hren
 
S bakom Monom u šetnji kaštelanskom rivomOvdje pome smell so good, mirišu tako dobro, imaju tako pun okus kakav nikad nigdje nisam osjetio — veli Charles Southgate, rođeni Londončanin.
— A kakve su samo jagode iz Dalmacije! Imaju taste — okus kao jagode u mom djetinjstvu. Godinama nisam jela jagode takvog okusa, sve dosad, i kad god ovdje stavim jagodu u usta, vraćaju mi se slike iz djetinjstva — dodaje supruga mu Carol Southgate.

Oduševljeni Hrvatskom, Londončani Charles i Carol Southgate kupili su veliku staru kamenu kuću nadomak rivi u Kaštel Novom (Newcastleu?) i u veljači ove godine sa svoje dvoje male djece iz Londona definitivno se Charles, Ben, Thomas i Carol u svom novom domu, na sofi koju im je darovao bivši vlasnik kućepreselili ovamo. O njima nam je pričao legendarni bubnjar Peco Petej, preko čijeg su sina Ivana, koji je po zapadnoj Europi napravio zavidnu karijeru financijskog znalca, Southgateovi otkrili Dalmaciju. Pronašli smo ih u iznajmljenoj kući iznad stare Kaštelanske ceste. Tu će biti dok ne srede svoju kuću. Pod odrinom s koje su visjeli zeleni grozdovi, dok je bijela mačka sa zvončićem i mašnicom oko vrata lijeno žmirkala na skalama u hladu bugenvilije, igrali su se trogodišnji Thomas i sedmomjesečni Ben.
— Nekidan su tu kod susjeda prvi put u životu vidjeli kokoš. I prepali su se — nasmijano će Carol. — Upravo zbog njih smo se preselili iz Londona ovamo.

Mama, tko je taj čovjek?

Oboje su radili u čuvenom Cityju, svjetski poznatom londonskom poslovnom carstvu. Bili su portofoglio menadžeri u Bondu, na međunarodnom tržištu financija, radili s dionicama mirovinskih fondova, nastojali ih plasirati tamo gdje će najviše donijeti. Kako su odlučili sve ostaviti i doći živjeti u Dalmaciju?
— Puno smo i uspješno radili, ali onda u jednom trenutku shvatite da takav život nema smisla. Znate kako nam je izgledao radni dan? Iz kuće bih izašao oko sedam i pol ujutro, potom se vlakom do ureda vozio 45 minuta. Radio bih do šest popodne, pa uhvatio vlak, vozio se opet 45 minuta i bio doma oko sedam navečer. To je cijeli dan! I sutra ispočetka. A onda, često morate poslom i na daleki put. Recimo, kad je Carol bila trudna s drugim djetetom, morao sam u Azarbejdžan.
Dobro izgrađena sjajna karijera portofoglio menadžera rođenjem djece pokazala se nedovoljnom. Carol priča: “Kad smo dobili dvoje male djece, shvatili smo da ne želimo da ona odrastu a da nas niti ne poznaju jer smo vječno na poslu. Moju prijateljicu su, kad joj je muž ostao duže doma, djeca pitala tko je taj čovjek!” Držeći Bena u naručju, Charles nastavlja:
— I onda se jednog dana zapitate — zašto ja to sebi radim? Zašto tako živim? Taj posao je odlično plaćen, neki ljudi zarađuju na njemu milijune funti godišnje. S tim sebi možete osigurati odličan lifestyle, skupe stvari, dobru hranu, skupe škole svojoj djeci, ali vi ste zapravo upali u trapulu: ne radite da biste živjeli, nego obrnuto — živite da biste radili. I poželite to promijeniti, želite početi živjeti. Dogovorili smo se da ćemo promijeniti način života i preseliti se nekamo gdje je ugodnije živjeti.

