Od trogirskih Mlinica do Kaštel Štafilića pružaju se najljepše i najprivlačnije plaže Kaštelanske rivijere. Još netaknute industrijskom i nekontroliranom privatnom izgradnjom, one predstavljaju prirodnu sliku kaštelanskih plaža i uvala kakve su bile nekada.
Dugi plitki žali pogodni za kupanje, zelenilo do samog mora, a ravni plodni vinogradi u pozadini do ceste i dalje do padina Kozjaka, privlačili su uvijek Trogirane i Splićane, a danas i domaće i strane turiste.

Na tom najljepšem području uz more, zvanom Resnik, na mjestu rimskog naselja Siculi i najbližem silazu na more iz kraljevskih Bijaća, sagrađen je kamp-hotel. Teren samog kampa i okolice bogat je antičkim nalazima, a i u moru se vide ostaci rimskih vila i gospodarskih zgrada. Sistematska arheološka istraživanja otkrit će zacijelo veći broj antičkih, a vjerojatno i srednjovjekovnih hrvatskih ladanjskih građevina.
Obližnji predio Divulje bio je posjed i park trogirske stare obitelji Garanjin. Iz vremena uređenja tog parka potiče i lijepi nedovršeni klasicistički paviljon.

Zapadno od Resnika, oko pola sata hoda kroz vinograde i voćnjake, nalazi se položaj nekadašnjeg mjesta i kraljevskog gospodarskog imanja s dvorom - Bijaći. Na žalost, čitava bogata prošlost danas leži nevidljiva pod zelenim vinogradima - i rimske villae rusticae, i dvorovi hrvatskih vladara i srednjovjekovno naselje. Ostala je tek Trpimirova crkvica Sv. Marte, nekada župna crkva Bijaća, a i ona obnovljena. Istraživanja koja su vršena između dva rata otkrila su brojne ostatke starih građevina, ali je opet sve zatrpano, a nađeni kameni ulomci crkvenog namještaja, među kojima i poznati ciborij Sv. Marte, nalaze se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Možda ljetna žega odbija kupača da se zaputi u Kaštelansko polje, gdje maestral nije tako svjež kao na moru, ali teško je opisati osjećaj koji obuzima posjetioca dok boravi na tom povijesnom području, ispunjenom legendama, povijesnim događajima koji su zabilježeni u najstarijim pergamentima i koji svjedoče da su u onim dalekim vremenima, kada su mnogi evropski narodi bili na niskom stupnju kulture, Hrvati već imali organiziranu državu. Na području gdje su se vodili mnogobrojni ratovi - Ilira s Rimljanima, Slavena s Rimljanima, Mlećana s Turcima; području koje je preživjelo najezde Avara, Mongola i Turaka...

Od Kaštel Štafilića počinje stvarna Kaštelanska rivijera, sa mogućnošću šetnje uza samo more, čas uza žalo, čas uz pjeskovite uvale, čas po isturenim grebenima, najčešće u sjeni tamarisa i borova. Miris morskih trava i smole borova prati šetača, uz cvrčanje cvrčka, kilometrima uz more. Pitome uvale redaju se jedna za drugom, ozelenjene šumicama ili starim drvećem, pružajući oku uvijek nove i vrlo slikovite prizore, oplemenjene malim utvrđenim mjestancima, Kaštelima, na isturenim položajima između mora i kopna.

Kaštel u Štafiliću, utvrdu s dvorištem, danas poznatu kao kula Rotonda sagradio  je 1508. godine trogirski građanin Stjepan Stafileo na otočiću. Kaštel je pomičnim mostom povezan s kopnom. Ističe se i danas kula kaštela i jedna renesansna utvrđena zgrada s obiteljskim grbom i velikim balkonom. Staphile, što na grčkom znači grozd, motiv je koji je Stafileo uklesao u svoj grb. Nad vratima kaštela lijepi latinski stihovi spominju njegovu gradnju. Oko kaštela naselile su se izbjeglice iz porušenog sela Bijaća.

U mjestu se ističe i župna crkva koju je u renesansno - baroknom stilu sagradio u XVIII stoljeću dalmatinski graditelj Ignacije Macanović. Od ostalih zgrada u mjestu vrijedno je pogledati i kaštel obitelji Pera.
Inače, pučka arhitektura, kao i u ostalim Kaštelima, ima i ovdje posebnu draž i originalnost.

Šetnjom uz more stiže se do malenog i nedovršenog ali najslikovitijeg kaštela, zvanog Nehaj. Još uvijek ga oplakuje more s tri strane, dok je sjeverna strana nasuta. Započeli su ga graditi 1548. Godine trogirski plemići braća Ludovik i Ivan Lodi, zamislivši veliku i raskošnu građevinu. Pošto je obitelj Lodi izumrla, prešao je u vlasništvo splitske humanističke obitelji Papalić, po kojima se zvao i Kaštel Papalić, ali ga ni oni nisu dovršili.

Nehaj je danas posljednja utvrda Kaštelanske rivijere. Zapadno od njega nalazila su se nekoć još dva kaštela: Kvarko (1558) i Dragač (1543) - ali su tokom vremena napušteni i porušeni.
Iz Štafilića može se poljskim putićem prema Kozjaku doći do historijskih crkava Sv. Petra od Klobučca i Stomorije. Tu je bilo zimovalište hrvatsko-ugarskih kraljeva i utvrđeni samostan, koji se Često spominje u najstarijim hrvatskim ispravama. Tu je 1251. Godine boravio kralj Bela IV, a zatim knezovi Šubići i mnogi hrvatski velikaši Utvrde su porušene 1420. godine.

KASTEL STAFILIC