hren
 

4 VINARA VIZIONARA
Dugo u Kaštelima nije bilo tako dobrog vina kao danas. Predugo. Zaboravila se bila i višestoljetna tradicija i vrijeme kad su Splićani i Trogirani po najbolje vino išli baš u Kaštela, vrijeme o kojem u Velome mistu svjedoče i Njegova visost i Njegova svitlost koji za bolesnoga dotura Vicu idu kupit grom vino baš u Kaštila.

Zaboravili bili Kaštelani svoje vinograde i autohtone sorte i vino i konobe, dali se u turizam i tvornice, nekoliko decenija paštroćavali svoje vino i staru slavu Kaštela i cijela velika duga vinarska priča ovoga grada od sedam mista, sedam kampanela i sedam dvoraca kao da je bila definitivno došla svom kraju.

A onda je najveća enigma cijelog vinskoga globusa: gdje je domovina najomiljenijeg američkog vina zinfandela - razriješena upravo ovdje u zapuštenim starim kaštelanskim vinogradima. Veliki znalac starih kaštelanskih vinograda Ante Vuletin odveo znanstvenike u stari vinograd Ivice Radunića i tamo su dr. sc. Ivan Pejić, dr. sc. Edi Maletić i dr. sc. Jasminka Kontić Karoglan pronašli nekoliko trsova čiji je DNK bio identičan onom američkog zinfandela.

Pronađen je prvi zinfandel u Europi, zavičaj su mu Kaštela, a staro rodno ime mu je crljenak kaštelanski. O tom otkriću zazvonilo je s kraja na kraj svijeta i iako je prošlo i više od decenija od toga i dan danas je najzavodljivija priča svijeta vina. Kasnije je istraživanje išlo dalje i utvrdilo se da su crljenak kaštelanski u svojim vinogradima uzgajali i Petar Hektorović i Marko Marulić i da je u doba renesanse crljenak kaštelanski također bio top sorta i top vino, ali pod imenom tribidrag.

Nekima u Kaštelima nije bilo drago to novootkriveno još starije ime i najrađe bi da su istraživanja nakon Kaštela stala, a neki su pitali šta su nakon toliko godina Kaštila dobila od tog otkrića. Od koga?! Kaštela su od otkrića da je zinfandelu domovina Hrvatska, a zavičaj Kaštela dobila najbolje što su mogla dobiti: renesansu svog vinarstva, dobila su desetak baš dobrih vinara koji se nikad ne bi bili uhvatili ni vinograda ni vinarstva da ovog velikog svjetskog otkrića u Kaštelima nije bilo.

Danas opet možete u Kaštela po grom vino. Možete od Kaštel Sućurca do Kaštel Štafilića kušati vrhunske crljenke kaštelanske, plavce i vina drugih autohtonih sorti. I požurite: ta vina kaštelanskih entuzijasta koji su odlučili vratiti crljenak kaštelanski u Kaštela sigurno su danas najbolji omjer cijene i kvalitete – u korist kupca.

Ovo je priča o četvorici novih kaštelanskih vinara, rodonačelnika nove kaštelanske vinske ere. Anton Kovač, Neven Vuina, Ivan Kovač Matela i Jakov Bedalov različiti su po svemu. Zajednička im je strast prema crljenku, velika iskrena želja da naprave što bolje vino i činjenica da je svaki od njih već i napravio vino koje je i službeno vrhunsko. Zajedničko im je i što mi je svaki od njih pripomenuo da uz njih četvoricu u Kaštelima postoji još barem sedam, osam izvrsnih vinara koji još nisu išli u profesionalce, ali imaju odlične crljenke po konobama.

Kovačev vinograd s potpisom kneza Trpimira

Antona Kovača iz Kaštel Sućurca sam upoznala davno, nedugo nakon što se utvrdilo da je zinfandel rođen u Kaštelima. Na početku Kozjaka iznad Sućurca mlad čovjek je u zimsko jutro bagerom uz poluosušene borove pokušavao očistiti zapuštenu parcelu. Sam. Nigdje nikoga, a njemu kao da nitko nije ni falio, kao da mu je tako samom s bagerom i velikim poslom bilo baš dobro. Anton Kovač je to pripremao teren za svoj vinograd crljenka. Usput liječeći ožiljke i uspomene iz rata. S Četvrtom brigadom bio po dubrovačkom ratištu, zadarskom, šibenskom, po Maslenici i Čavoglavama.

Danas Anton Kovač ima najljepšu malu vinariju u Kaštelima i baš lijepo vino. Njegov prepoznatljivi, voćni, posebno mirisni crljenak kaštelanski, koji je struka ocijenila vrhunskim, zove se “Putalj”. To je brend i njegova rosea, a uskoro i plavca malog. Uz veliku staru kamenu kuću u Sućurcu, čiji kamen se bijeli pomno ispjeskaren, mali je podrum, pa uz đirane posađene u starom turnju štekatić pod tendom uz koji se “na botun” moderno podiže cijeli zid i otvara pogled na vinariju, pa mali natkriveni bazen uz koji se također može kušati vino...


Anton Kovač

Brojne turističke grupe ovamo dolaze na kušanje i kupovinu vina. Najviše je Amerikanaca koji su silno radoznali kakav je okus njihova zinfandela u njegovu zavičaju. “I budu svi ugodno iznenađeni, vidin im po licima kad kušaju. Kod nas je crljenak, zinfandel punijeg tijela.”

A vinogradi Antona Kovača su takvi da ih stvarno vrijedi vidjeti. Iznad Sućurca na Kozjaku na strmini zvanoj Stepen zeleni se loza i plave grozdovi crljenka, uredni veliki vinograd kao za ogled pokriven zelenom mrežom. Tu i tamo odjekne top. “I mriža i top su protiv ptica. Sve će nam grožđe pojesti”, veli Anton. A onda će svoju priču ispričati ovako:

- Ja san u ovon vinogradu od ujutro do uveče, to je stvarno moj život. Koliko je naporan, toliko mi je i drag. Jer ti svake godine stvaraš nešto novo i svaki put je to novi izazov. Moja je politika od prvog dana da će moje vino bit isključivo od moga grožđa, iz mojih vinograda. A ovde na 250 metara nadmorske visine na zemlji na kojoj 100 godina ništa nije bilo, bila je berba 2013. di niti jedno jedino prskanje u vinogradu nisan ima. To je sto posto organik vino i sve je na prirodnim kvascima. Ova godina je drugačija, blesava...

Anton Kovač ima 3 hektara vinograda u kojima je 9000 loza crljenka, 3000 loza plavca, a ove zime je posadio i 2300 loza pošipa. Tu je i 250 maslina.

- Zašto san se počeja bavit lozon? Računa san da lozu znan radit, radija san je s ocen. Mislija san da znan radit i vino, pa se onda ispostavilo da u to doba to baš i nisan zna. U početku mi je oko vina pomaga Živko Skračić, savjetom mi često pomogne i enolog Nikša Zglav, ali najviše me je savjetova dr. sc. Goran Zdunić s Instituta za jadranske kulture. Jer crljenak je zapravo naša stara-nova sorta koju tek moramo ponovno upoznat.

Njegova vina ćete prepoznati pod imenom “Putalj”. “Stranci vole kad in ispričan kako je Putalj stari naziv za staro selo Sućurac gori na brdu gdje je crkvica sv. Jurja, poznata po Trpimirovoj darovnici. Hrvatski knez Trpimir je darovao svoj najbolji vinograd Katoličkoj crkvi, a taj vinograd je bio upravo na Putalju.

Dakle, ja imam povijesni dokument star 1100 godina koji svjedoči o vinogradarstvu na toj istoj poziciji di su danas moji vinogradi”, veli Anton koji je usporedo sa sadnjom vinograda stvarao i sućuračku klapu “Podvorje”, u kojoj je drugi tenor. Na rastanku će mi pripomenuti: “Moj je cilj stvoriti svoj grand cru, vino koje će vrijediti i koštati 100 eura po boci, vino za 100 bodova!”

Vinar Neven Vuina iz Kaštel Štafilića prvi se od kaštelanskih vinara usudio ogledati sa svijetom. Još prije dvije, tri godine došao je predstaviti svoja vina na najbolji hrvatski festival vina u zagrebačku “Esplanadu”. On je i prvi u butelju stavio lijepo pitko vino malo poznate kaštelanske sorte babice.

Iz Vuinina podruma mami vas babica

Do vinarije Vuina u Kaštel Štafiliću stiže se sa stare Kaštelanske ceste drito prema moru. Naći ćete je dvadesetak metara niže od čuvene milenijske kaštelanske masline. Pod zelenilom u dvoru bačva, čaše i boce. Neven kaže godina je loša kao malo koja.

- Mora biti da je u nekoj baš ovakvoj godini crljenak kaštelanski iščezao iz Kaštela i cijele Dalmacije. Kišovito ljeto, razni nametnici, bolesti, peronospora, trulež, pepelnice, sve ga je napalo! Više sam se brinuo o njegovoj zaštiti nego oko plavca i babice, a kod njega je sve ovo i dalje izraženije. Crljenak je nježna sorta, delikatna, osjetljiva.

Da je ovakva godina i početak 20. stoljeća ljudi ne bi s crljenka ništa ubrali. Jer ga tada nisu imali s čim zaštiti... A kako san krenija u vinarstvo? Uvik san s ocen bija u vinogradu, a kad je umra 98. godine, ostala su ta dva vinograda. I šta ću ja sad? Krenuo sam sadit nove, govorilo se da se više neće moć zbog ulaska u Europsku uniju.


Neven Vuina

Neven Vuina ima na zapadnom rubu Kaštelanskog polja vinograde na četiri lokacije, ukupno malo manje od jednog i pol hektara. Tu je 4500 loza crljenka, 3000 loza plavca malog i 3700 trsova babice. Vina ćete mu prepoznati pod brendom “Štafileo”, a u paleti su mu dva vrhunska vina “Štafileo crljenak” i “Štafileo plavac barrique”, te kvalitetni “Štafileo babica” i “Rose” od crljenka. Odnedavno postoji i njegov pošip. Njegovi vinogradi su na njegovim starim djedovskim zemljama.

- Zanimljiva mi je babica, pitka je, lijepa...

- Je, to je stara kaštelanska sorta. Bila je zastupljena nekad i u do 70 posto vinograda od Lukšića prema Trogiru.
Nevenova supruga Marina, Splićanka s Marjana, uvijek od posjetitelja podruma pobere simpatije kad im objasni što je babica. Veli s osmijehom: “Kažem im da je to, uz plavac i crljenak, jedina dama u ovom podrumu. Žensko i imenom i karakterom. Da joj je otac plavac mali, da joj je dida crljenak kaštelanski, a da joj se za majku ne zna. Ta njena ženska strana je nepoznata. I svima se ta priča svidi.”

Neven kaže da crljenak i plavac barrique, dva vina koja su znalci bodovali kao vrhunska, njeguje u hrastovim bačvama 12 ili 18 mjeseci, potom idu u inox.

Kozjak put Donjih Kaštela više nije tako strm i priča vinara s ovog kraja kaštelanskog polja drugačija je od onih iz Gornjih Kaštela. “Zna se da plavac iz polja nije dobar, ali u vinogradu ispod magistrale di on meni raste pjeskovita je zemlja, crvenica, šuplja. Te zemlje su jako zahvalne za plavac i on je s njih odličan”, veli Vuina.

Matela sanja vinski hotel

Za kraj priča o imenu vina “Štefileo” i prepoznatljivoj etiketi gdje je u grozd umetnuto ime Vuina. “Stjepan Stafileo je utemeljitelj Štafilića. On je bio trogirski plemić grčkog porijekla i od ondašnjih vlasti dobio je dozvolu za gradnju dvorca utvrde na hridima 200- tinjak metara od moje vinarije. Stafileo na grčkom znači grozd i etiketa mojih vina je zapravo izvorni grb obitelji Stafileo.”

Matelini su generacijama bili poznati ugostitelji iz Kaštel Sućurca. Ivan Kovač Matela je uz sve to još i vinar. Zaveden i on pričom o crljenku strasno se uhvatio vina i vinarstva, ima “milijun” lijepih planova, a nekoliko vina koja su službeno ušla u kategoriju vrhunskih. Razgovarali smo u sparno poslijepodne na sućuračkoj rivi pred nekadašnjim “Matićem”, velikom starom reprezentativnom zgradom u kojoj je danas njegov kafić, a uskoro će postati, veli mi - vinski hotel.


Ivan Matela

- San mi je i plan napravit vinski hotel u ovoj staroj zgradi na sućuračkoj rivi. Iman projekt po kome bi gosti ovog hotela mogli i iznajmiti svojih 200 loza u vinogradu i, recimo, iz Beča gledat u kakvome je stanju, jer bi bile kamere u vinogradu. A za dvije, tri godine bi počeo na magistrali iznad Sućurca s gradnjom većeg vinskog podruma, veće vinarije... Crljenak mi je i duša i tilo, a kad nešto voliš, teško je bit objektivan. Ali iz te energije i emocije ne može izać nešto loše. Ova naša današnja kaštelanska vina su čisti ručni rad. Ali treba da nas je puno, jedan, dva, tri vinara neće vratiti slavu vina Kaštela.

Za sebe će Matela reći da je i vinar i ugostitelj i kuvar i trgovac. “Kad sam prije devet godina krenuo u vinarstvo, glavna želja mi je bila da ja iman svoje vino u svom lokalu. A onda su apetiti pomalo rasli. Pa san kupija jedan vinograd i posadija 2300 loza, pa iman drugi iznad Kambelovca, pa jedan veliki komad zemlje na požarnom putu u Sućurcu gdje planiran dogodine posaditi oko 6000 trsova svih kaštelanskih sorti, ali najviše crljenka.”

Za sada većinu grožđa za svoja vina kupuje. Vinarija mu se usred Kaštel Sućurca zove Matela, a to je i ime vina. U kategoriji vrhunskih vina su mu “Crljenak” i “Pošip barrique”. Visoko mu je ocijenjen i plavac barrique, a “Maraština Matela” dobila je zlato na zadnjoj Sabatini. Kaže savjetima su mu oko vina najviše pomogli bivši Plankovićevi enolozi Nikša Zglav, Joško Brajević i Davor Mitrović.

- Otkriće da je zinfandel crljenak i da je rođen u Kaštelima potaklo je jednu skroz novu kaštelansku priču. Vina su se, crljenka prvenstveno, uhvatili uglavnom mladi ljudi koji vino rade bez ičega osim onoga šta mu je Bog da. Kako je crljenak otac svih plavaca, a plavac je najpoznatije hrvatsko crno vino to je nama bija neki znak da smo mi ti koji baštinimo nešto stvarno vrijedno. I kad već imamo crljenak kaštelanski, motiv svih nas je bija sačuvat ga, posadit nove vinograde i priču prenijeti idućim generacijama.

Bedalovljeva kušaona s pogledom

A kušaonu s najljepšim pogledom, od kojeg stvarno ostanete bez daha, ima vinar Jakov Bedalov, najveći sanjar crljenka iz Kaštel Kambelovca. Popet će vas terencem strminom na 400 metara iznad Kambelovca do svoje kušaone, male, lijepo uklopljene kuće na strmini među vinogradima, ponudit čašom svog elegantnog svježeg crljenka i pustiti da uživate. S hladovite terase pruža se pogled sve tamo niz more do Sveca, Visa, Hvara, Drvenika, Marine. Kušaona je u kambelovskom Gaju, točno na razmeđi s lukšićkim. A oko nje, ispred i iza terase s lijepim urednim zelenim vinogradima, ni travke među lozama.

- Za 2014. mi je cijeli ovaj vinograd i službeno ekološki. A za one dolje vinograde moran još eko certifikat čekat godinu, dvi. Kad ovde doveden goste, oduševe se. Iman kušaonu i dole uz obalu u Kambelovcu i kad doli probaju vino, onda imaju sto pitanja o vinogradima, vinu, Kaštelima. A kad dođu ovde gori probat vino, usred vinograda s ovim pogledom ne pitaju ništa. Ovde potpuno osjete vino, vinograde i prostor u koji su došli - veli Jakov Bedalov, kome smo u goste došli slučajno baš na njegov 54. rođendan.


Jakov Bedalov

Oko male kušaone nadomak vrhu Kozjaka su terase s vinogradima. Ispod kućice 1500 loza maraštine (koje ima još 1000 loza u donjem vinogradu), a iznad kućice 3800 loza crljenka (još 2000 loza u donjem vinogradu), a skroz na zadnjoj najvišoj terasi je 2800 loza plavca malog. U donjem vinogradu je i 2000 loza dobričića, drugog roditelja plavca malog.

- Tri godine mi je trebalo da ovde okrupnim ova dva hektara. Vinograde sam počeo sadit tu 2007. i iz godine u godinu dosađivat. Onaj vinograd doli je šala mala u usporedbi s ovin.

Vino mu je, veli Bedalov, uvijek bila želja. A u staroj kambelovskoj obitelji je uvijek bilo i vinograda i konobe. Danas ćete pod brandom Bedalov pronaći njegova tri vrhunska vina: crljenak, plavac i maraštinu te kvalitetan rose od plavca i crljenka. Jakov Bedalov je poseban još po nečemu: prvi je u bocu stavio cijelu obitelj: roditelje plavca malog dobričić i crljenak te plavac. Tu kupažu je nazvao “Tribus” i mnogi su ga, veli, pohvalili. Ostala je od tog prvog eksperimentalnog đira još tek bočica, dvije. Novi “Tribus” je još u baricima pa ćete to posebno vino Jakova Bedalova moći kušati i kupiti ove jeseni.

Eto puno je lijepih vina i priča u novija vremena po Kaštelima. Sve zbog crljenka. Ali ima i nešto baš loše. U svih ovih 13 godina od velikog otkrića da je zinfandel Kaštelanin ni jedna gradska uprava Kaštela nije bila u stanju staviti tablu na ulazu u grad na kojoj će pisati “Dobro došli u zavičaj zinfandela – crljenka kaštelanskog!” Ni makar jednu ulicu u Kaštelima ili barem dio rive nazvati Rivom crljenka kaštelanskog! Vinogradi su odavna posađeni, vina napravljena, postala i vrhunska, ali te obične jednostavne tabele još nisu nikle...

Izvor: Slobodna Dalmacija


KOMENTARI:

Stari Komentari (18)

  • gazdarica (Gost_9188)

    ljudima sa vizijom treba dati svaku podršku i svaka im čast što su Kaštela vratili na vinsku kartu Hrvatske. Cukar i voda su u Kaštelima napravili veću pošast nego filoksera.

    oko 6 godina prije
  • (Gost_5162)

    mogli su spomenit da in je loze platija grad Kaštila

    oko 6 godina prije
  • (Gost_4102)

    i mehanizaciju i moderne konobe . jeli ovo plačeni oglas?

    oko 6 godina prije
  • (Gost_9138)

    veseli me vidjeti da ima ovako vrijednih ljudi ... svaka im čast i na trudu i na viziji i na dosadašnjim rezultatima i želim im puno sriće i uspjeha i u buduće!
    nisu mi jasni ovi negativni komentari... u svemu lipome pokušava se pronaći nešto podcjenjivačko....najlakše je sidit i pljucat na tuđi rad...dajte malo šutitite i zasučite rukave....

    oko 6 godina prije
  • 6985 (Gost_3125)

    za riku jadro se govorilo da je najduža rika u svitu ,žila joj je u mosoru a vino iz kaštili po cilon svitu :)

    oko 6 godina prije
  • (Gost_8165)

    Bravo !! Iskrene čestitke svim vinarima !!

    oko 6 godina prije
  • (Gost_2232)

    a bili bilo boje da oni nama iznajmu 500 € i gledaju kako ih mi trošimo

    oko 6 godina prije
  • (Gost_2169)

    sve je ok .. vridni ljudi ..i crno i bilo su dobri..cijene su cak i preniske zapravo pristupacne ali malo se manje hvalit ne bi bilo lose..

    oko 6 godina prije
  • (Gost_1232)

    možda bi ti i bija vinogradar da gujica nije lina za dignit se ujutro u 4 ure za doć u polje prije no što sunce upeče

    oko 6 godina prije
  • (Gost_5113)

    a ludega svita sve za profit

    oko 6 godina prije
  • (Gost_4102)

    Ni makar jednu ulicu u Kaštelima ili barem dio rive nazvati Rivom crljenka kaštelanskog!

    ne može. kad podmirimo sve vitezove i kneze kroz povijest možda ostane koji kantun štrade za nazvati po zifandelu

    oko 6 godina prije
  • (Gost_6904)

    Ja sam isto vridan i tija bi bit vinar.Samo nemam početni kapital.Zašto nam nisu rekli kako su ga zaradili i u koliko vrimena.Lako je bit pametan i vridan kada se silni eurići dobiju od pustih zemalja koje dotični posjeduju.Nije to ni ljubomora ni zavist nego realna situacija.Budimo ljudi pa priznajmo.

    oko 6 godina prije
  • (Gost_9221)

    ja iman jednu zemlju i neda neda mi se kopat lipše mi je sidit ne rivi i popit kafu nemogu bas svaki dan jer mi je mala plaća ali neka vas u vinogradu a mene na rivi Bog van da zdravlje i puno uspjeha i sritno van bilo!!!

    oko 6 godina prije
  • turanj (Gost_7230)

    svaka čast ovim i ovakvim ljudima, oni su primili identitet svojih roditelja i nemoraju se brinuti za potomstvo na koje će sigurno prenijeti kulturu rada......

    oko 6 godina prije
  • ruljača (Gost_6177)

    ja bi deset loza za se bez kamere....

    oko 6 godina prije
  • (Gost_5234)

    Bilo je ovakvi pokušaja i prije a ima ih i danas, i to vrlo uspješnih: kad se mukte (ili za obid) kopalo u kulaci, partijašima radilo u plasteniku, likarima zidale vikendice...

    oko 6 godina prije
  • (Gost_2286)

    i nastavnicima osnovnih škola se radilo, i poslovođama u partizana i jugovinila išlo se zidat.uvik se odazivlo prijateljima kad se radilo i gradilo. jedan u drugoga i to samo za spizu i prijateljski ugođaj

    oko 6 godina prije
  • zin fan (Gost_6637)

    već godinama pričam da treba brendirat kastela kroz crljenak al nitko ne slusa

    oko 5 godina prije
Komentiranje je moguće smo putem facebook komentara