Ostavili samo auto

Southgateovi su počeli tražiti, Pecin sin Ivan im je pričao o Hrvatskoj, i poslao ih da za početak godišnji odmor provedu u Dalmaciji.
— Do tada sam o Hrvatskoj malo znao. Ljudi u Britaniji znaju dosta o Jugoslaviji, i bili su u njoj. Uglavnom u Hrvatskoj i u Dalmaciji, ali im to još nije jasno. Njima je nakon raspada Jugoslavije cijeli taj prostor još uvijek nejasan. Posjetili smo nakon toga Dalmaciju još u tri navrata, obišli gotovo cijelu obalu i Kuću u Kaštel Novom Southgateovi kane potpuno restaurirati, ali žale što u Splitu nema antikvarijata sa starim pokućstvomotoke. Bili smo u dva navrata na Braču, jednom smo obišli Hvar, koji je prekrasan, vidjeli otoke oko Zadra, Ugljan na primjer, pa Dubrovnik, obišli cijelu Makarsku rivijeru, bili na Slapovima Krke, obišli smo mjesta iznad Klisa, iznad Kaštela... Nismo još bili u Zagrebu, jedva čekamo vidjeti kakav je vaš glavni grad. Čujemo da će ovih dana biti otvorena cijela autocesta i da će to biti jednostavnije nego do sada. Ovih dana idemo na Pelješac, tamo još nismo bili.
Nakon svega kupili su u Kaštelima kuću, spakirali sve što su imali i sa svim bagajima i djecom u veljači došli živjeti u Kaštel Novi.
— We moved completely. Doselili smo se skroz. U Londonu nam je ostao samo auto. Nema ga smisla dovoziti kad je napravljen za vožnju lijevom stranom. To nam je, inače, ovdje veliki problem, naviknuti se voziti desnom stranom. Panika me hvata.
— Malo nam je problem i jezik. Moramo naučiti hrvatski, želimo živjeti ovdje i to nam je potrebno, ali to je tako težak jezik.
Prije nego što su odabrali Hrvatsku, Southgateovi su proputovali sve mediteranske europske zemlje, Portugal, Španjolsku, Francusku, Italiju, Grčku. Kako to da su odabrali baš Hrvatsku?
— Zašto baš Hrvatska? Španjolska je, recimo, “prenagužvana”, preizgrađena, tamo su veliki dio obale upropastili mnoštvom apartmana. Inače Englezi tamo vole ljetovati i sad su na španjolskoj obali već cijeli novoizgrađeni kompleksi u kojima su samo Britanci, tamo imaju britanske pubove, britansku hranu i nisu uopće zainteresirani istraživati što je Španjolska zapravo. Hrvatska nije razvijena kao Španjolska, koliko ja razumijem, Hrvatska je tu mudrija, nastoji zaustaviti taj preveliki razvoj i gradnju na obali, čini mi se da se shvaća da je ključ njene atraktivnosti njena priroda, njen način života, njena autohtonost. Hrvatska je mlada zemlja i ljudi su vrlo ponosni na svoju zemlju, kao i na regiju Dalmaciju. To je vrlo šarmantno. I baš su dragi. Kad smo se bili autom izgubili po Splitu, zapitali smo jednu gospođu na ulici gdje je mjesto koje tražimo. Ona nam je krenula objasniti, a kad je vidjela da neće moći, sjela je s nama u auto i “pilotirala” nas. Sjela je u auto k dvoje nepoznatih ljudi!!! Bili smo šokirani. U Londonu je takvo što nemoguće — veli Charles.

Pogled za milijun dolara

Carol dodaje:
— Hrvatska je manje globalizirana, autentičnija je od ostalih mediteranskih zemalja. Ovdje možete kupiti sve zapadne proizvode, ali ne srećete McDonald’s na svakom uglu, svakih stotinjak metara, kao po Italiji i Francuskoj. Ljudi ovdje danas jedu hranu kakva se u Dalmaciji jede stotinama godina. Sve je izvorno. I to je vaša budućnost.
— Da, Dalmatinci obožavaju svoju kuhinju. Je li se vama nešto posebno svidjelo?
— O da, i mi volimo vašu hranu. Recimo, dalmatinski pršut je savršen, sinoć sam bila oduševljena crnim rižotom i ribom.
Poslije su nas poveli i s ponosom nam otvorili vrata svoje stare kamene kuće u kali tek koji korak od mora. Rekoše pokazujući prema Splitu: “Pogledajte, kakav prizor. More, spomenici, Kaštela, Split, pogled za milijun dolara!” Dok smo se penjali nesigurnim škripavim drvenim skalama, objašnjavali su kako će sve obnoviti baš kako je bilo, s novim drvenim podovima i stepeništima, škurama i drvenim gredama u šufitu. Sve je, vele, baš kako treba, jedino im nedostaje komadić vrtla ispred kuće gdje bi Carol posadila malo cvijeća i — antikvarijati po Splitu. Rado bi kuću opremili i starim pokućstvom, ali ga nemaju gdje naći. Za sada imaju tek prekrasnu staru sofu koju im je bivši vlasnik kuće ostavio na dar.
— Englezi obožavaju stare kuće. I mnogi su zainteresirani za kupnju kuće na dalmatinskoj obali. Mi smo ovdje otvorili agenciju za prodaju nekretnina. Zove se Mjesto u Dalmaciji — A place in Dalmatia, po čuvenom magazinu i televizijskoj emisiji Mjesto na suncu — A place in the sun. Pomagat ćemo Britancima da kupe nekretnine ovdje, da ovdje investiraju svoj novac. Britancima, osobito bogatima i poznatima, Hrvatska je danas najinteresantnije mjesto u Europi. Investirat ćemo, dakle, novac koji smo zaradili u Cityju, jer moramo imati posao od kojeg ćemo ovdje živjeti.

U spizu sa slikovnicom

Problema u poslu, vele, ima. Već su se sudarili i s manje simpatičnim licem Hrvatske te vele: “Ovdje je sve moguće i sve nemoguće. Pronađete nekretninu koja vam je zanimljiva i na prodaju je, ali onda iskrsne problem jer neki od vlasnika već godinama nisu ovdje, ili nešto slično. Pa se treba u više navrata dogovarati, dakle, moramo biti ovdje.”
Upravo zbog toga Kaštela su za Southgateove idealna lokacija. Blizu im je, vele, i aerodrom, i stari grad Trogir s jedne strane, i Split sa svojim spomenicima, Dioklecijanovom palačom i otocima. Sve je blizu i njihovim klijentima koji bi htjeli pogledati te nekretnine.
— Uglavnom, zadovoljni smo i želimo ovdje ostati još puno godina... Evo, već smo naučili reći dobar dan, hvala, dobro došli, kruh. Carol ide u spizu s dječjom S bakom Monom u šetnji kaštelanskom rivomslikovnicom! U njoj je nacrtana krava ili ovca ili kokoš i ispod piše kako se to kaže na hrvatskom. Pa u mesnici zna pitati. A te hrvatske riječi bolje izgovara naš trogodišnji Thomas od nas. I baka Mona nam je došla u goste. Ona je već bila u Hrvatskoj za vrijeme rata, na proputovanju do Međugorja.
— Nije vas bilo strah rata?
— Ma ne, bila sam ja u Sjevernoj Irskoj kad je tamo bio pravi rat. Znam ja kako je to. Moji prijatelji me već zezaju: Mona, u koje ratno područje ideš ljetovati ovog puta!
— Eto, sviđa nam se ovdašnji način života, lifestyle, hrana, more, priroda i pronašli smo posao uz koji možemo tako živjeti. I možda dovesti pomalo svoje prijatelje k sebi. Malo nam nedostaju. S vremenom bismo mogli okupiti malo britansko društvo ovdje, oformiti ga kao udrugu Britanaca i drugih došljaka koji su se zaljubili u Hrvatsku, družiti se, povezati s ovdašnjim biznismenima, organizirati dobrotvorne zabave. Mislite da bi bilo dobro da otvorimo engleski pub u Splitu? Još ne postoji takav? Ili blues ili jazz klub? Tu bismo se mogli susretati mi stranci međusobno i s domaćim ljudima...
Na rastanku me baka Mona zapitala onako frendovski, malo zabrinuta za nas: “Ma je li istina da većina ovdašnjih ljudi ne želi da Hrvatska uđe u Europsku uniju? Pa bolje vam je da uđete, ja sam iz Sjeverne Irske i situacija je tamo bila potpuno drugačija prije nego što su postali dio EU-a. Dosta novca dođe iz tih EU-fondova i država puno brže napreduje, a ne morate se bojati da ćete izgubiti identitet. Irci su isto jako ponosan narod kao i vi, ali vidite — ostali su Irci.”

Piše Meri ŠILOVIĆ
Snimio Joško ŠUPIĆ
Izvor:
Slobodna Dalmacija
KOMENTARI:

Stari Komentari (9)

  • (Gost)

    Dobro došli u Kaštela
    Welcome to Kastela

    oko 15 godina prije
  • (Gost)

    suze mi gredu na joči

    oko 15 godina prije
  • (Gost)

    netreba se mislit di ce radit
    a s koliko miliona su dosli? :grin

    oko 15 godina prije
  • Ivana (Gost)

    Lipo Bogami...dosli su kod nas s namjeron da otvore agenciju za nekretnine...pa da nasu lipu zemlju prodaju Englezima...I engleske pubove bi oni otvarali...i engleska drustva...
    Boli njih neka stvar za nase jagode i pome...solde su oni namirisali..
    Na nama je potez....

    oko 15 godina prije
  • ŠPIRO (Gost)

    A KAD JE VEĆ TAKO NADAM SE DA ĆE MO I MI I NAŠ DJECA IMAT KORISTI OD TOGA-NISAM ZA NAJEZDU STRANACA ALI TO JE NEIMOVNO ALI KAD VEĆ DOLAZE ONDA JE BOLJE DA DOLAZE ONI KOJI IMAJU OBRAZOVANJE I NOVAC A NE NEKI SIROTANOVIĆI-BAR ZNAM DI ĆU UZET SATOVE ENGLESKOG JEZIKA.

    oko 15 godina prije
  • GOST (Gost)

    OVI CE I VAMA A I NAMA SKUPA GLAVE DOCI SRBSKI CIGANI SU OTOSLI ASAD DOLAZE ENGLESKI I DRUGI EUROPSKI

    oko 15 godina prije
  • (Gost)

    ZBOG OVAKVIH ENGLEZIMA I AMERIMA TREBA GOTOVINA BITI STO PRIJA U HAGU I ZATVORU

    oko 15 godina prije
  • m (Gost)

    potrbna mi je njihova adresa

    oko 15 godina prije
  • stipe (Gost)

    pokusavam naci antikvarijate priko veba u i oko splita ali ne funkcionira;
    koji ***** stavlate ili ju antikvarijati u splitu kad to ne napisete

    oko 14 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara

GLOMAZNI OTPAD
Raspored kontejnera za glomazni otpad
PRIJAVI DEPONIJ
Prijavi ilegalni deponij