Ovogodišnjom pučkom feštom povodom blagdana Velike Gospe, koja se obnavlja nakon 61 godine, na ovaj način organizatori žele vratiti na prvobitno mjesto nasilno prekinutu tradiciju svetkovanja ovog velikog sućuračkog blagdana, te izraziti ljubav, zahvalnost i zajedništvo u štovanju svoje nebeske zaštitnice, najveće zagovarateljice i darovateljice milosti Kaštel Sućurcu.

Veliki odaziv Sućurana i njihovih gostiju, banci ispunjeni do posljednjeg mjesta, zrak ispunjen mirisom lokardi sa gradela i ostale spize, glazba uživo i tradicionalne dalmatinske pisme, ples starih i mladih, te zrak ispunjen zajedništvom, veseljem i emocijama, sve to je govorilo kako su organizatori uspjeli u svojoj namjeri.

"Fešta Velike Gospe kao čin zajedništva i objedinjavanja", najupečatljivije su riječi koje su izrečene na svečanoj Svetoj misi koja je prethodila pučkoj fešti, na kojoj su ovom prilikom članovi Zbora župe Svetog Jurja otpjevali himnu Gospe na Hladi, dok je stihove o Sućurcu i o Kaštelima govorio pjesnik Miroslav Luketin Sarajčev. Organizatori su napomenuli i kako sav prihod ostvaren zaradom od ove pučke fešte ide u fond za održavanje sućuračkog groblja.

Nasilno prekinuta tradicija starinskog svetkovanja blagdana Velike Gospe

Ovakva fešta sa istim ciljem organizirana je već i lani, i to na inicijativu gradskog vijećnika Grada Kaštela Ivana Kovača-Matele, koji je prisjećajući se svetkovanja blagdana Velike Gospe u Kaštel Sućurcu u nekim davnim danima i u nekim starijim vremenima, uz grupu građana i u suradnji sa Mjesnim odborom Kaštel Sućurca odlučio poraditi na obnovi tradicionalnog svetkovanja tog blagdana.

Naime, sve do završetka Drugog svjetskog rata, bosonogi vjernici iz svih Kaštela, Splita, Solina, Trogira, pa čak i vjernici iz inozemstva posjećivali su svetište čudotvorne Gospe na Hladi i molili se za milost nebeskoj zaštitnici.

Tradicija starinskog svetkovanja ovog blagdana prekinuta je nakon 1947. godine, kada je posljednji put održana večernja pučka fešta na sućuračkoj rivi. Povodom velike sućuračke svetkovine, većina sućuračkih obitelji bi zajedno sa svojim gostima donosila pripremljenu hranu, koju bi svi zajedno blagovali na rivi uživajući u zajedničkom druženju uz pjesmu.

Čudotvorna Gospe na Hladi

Prema nekim pisanim i sačuvanim podacima, Svetište Gospe na Hladi je na današnjemu sućuračkom groblju sagrađeno 1393. godine. Kako se crkva nalazila u blizini turske granice, više puta je stradala od Turaka, a kako je u svom izvještaju napisao apostolski pohoditelj Augustin Priuli 1603. godine “Mještani nisu smjeli na crkvu staviti vrata i zatvoriti je jer to nisu dopuštali Turci.” U crkvi se i u to doba poviše oltara nalazila stara Gospina slika iz 14. ili 15. stoljeća, koja je pripada italo-kretskoj školi, dok su se na zidovima svetišta nalazili izloženi mnogi zavjetni darovi što su ih Gospi darovali njezini zahvalni štovatelji.

Mletački pisac i kroničar Flaminio Cornaro u svojoj kronici iz 1761. godine navodi svetište “Sućuračke Gospe” kao jedno od najglasovitijih Gospinih svetišta u Mletačkoj Republici, dok 1775. godine papa Pio VI. bulom dodjeljuje milost povlaštenoga oltara Gospinu svetištu. Ovdje se i danas održavaju velika hodočašća za blagdan Velike Gospe i sv. Roka, a o brojnim čudima nastalim posredstvom Svete slike Majke Božje koja se i danas nalazi u svetištu Gospe na Hladi govori se i danas.

Zapisi o čudesima

Ovaj tekst o čudesima se nalazi u knjižici "Gospa na Hladima" koja je separat iz Kalendara Srca Isusova i Marijina za 1909.godinu:
Doba je Marmonta, Napoleonova maršala. Vojska francuska zaposjela sva znamenitija mjesta u Dalmaciji. Vojvoda Marmont, dobiv naslov “knez Dubrovački”, najvolio u Kaštelima stanovati - a kadšto se vidjelo s njim do 14 generala, da ljetuju u ravnim Kaštelima. I u Kaštel-Sućurcu bijaše jedan na čelu jake posade, koji bijaše odabrao za svoj stan veliku starinsku palaču zvanu Biskupija”.

