Trogirski plemić Pavao Antun Cippico izgradio je 1512. godine utvrđeni ljetnikovac sa zakošenim zidovima prizemlja i uz njega utvrđeno naselje za svoje težake iz potkozjačkih sela. Kaštel ostavlja dojam snažne utvrde, ali ukrašeni balkoni i prozori upućuju i na njegovu stambeno-ladanjsku namjenu. Naselje uz kulu bilo je utvrđeno obrambenim zidom. Prema rasporedu parcela unutar naselja, može se zaključiti da je postojao zid prema istoku, sjeveru i zapadu, dok s južne, morske strane, nije prijetila opasnost.

Obrambeni zid je poput ostalih kaštelanskih utvrđenih naselja imao obrambeno krunište i drvenu šetnicu. U vrijeme turske opasnosti kuće prislonjene na obrambene zidove bile su niže od obrambenog ophoda. Kasnije su nadvisile zid i djelomično ga razgradile. Na sjeverozapadnom i sjeveroistočnom uglu nalazile su se trokatne kule od kojih je istočna sačuvana u cijelosti, a zapadna do visine drugog kata. Naselje je imalo samo jedna vrata, sjeverna. Kula je s naseljem bila spojena mostom koji se iz kule podizao lancima.

Pravilo je u kaštelanskim utvrdama da je njihovo južno pročelje, koje gleda prema moru bilo vrlo reprezentativno, dok je dio prema kopnu bio obrambena karaktera. Prestankom turske opasnosti naselje se širi izvan obrambenih zidova, nasipa se prostor obale oko naselja i oko same kule.

K. Marasović: "Kaštel Novi i kula Cippico", Kaštelanski zbornik br. 5

Nedaleko je i renesansna crkvica Sv. Roka, podignuta 1586. godine na ruševinama starije gotičke crkvice.
Na malenim vratima druge crkve, Sv. Petra, uklesan je 1566. godine natpis na našem jeziku, koji svjedoči o slavenskom elementu naroda ovog kraja u vrijeme naseljenja Kaštela. Na mjesnom trgu sačuvana je i gradska loža iz XVIII stoljeća i toranj sa satom i zvonom na vrhu.