AKO MI SE ŠTO DOGODI Rođaci koje viđamo sezonski, susjedi koje viđamo svakodnevno, prijatelji koje biramo, socijalna služba, Crkva ili jednostavno dobri ljudi koje i ne zanima ništa o nama, osim toga da nam je potrebna pomoć? Od koga očekujete pomoć? Očekujete li je uopće?To je bilo pitanje naše posljednje ankete. Izgleda da je posljednje pitanje bilo na pravom mjestu, jer se (nažalost) najveći dio vas (39,7 posto) ne nada pomoći ni od koga!
Konkretni slučaj iz našeg susjedstva kojim smo bili potaknuti na pitanje, srećom, nije potkrijepio takav stav. Netko se odazvao tom pozivu u pomoć i pokazao da ipak postoje ljudskost i solidarnost, a mi se nadamo da ćemo doći do toga da pozivi ne budu ni potrebni.
Među onima koji ipak očekuju pomoć, najviše nade se polaže u rodbinu. 30,5 posto očito drži do one stare narodne mudrosti: „Tko će, ako neće svoj svome“.

Nešto manje, 17 posto anketiranih nade polaže u susjede i prijatelje, vjerujući valjda više onoj: „Svakom po zasluzi“.
U nepoznate ljude dobroga srca povjerenja ima 8,5 posto, a u mjerodavne institucije, koje su tu upravo zbog takvih situacija, vjeruje najmanji dio vas, 4,3 posto (samo 6 glasova).
Treba li nas takav rezultat veseliti ili ne? Treba li razloge takvih rezultata tražiti u postojanju obiteljskih vrijednosti ili u nepovjerenju u državne institucije i zakone? To ovisi tome jeste li pesimist ili optimist, ali s obzirom na prevladavajući odgovor, nije teško zaključiti...
Slavite li Dan žena?
Poznatiji nam pod nazivom „Osmi mart“, dan kad nije bilo žene koja nije dobila barenko - jedan karanfil... Ležernija tema za ovaj put. Ili pak i nije? Ukoliko se žestite vodeći razgovore na temu „Kako je nekad bilo, a kako je sad“, onda za vas ovo i ne bi bila baš ležerna tema. Imam i ja svoju priču na tu temu, ali tek poslije vas i vaših odgovora...
Izrazite se klikom!
|
K-103 Poslao Gost_181 dana 2008-03-07 22:03:40 Vjerujem da će ipak biti, barem poneki, komentar na ovu temu.Vjerujem da ima ljudi koji su spremni pomoći (nebitno je li rodbina,susjed, institucija.....).Ja bi postavio pitanje obrnuto. Jesam li ja spreman,pomoći,učiniti,javiti se,pozdraviti.Otuđili smo se,rijetko poklanjamo malo pažnje ljudima oko sebe. Ne idemo na sprovode,a tili bi da nama svi dođu.Može bit da bi se javili nekome koji je nenadano dobio novac.Gotovo cili svit se da u juriš za materijalnim dobrima i ništa drugo ne vide.Ipak ja znam u svom okruženju ljude koji pomažu cili život i spremni su pomoći u svakom trenu. | Poslao Gost_18 dana 2008-03-09 01:02:47 slažen se s K-103, da smo se otuđili mi ljudi, svako je toliko pod svojim stresom da se ne bendaju drugi uopće..a u biti, da smo otvoreniji jedni s drugima, i manje zlobni i koristoljubivi, mislin da bi stvarno živili u lipšen svitu,i sigurnijem.. a ne da se svi gledaju ka iz tuđe glave, s određenom dozom paranoje i uvik nekim sveprisutnim strahom. al se ljudi ne osjećate bolje kad činite dobra djela? ja jesan, i koliko god me štufavala nečija zloća, neću odustat od mišljenja da ima i dobrih ljudi. izazov je ostat optimist u ovon svitu,jel da.. | Poslao Gost_233 dana 2008-03-09 23:07:10 Tako je Gostu 18, ima previše dobrih ljudi, ali za njih se nezna, oni žive optimistički i puni pozitivne energije, taj optimizam, energiju prenose na ljude koji od njih trebaju pomoć, svojim roditeljima, djeci, znancima i neznancima. Niko se nesmi prepustit latargiji i paranoji zbog teškog razdoblja u kojem se nalazimo, iza kiše uvijek dolazi sunce. Glavu gore, ima dobrih ljudi koji su svakom spremni pomoć, samo se treba otvorit, pričat, družit i poštivat jedni druge | Poslao Gost_252 dana 2008-03-09 23:15:10 Mislim da nikad nije bilo ovakvih komentara na ovom portalu...svaka čast, neka se da nismo samo skloni blaćenju, površnim mislima i skandalima | Poslao Gost_190 dana 2008-03-10 13:19:02 Čovjek koji se osjeća sretnim živi ostali preživljavaju,a virujte da nakon dugo godina rada sa bolesnim i nemoćnim jako dobro znam da nas osjećaj da smo nekom pomogli ma tko to bio ispunjava srećom,predivan je osjećaj izmamit osmjeh uplakanom,pružit ruku nemoćnom....jer upravo oni su ti kojima samo lipa rič puno znači.Virujte uz samo malo dobre volje i ljubavi možemo usrećit mnoge oko sebe,a tad ćemo i sami bit sretniji, i nećemo izgubit vjeru u ljubav i dobrotu | K-103 Poslao Gost_79 dana 2008-03-10 17:16:24 Član sam udruge od posebnog značaja za društvenu zajednicu (kako lokalnu tako i državnu) već 38-u godinu a operativno djelujem 33 god. (od svoje 15-te).Znaći 33 godine pomažem, spašavam,educiram i svojim primjerom ponašanja i rada dajem ljudima u svom okruženju optimizam i pozitivnu energiju, a u udruzi (društvu) kako se kaže time školujem mlađe članove da nastave taj put. U dosadašnjem djelovanju, osim onih kojima se nešto pomoglo ili ih se spasilo, malo je onih koji nam na ulici izraze zahvalnost da ne govorim o poštovanju, jer misle da mi to radimo zato što smo plaćeni,što ne odgovara istini.Malo ih je takvih jer je takva služba.U Kaštelima ih ima 10-ak, ostali to rade dobrovoljno iz samo njima znanih razloga i 24 sata su pripravni u slučaju da nekome treba pomoć. I da samo znate kako su veseli, zadovoljni i puna srca nakon što su nekome pomogli ili ga spasili (ili spasili nešto njegovo ). Mene žalosti da se ovdje ne javlja više s komentarima, malo je i čitanja, a na neke druge (manje bitne za normalan i pošten život) je navala. | Poslao Gost_231 dana 2008-03-10 18:15:33 Potpisujem sve o dao vam Bog snage još u toj dobroti-a vidi se da zračite, to je dobro za pročitat | Poslao Gost_231 dana 2008-03-10 18:17:03 Ja sam glasala za dobre ljude-jer na krajukrajeva, uvik se o tome radi kad si ostavljen od sviju-prije će ti pomoć neko nepoznat, nego vlastiti rod, ako je loša osoba, tko je dobar-dobar je, a i nezahvalnost je jedna gadna stvar... | Poslao Gost_169 dana 2008-03-11 11:38:09 Gostu 79 Čistitam na Vašem ustrajnom radu u udruzi. Vjerujte da ima puno ljudi koji su spremni volontirati u bilo kojoj Udruzi koja pridonosi boljem življenju u našem Gradu. Molim Vas navedite mi imena tih Udruga u našem Gradu da se svojim radom mogu priključiti i pomoći našim građanima. Hvala. | |