One godine 1810. kad je Napoleon radio oko Ilirskog kraljevstva, vladala je u Dalmaciji velika suša. U Sućurcu šest mjeseci ne pade ni kapi kiše. U toj ljutoj nevolji župnik i puk odlučiše sliku Majke Božje na Hladima u procesiji prenijeti u župnu crkvu, da isprose tako potrebitu kišu.

Uoči procesije zvona po običaju dugo i dugo navješćivala sutrašnji svečani ophod. Zapovjednik francuske posade, šetajući se obalom mora, susretnu jedan skup seljaka, te ih namrgogjen upita:

“Čemu ta predugačka zvonjava?”

Saznavši za uzrok, udari na sav glas porugljivo hahati! Zatim krenu dalje. Seljanima to žao bilo, a ne progovonše, jer “veliku gospodu i malu ranu nije dobro prezirati.”

Sutra dan bila procesija. Vas puk pobožno pratio sliku Majke Božje. Dan bijaše vedar kao riblje oko, sunce peklo kao za oklad, nebo rekao bi od željeza, nigdje ni vlasa oblaka. Pri koncu je procesija. Svijet ulazi u crkvu, nosači polažu sliku nasred crkve, a puk srdačno moli: “Sveta Marijo, moli za na s!”

U čas oblak zastro obzorje, zablieska nekoliko puta, i eto kiše, tihe kao mane nebeske, i nastavi kiša padati cijeli onaj dan i cijelu noć. Bijaše to pravi, pravcati dar Božji, koji spasi ljetinu.

Zapovjednik francuski, svladan od očevidnog Čuda, sutradan bosonog – s njim cijela posada, puk i sila naroda iz okolice - uz najveće slavlje i gruvanje topova, povratiše čudotvornu sliku njezinom Svetištu na Hladima.

Obraćenje hajdučkog harambaše

Harambaša N. (ime mu se ne spominje, jer mu je još obitelj živa) zakletvom potvrdi ovo:
Ja i moja Četa, u svemu nas jedanaestorica, odiučismo orobiti crkvicu na Hladim a i odnjeti one mnogobrojne starinske zavjete na slici Marijinoj. S tom namjerom jedne crne noći spustismo se niz planinu Kozjak.

Četu sam vodio ja, no premda posvema vješt onomu putu zabasao sam. To mi se začudno činilo i rekoh drugovima uznemiren: “Ovo ne sluti na dobro.” Iza muke i truda jedva nagjoh pravi put, te preko Putaljskog brda krenuh sa četom do blizu crkvice Majke Božje.

Od časa do časa nestade nam pred očima crkvica a pred nama se stvori jezero, od kojeg nas malo koraka dijelila strma obala.

Smeli se mi i uzvrpoljili kao mravi na glavnji. Krenusmo natrag; nego se opet tri puta povratismo - bijaše nam mučno pregorjeti ono zlato G o s p i n o. Ali uvijek, kad mi odmakli, vidimo crkvicu, a kad se povratili, nema crkvice, već jezero.

Treći put mene, koji se ni vraga bojao nijesam -. spopao neki strah, kao nikad u životu mojem. Počele mi noge klecati.

“Biježimo, braćo”, zavapih ja, “ovo je čudo Majke Božje!” “Manimo se nesretnoga posla!” Rekoše drugi, i pobjegosmo glavom bez obzira.
Ovaj događaj, koji mi je uvijek pred očima, bi uzrokom, da odmah prestadoh hajdukovati i dadoh se u ruke Božje.

Obnova svetišta

U mjestu je odavna vladao nemir. Zamršeno pitanje zemljišta biskupskog posjeda pooštrilo se do skrajnosti. Narod se rascijepio na dvije stranke, dolazilo je i do krvoprolića, a uvredama Bogu ni kraja ni konca. Trebalo je vojske, da se predusretne nesrećama.

Dušobrižnik ondašnji, koji je pred malo vremena u selo došao, videći da tu nema pomoći, uputi se k svetištu na Hladima, da potraži nebesku pomoć. Kleknu pred slikom čudotvorne Majke Božje. Ono njezino žalosno lice ganulo ga na plač. Istodobno osjeti nutarnji glas: "Pozovi puk na obnovu mojeg svetišta, i prestat će nemir."
Svećenik poće nagovarati puk na radnju. Malo pomalo vas svijet pristade uz posao. Ljudi se umiriše, svoga biskupa zavolješe, slavoluke mu u mjestu podigoše, kad ih je došao pohoditi, a Božja ljubav i svaki blagoslov mjestom zavlada.

Obraniteljica od tuče

Majku Božju na Hladima rado nazivlju: "Marija obranite lj i c a od t u č e".
Bijaše dne 24. rujna 1886., dan Majke Božje od Nadarja. Sikne se oblačine, gonjene jugo-zapadom, nebom valjale, a niz Klisko grlo okrenula bura, svijajući ispod Kozjaka i šumeći kao kovačeva mješina u najvećem poslu. Kad nuti nesreće! Oblaci se sukobiše - zablijeska, zagrmi i sasu se suha tuča. Četvrt sata silnom vijavicom padao grad kao orasi. Mjestom nastalo zapomaganje. A kako i nebi?! Loza je prvo bogatstvo njegovo. U župnoj crkvi, puncatoj vjernika - župnik, veleč. N. Šk...ić govorio zavjetnu svetu misu koju osam dana prije bijaše navijestio s oltara i obznanio, da će biti sv. misa na obranu od tuče, a puk neka obeća kao za uzdarje, dobrovoljnim prinsima popraviti zapušteno svetište Majke Božje na Hladima. U tu svrhu bijaše prenesena čudotvorna slika nasred župne crkve. Kad poče tuča padati, nastade muklo jecanje u crkvi punoj svijeta. Župnik u onoj nevolji okrenuvši se puku, reče mu: "Zašto, puče, tuguješ? Nevidiš li svoju Zaštitnicu nasred hrama svetog? Ne boj se nego se srčano prihvati popravka svetišta njezinog, ruke na posao, a srce k Bogu, i ne će biti zla!" I u istinu bi tako! Onakav grad uz onaki orkan (silni vjetar), imao je ne samo grožgje, nego i mlazove stući, a kad tamo, ni zrna odronio nije. Svakomu se očevidna pokaza zaštita Kraljice neba i zemlje.

Obraniteljica od požara

U mjesecu smo ožujku godine 1887., dan je srijeda. Nitko ne zna, kako nasta strašan požar u krasnoj hrastovoj šumi, nad svetištem Majke Božje na Hladima. Ljudi, žandari, puk iz okolice - krenuo da gasi i da spase, što se bude dalo spasiti. Vjetar, bura bjesnjela strahovito - dim prikrio svetište, planinu i cijelo mjesto - očajni glasovi odjekivali Kaštel-Sucurcem: "Propao je gaj - nema više pomoći! U toj nevolji župnik dao zvoniti i pozivati narod k svetištu na Hladima. Navrvjelo svijeta bez broja do crkvice. Otkrila se slika čudotvorne Djevice. Kad nuti čuda Božjeg! onaj čas stade vjetar, prestade požar i svaka pogibelj. Mjestom zaori zanosni izliv zahvalna srca: "Živjela Marija! slava zaštitnici našoj na Hladima!" Sućurani, zahvalni Gospi na Hladima za tako očevidne dokaze njezine zaštite i pomoći, revno nastojhu oko popravka njezina svetišta. No pri tom navališe na crkvicu dug. Tko će ih sjetiti, da što prije isplate dug? Hoće, brate - tuča!

Opet tuča

Bilo je 9. listopada 1887., osam sati ujutro. Župnik govorio sv. misu, koju je takogjer osam dana prije navijestio. Crkva je dupkom puna ljudi. Za vrijeme sv. mise župnik će puku ovako:
"Mili moj puče! nezaboravi darova Marijinih. Od kad si započeo popravak svetišta, svako te dobro Božje prati. Nesklad, koji je odavna u selu bio prestao je. Kozica, koje su se pojavile, opet je nestalo; požar, koji je planuo u šumi, kao čudom za čas se ugasio; tuča ti nije naškodila, a budi uvjeren da ti ni ove godine naškoditi ne će, ako složno dovršiš započetu radnju na čast njezinu i podmiriš dugove pri radnji učinjene!"

Jedva on dovrši preporuku, nastade strahovita grmljavina, pak tuča, da se Bog smiluje. Mnogo stakala u mjestu ode u komade. Ljudi u crkvi ajmekali (jecali) od žalosti. Ali ni ovaj put taj silni bič Božji ni zrna škode nije učinio.
Starci sela začugjeni, na sva usta po mjestu govorili: “Da je onoliko cvijeća palo s neba - s onakvijem vjetrom, više bi bilo škode učinilo ili barem koje zrno oborilo!”

