Premala ulaganja

Jedina ponuda, i to Envera Moralića,  prema mišljenju članova Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, kako neslužbeno doznajemo, nije zadovoljila uvjete natječaja i to zbog bankovnih jamstava te male visine ulaganja u tvornicu. Međutim, radnici, njih 250, gotovo da više nemaju strpljenja živjeti u neizvjesnosti. Plaće stižu na kapaljku, proizvodnja ne postoji, a sredstva za dohotke isplaćuju se iz sredstava od prodaje nekretnina.

— Iako smo svjesni nekih nedostataka Moralićeve ponude, spremni smo je i prihvatiti s obzirom na to da nas šutnja iz Fonda dovodi do brojnih sumnji i mogućeg odlaska u stečaj — ističe predsjednik Nezavisnog sindikata Adriachema, Željko Stojak.

— Postojeća Moralićeva ponuda jamči nam siguran rad u narednih pet godina, prihvaćanje postojećeg kolektivnog ugovora, te vraćanje duga zaposlenicima u iznosu od 18 milijuna kuna — napominje Stojak.

—  Ako i Fond i Vlada imaju bolje rješenje, neka ga prezentiraju jer radnici već duže vremena žive na rubu egzistencije, a pored toga ne žele sudbinu splitskog Diokoma.

Loša uprava

Predsjednik Radničkog vijeća Željko Bujaš kritizirao je županijske, gradske, ali i državne vlasti koje su prije dvije godine, kada su doveli direktora Ivana Brku, i te kako bile zainteresirane za napredak Adriachema, poboljšanje proizvodnje i spas radnika.

Danas, nakon dvije godine, tvrdi Bujaš, nitko od njih nema sluha za nas, a direktor je, unatoč svim obećanjima, poduzeće toliko "prizemljio" da posla uopće nema.

Povećanje proizvodnje na 500.000 tona, isplate plaća od proizvodnje, a ne preko sindikalnog računa te donošenje nove sistematizacije samo su neka od Brkinih neispunjenih obećanja, spominje Bujaš i dodaje kako je današnja uprava glavni krivac propasti tvornice.

Izvor: Slobodna Dalmacija