Nazvan je prema posjedu Lukšiću, a zvao se i Kaštel Vituri, prema trogirskoj plemićkoj obitelji koja ga je podigla krajem XV stoljeća. To je središnji i najveći Kaštel, a nalazi se na granici nekadašnjih trogirskih i splitskih posjeda.

Godine 1487. trogirski knez Carlo Pesaro izdao je Nikoli i Jerolimu Vitturiju odobrenje da u Velom polju, uz morsku obalu ili u moru, sagrade građevinu s kulama, jarcima i svim što je potrebno. Braća Vitturi grade dvorac-kaštel koji se sastoji od dvokatne građevine na jugu, dviju trokatnih kula prema sjeveru i dvorišta između njih. Kaštel je sa sjevera prirodnim ili umjetnim jarkom bio odvojen od naselja. U njega se ulazilo preko kamenoga mosta i drvenoga pokretnog mosta koji se u slučaju opasnosti podizao uz sjeverno pročelje i predstavljao dvostruku zaštitu vrata.

Na južnom pročelju bila su tzv. "morska vrata" koja su služila za kontakt s morem i za bijeg brodom u slučaju opasnosti. Čitav sjeverni zid zajedno s kulama u donjem dijelu je ojačan skošenjem, a u zidu su sačuvani otvori za topove. Na sjevernom pročelju, nad vratima, na drugom katu bio je breteš", obzidani prostor na konzolama iz kojega se bacalo užareno olovo, ulje ili kamenje na neprijatelja koji je pokušavao provaliti vrata. U prizemlju južne građevine bile su konobe, a na prvi se kat ulazilo preko vanjskog stepeništa uz sjeverni zid.

2. faza izgradnje - 1564. godine:
Izgrađena je galerija i krila, a vjerojatno i kameni pločnik u dvorištu koji se nalazio 30-40 cm ispod današnjega.

Kaštel Vitturi
Pprva i druga faza
K. Marasović: "Kaštel Vitturi u Kaštel Lukšiću"
Kaštelanski zbornik br. 4

3. faza - 1760. godine: Godine 1699. prestaje ratna opasnost, prostor oko kaštela se nasipa i nastaje seoski trg Brce. Renesansni prozori prvoga kata južne građevine zamijenjeni su baroknima mnogo većih dimenija. Otvaraju se još neki prozori, a po sredini južnoga pročelja na prvome katu ugrađen je kameni balkon na šest dvostrukih konzola s peterodijelnom ogradom, a na drugom katu bočnih pročelja po jedan manji.

4. faza - postojeće stanje: U razdoblju od 1760. do danas kaštel je doživio manje pregradnje. Vrlo je uočljiva degradacija južnoga pročelja. Nad drugim katom južne građevine, spuštanjem stropne konstrukcije, umetnut je još jedan kat.

Kaštel Vitturi
Treća i četvrta faza
K. Marasović: "Kaštel Vitturi u Kaštel Lukšiću"
Kaštelanski zbornik br. 4

Vrijedno je posjetiti staru župnu crkvu u gotičko-renesansnom stilu s rijetkim sačuvanim oltarskim ukrasima (antependijama) od obojenog drveta.

Nova župna crkva privlači u prvom redu remek-djelom najpoznatijeg dalmatinskog srednjovjekovnog kipara i arhitekta, Jurja Dalmatinca, oltarom Blaženog Arnira. Taj se oltar prvobitno nalazio u crkvi Benediktinskog samostana pod sjevernim zidinama Dioklecijanove palače, a kada na početku prošlog stoljeća samostan pregrađen za vojnu bolnicu, prenesen je oltar u novu crkvu Kaštel Lukšića.
Na oltaru je prikazan lik splitskog nadbiskupa Arnira u ležećem položaju, u stilu sličnih Donatellovih skulptura s Oplakivanjem. Pod njim je reljef s prizorom kako Poljičani kamenuju nadbiskupa kad je došao da oduzme njihove posjede jer da tobože pripadaju splitskoj nadbiskupiji. Premda je Juraj Dalmatinac još gotički majstor, taj oltar (izveden 1444-1445), a naročito reljef s Kamenovanjem, odaju duh renesanse. Više nego sama talijanska renesansa, na majstora Jurja utjecala je antička skulptura obližnjeg Solina.

U jednoj tihoj uvali između Kaštel Lukšića i Kaštel Staroga u bujnoj južnjačkoj vegetaciji podižu se još nad samim morem ostaci utvrđenog kaštela zvanog u narodu Rušinac (po trogirskom pučaninu Mihovilu Rosani, koji ga je podigao 1482) s kasnijom dogradnjom. Uz taj osamljeni kaštel nalazi se crkvica sa zvonikom na preslicu. Ona podsjeća posjetioca na jedan romantičan događaj iz 1681. godine, opjevan u narodnim pjesmama, opisan u jednom romanu, u dvije drame i uglazbljen čak kao opera, a ima srodnosti s poznatom legendom o Romeu i Juliji. Priča je to o tragičnoj ljubavi Miljenka i Dobrile.



KASTEL LUKSIC
The Brothers Vitturi, royals from Trogir, build a very beautiful castle in 1564 for their families and as protection for their peasants who were more and more often attacked by Turks in their village Ostrog on the Balovan ridge.The northern side with two towers and the slanting ground floor walls, joined with the mainland by a moveable bridge has a particularly defensive appearance. The southern side has a balcony and an emergency exit towards the sea. The expansive yard of the palace is separated by a hall and galleries on the southern side. This castle, known locally as Dobrila's, is closely associated with the nearby Miljenko's castle through a legend about a tender, tragic love.