Nepamćeno slavlje

Napokon - nakon dvije godine - obnova je svetišta na Hladima bila sretno dovršena. Uredio se i sav prostor oko crkve. Ne preostaje drugo, nego da se čudotvorna Gospina slika, opet iz župne crkve povrati na svoje prijestolje na Hladima.
Tom prilikom, dne 12. kolovoza 1888. bi nepamćeno slavlje u Kaštel-Sućurcu. Preko deset hiljada ljudi došlo je iz Spljeta, Solina, Trogira, Otoka i Zagorja. Kočije mjesto prekrile, mužari pucali, glazba svirala - a narod klicao: “Slava Maja* čudotvornoj na Hladima!”

Komentari:

Poslao Gost_248 dana 2008-08-16 22:21:47 Eto ko je bija sad će znat kako će fešta izgledat dogodine,za dvi godine,za deset godina i kako će sve fešte u Sućurcu izgledat i u svim Kaštelima osim (svaka im čast) u Kambelovcu.

Poslao Gost_56 dana 2008-08-17 14:05:31 A svitu moj pa ko je vidija komentirat a da niste ni bili.Za one koje nisu bili, bilo je i molitve i crkovnih pisama, a molilo se užežin Velik Gospe na devetnici na kojoj također oćito niste bili.A za onoga koji se tuži da nismo slavili na dan Svetog Jure nije se ni moglo jer je to radni dan a ne praznik pa ljudi rade.A onaj koji govori o uređivanju groblja triba bi se pokrit ušima i mučat jer groblje je prošle godine generalno uređivano a ni na tome oćito nije bija.Našima svaka pohvala i samo tako dalje!!!

Poslao Gost_248 dana 2008-08-17 14:06:07 Moj 148 nisu to fešte nego diskontne prodaje  pizdica s bove,razvodnjenog vina,poludovršenih i nestručno spremljenih jela uz pratnju slabo priučenih i netalentiranih muzičara.Fešta je u Kaštelima"Fešta od boba",večeri Dalmatinske pisme",Barbarinac i sl.I ne tribamo mi koji se nemožemo progurat među Vas mudre nešto izmišljat nego samo kažemo da nije loše ono šta je dobro tu u susidstvu samo malo prilagodit pa ako triba i prikopirat.

Poslao Gost_248 dana 2008-08-17 20:31:18 Ajde 212 nije bilo u nikakvoj zloj namjeri.Gledam na televiziji reportaže iz malih mista na Jadranu pa vidin i običaje,jelovnike,nošnje,itd....Pa nije vrag da mi u Kaštelima imamo samo ono šta san nabroja ponudit.Pa napravimo fešte na koje ćemo mi domaći doć u bermudama ali valjda imamo šta iz povjesti za pokazat drugima i privuć druge.

Poslao Gost_90 dana 2008-08-17 20:34:12 za gosta 248 slažem se uvik tribamo svi davat u dobroj namjeri ideje koje će sve osvježit i učinit da ljude uvik nešto lipo iznenadi i privuće, toliko od nas sa portala

Poslao Gost_90 dana 2008-08-17 20:35:49 za gosta 248: ovi komentar pod gost 90 sam zapravo ja gost 212 da se zna

Poslao Gost_97 dana 2008-08-18 07:05:37 gadit je ka u redu, a lipo govorit nije. vidi se da komentatori nisu ni prismrdili na feštu nego uopćeno govoridu tj. gadidu. A ol nije bilo još česa osin jića i pića (beštije žderu i loču, a judi jidu i piju)? a je li ikor od gori napisani vrli komentatori čuja ča se GOVORILO na ton fešti? Tija san reć - JE LI RAZUMIJA BESIDE?

Ludic Poslao Gost_25 dana 2008-08-18 11:48:37 Bija san sa zenon na festi, manili dva pijata crnog rizota (zakasnili na bob), popili zmul vna, malo zapivali za plesali, sve u svemu odlican probod. Bravo sucurani samo tako naprid !!!

Poslao Gost_135 dana 2008-08-20 00:30:24 Molim ako netko zna malo o povijesti crkve Gospe na Hladi da napiše.Npr.kada je sagrađena i sl.,lipi su oni borovi - da li su oni posađeni prije gradnje crkve ili.  Žao mi je što ne znam ništa o tome pa Vas molim tko nešto zna da napiše.  Iskreno hvala i pozdrav!

Poslao Gost_198 dana 2008-08-20 07:04:27 gostu 135 - o tome bi tribalo bit na sućurac info. kad su već ka udruga dobili nagradu grada i kad sućurac ima svoj portal, nek oni napišu! inače, slažen se sa idejon - lipo bi bilo imat bar dvi-tri pametne riči i o selin i o crkvan, i velikin i malin - na Kozjaku. možda bi to i za turiste bilo zanimljivo.

Dodaj komentar
Ime:	Gost
Naslov/Ime:
BBCode:
Komentar: