7 godina prije
  • (Gost_3220)

    ta zemlja ima sve (uprava losa 0000000 )takav zivot nema ni jedna zemlja na svituodgoj ljubav lipota ukus itd

    oko 7 godina prije
  • (Gost_8212)

    ljudi kad gradelavaju se opuste, malo njih ima sič vode kraj sebe, uostalom bilo kad da se loži trava i granje u polju triba obavjestit vatrogasce. oko svitnjaka ima svita i neznan da se ikad proširila vatra, ai za priskakat se čekalo da se stvori žerava.

    oko 7 godina prije
  • Lukšićani♥ (Gost_92)

    [b]U Lukšiću je bilo vatre na sve strane!:)Baš je bilo lipo.

    oko 7 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij