NAŠ SURADNIK ANALIZIRA MANJKAVOSTI NOVE VLADINE STRATEGIJE
Lijepo je bilo, gotovo dirljivo, čuti premijerku Kosor kako podupire nastavak izgradnje autoceste od Zagreba prema Sisku i divi se snazi naše mehanizacije. Tako ćemo, eto, u krizi zaposliti našu građevinsku operativu, osigurati plaće za tisuće radnika i brojne kooperante, a novac iz proračuna, uložen u cestogradnju, bit će generator njegova punjenja i oporavka gospodarstva.

Bolje ne može. Zapravo, to i nije originalno, pa nismo trebali izmišljati toplu vodu. Sve je već pokazao, i dokazao, američki predsjednik Roosevelt, pokrenuvši 1933., u velikoj krizi, New Deal.
Forsiranje

No, kako je to kod nas uobičajeno, u provjereno dobroj strategiji kriju se dvije “mine”, koje dovode u pitanje cijeli projekt. Zbog čega, umjesto autoceste, koja zasad vodi prema nigdje, a u doglednoj budućnosti zasigurno neće biti rentabilna, ne gradimo prometnice za kojima vapi Hrvatska i koje bi, već sutra, višestruko oplodile uloženi novac.

Prvenstveno u forsiranu izgradnju četverotračne prometnice od Solina do Ravnica iza Omiša, odnosno od Trogira do Makarske i autocestu od Žute Lokve do Rijeke. U prvom bi se slučaju prometno preporodio središnji dio Dalmacije, uz nemjerljive koristi za turizam, gospodarstvo, sigurnost i ekologiju.

Time bi se splitskoj regiji vratio dio duga za prometno i gospodarsko zapostavljanje protekla dva desetljeća. Spojnica od Žute Lokve prema Rijeci potakla bi i znatno povećala priljev talijanskih turista u srednju Dalmaciju, tijekom feragosta. Svaka kuna uložena u te projekte ostvarila bi deset puta brži i veći povrat nego ulaganje u prometnicu čije je otvaranje proslavljeno.
Treći projekt

Treći projekt po važnosti je četverotračna spojnica Poljud, mostom prema Kaštel Sućurcu i tunelom kroz Kozjak prema Dalmatini. Time bi se autocesta prema Zagrebu skratila za 22 kilometra te bi, zbog višestruke važnosti tog projekta, to bilo vjerojatno najisplativije hrvatsko ulaganje u povijesti.

Kad-tad pokrenut će se izgradnja “premosnice” preko Knina, do Karlovca, “Savkinom trasom”, čime bi se udaljenost dva najveća hrvatska grada skratila na samo 325 kilometara. Druga je stvar što se nitko nije zapitao zbog čega nisu napravljene nove građevinske kalkulacije.

Jer kad je alternativa da mehanizacija stoji, a radnici nemaju posta, mnogi bi bili sretni da mogu raditi i u pola cijene u odnosu na “zlatna vremena” otprije nekoliko godina. Nitko, u ime “viših interesa”, nema pravo plaćati više od trenutačno realne tržišne cijene, jer se novac može uložiti bolje.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Komentari (12)

Dodaj komentar

0 / 1000 Ogranicenje dužine komentara
Vaš komentar mora biti dužine od 1-1000 znakova
pravilima komentiranja.

Vezane vijesti

Zadnji komentari

Svima vama sta mislite da se okrice velika lova na festama evo vam rezimz proslogodisnje ulozeno10000kn zarada 10000kn dakle nula na kr...
ali ti hidroavioni nemogu imati i kola pa da im se napravi mala pista na aerodromu, ne nego triba uništit još više naša kaštela. Bit će...
ali nisu kruzeri ovde
Mislim da su Kaštela jedini grad na svitu di bi tribalo imat 40 tisuća različitih alternativa kako bi se svima ugodilo. Mislim da su Ka...
Meni je prostor prekrasan,,,,a čovik bi na ,prvu' promislija da su lancuni dio scenografije....
Bez obzira na nepoštivanje zakona, nerad ,nezadovoljstvo roditelja i zaposlenika ravnateljica ostaje na svojoj poziciji, ne zato šta im...
a fiskalna blagajna paragon blokovi??? tko je vesla sisa????
Šahte su zakon