Bitka za čepove bitno obilježava svjetsku vinsku industriju u proteklih pet ili šest godina. I dok se tradicionalisti plaše screwcapa, dakle metalnog čepa na navoj, neke od najbrže rastućih vinskih industrija sve više preuzimaju tu tehnologiju zatvaranja vina.

U korištenju screwcapa najdalje je otišao Novi Zeland, gdje je 2006. godine devedeset posto svih vina zatvoreno metalnim čepovima!

U Australiji je, pak, 2005. godine više od trideset posto golemog tamošnjeg vinskog oceana završilo pod metalnim čepom, a brojke stalno rastu.

Primjerice, od kraja 2006. cjelokupni portfolio Rosemounta, velikog proizvođača odgovornog za milijune buteljki svakodnevnih vina, ali i za neka klasična vina, prešao je na metalni navojni čep. To znači da će se na tržištu za dvije ili tri godine pojaviti i elitne buteljke poput Balmoral Syraha, zatvorene screwcapom.

Penfolds, možda najvažnija australska velika vinarija, počela je prije nekoliko godina istraživati kako će njezino vodeće vino, vrlo skupi Grange, dozrijevati pod metalnim čepom. Ovisno o rezultatu, možda ćemo uskoro vidjeti i Grange, dakle australski statusni pandan Lafiteu i Latouru, zatvoren screwcapom.

Na tržištu Sjedinjenih Država zasad se prodaje samo četiri posto buteljki sa screwcapom, ali bi se taj udjel u idućih nekoliko godina trebao znatno povećati. Neke od poznatijih kalifornijskih vinarija, poput Bonny Doona, sva su svoja vina počele začepljivati screwcapom.

U Francuskoj, koja prirodno pokazuje najkonzervativniji odnos prema promjenama u vinskoj industriji, pojedini ugledni proizvođači ipak su se usudili prijeći na screwcap. Primjerice, Michel Laroche već 60 posto svojih Chablisa, uključujući i one najskuplje, s oznakom Grand cru, zatvara metalnim čepovima.

“Mislim da sam izgubio oko pet posto starih kupaca, ali dobit ću barem 15 posto novih”, rekao je lani Laroche, tijekom jedne rasprave o prednosti novih i tradicionalnih čepova.

I Andre Lurton, još jedan autentičan francuski vinski aristokrat, počeo je svoj skupi, vrhunski bijeli Bordeaux, Chateau Couhins Lurton, začepljivati metalnim čepom, što je izazvalo vrlo različite komentare u francuskom vinskom tisku. Kada je riječ o našem susjedstvu, Štajerac Jože Kupljen, čija se vina već dvadesetak godina piju u Hrvatskoj, djelomično je prešao na screwcap od berbe 2004. godine. U popratnom promotivnom materijalu, što ga je Kupljen plasirao zajedno s prvim sanducima buteljki pod screwcapom, pisalo je kako su istraživanja dokazala da metalni čep bolje čuva svježinu i voćnost vina. Čuvanje svježine i voćnosti nije, naravno, potaknulo veliku svjetsku bitku za čepove.

Stvarni uzrok sve masovnijeg uvođenja screwcapa je TCA, kemijski spoj izrazito neugodna vonja, koji u vino najčešće dolazi preko plutenog čepa (iako se TCA može razviti i u prostorijama za preradu i čuvanje vina, neovisno o čepovima).

TCA je odgovoran za grozan, pljesnivi vonj vina, koji vino čini posve neupotrebljivim. Vjerojatno ne postoji nijedno vino na svijetu koje barem katkad ne zaudara po čepu. TCA sam osjetio čak i na Dom Perignonu iz 1990. godine. U svakodnevnoj se konzumaciji vina TCA događa mnogo češće. Posve točni statistički podaci ne postoje. Neke od udruga proizvođača vina tvrde da je otprilike jedan posto svih buteljki zaraženo TCA-om, a Wine Spectator tvrdi da čak 15 posto svih vina koja kod njih dolaze na kušanje zaudara po čepu.

Moje iskustvo, pak, govori da je u slučaju domaćih vina barem jedna buteljka u sanduku (dakle jedna od dvanaest) zaražena TCA-om.

Jedno australsko istraživanje provedeno 1997. godine pokazalo je da je skoro pedeset posto od ispitanih portugalskih hrastova (pluteni čepovi najčešće se proizvode od portugalskih hrastova plutnjaka) zaraženo TCA-om, što znači da će TCA u određenim količinama nužno ući u vino. Naravno, u vrlo maloj koncentraciji TCA je neprepoznatljiv, no u većim koncentracijama lako ga prepoznaju i oni koji vrlo rijetko piju vino. Činjenica je da metalni čep eliminira opasnost od TCA. Ukratko, to znači da vino koje ste upravo kupili sasvim sigurno nećete morati proliti i da se u restoranu nećete morati svađati s konobarima, koji nisu uvijek entuzijastički raspoloženi, kada im vratite vino (iako su restorani u ovom slučaju zaštićeni: oni pogrešnu bocu vraćaju proizvođaču ili uvozniku, koji snose krajnji trošak TCA). Danas protiv metalnih čepova postoje dva ozbiljna vinska argumenta. Prvi se odnosi samo na velika vina. Ne znamo, dakle, kako vina s dugim potencijalom starenja dozrijevaju pod metalnim čepom.

Drugi se tiče rituala otvaranja vina. Mnogi zagovornici tradicionalnog čepa, poput vlasnika Marcellina Marija Čerhaka, smatraju da čarolija otvaranja vina nestaje ako se vino otvara običnim okretanjem metalnog navoja.

Treći važan, nevinski argument, o kojem se, međutim, javno rjeđe govori, jest pitanje interesa industrije čepova. Portugal bi vrlo bolno primio nestanak plutenih čepova koji predstavljaju značajnu stavku u njegovu izvozu.

 No, ako treba birati između rituala i zajamčeno dobrog i zdravog vina, lako je pretpostaviti da će vrijeme raditi u korist ovog drugog.

Nadam se da će to uskoro uočiti i hrvatski vinari. Ne postoji nijedan razuman razlog zašto se, primjerice, istarske malvazije, koje su proizvedene da bi se pile mlade i svježe, ne zatvaraju screwcapom.

Zašto sam protiv screwcapa?

Plastični i metalni čepovi ekološki su i financijski prihvatljiviji od pluta. Jeftiniji su, te nema povrata boca, budući da vino ne može dobiti TCA....Međutim, umjetni čepovi koriste se načelno kod jednostavnih , mladih vina, kojima zrenje nije svrha.S velikim i skupim vinima se još skoro nitko ne igra, jer se jednostavno ne zna kako će se vino, poslije više desetljeća pod screwcapom, ponašati u boci. Mene, osobno, umjetni čepovi živciraju. Oduzeli su čaroliju ritualu otčepljivanja boce, pogotovo screwcap, koji se otvara poput coca-cole. U redu, amateri ih vole jer se njima lakše rukuje, nikada ne pucaju, niti se mrve, poput pluta.Ali, kao osoba koja obožava vino, svo moje poštovanje i naklonost dajem prema plutu. Barem dok ne susretnem veliko vino pod umjetnim čepom.

Argumenti za metalni čep

Čep je iznimno važan za vino. Nerijetko se sav trud i briga oko grožđa i vina unište na kraju proizvodnog procesa, upotrebom nekvalitetnog čepa.

Najpoznatiji i najčešeći čep na vinskoj boci jest onaj od pluta. Rabi se još od antičkih vremena: lagan je, elastičan, nakon čepljenja se dobro širi u grliću boce te je zatvori, i u pravilu ne ostavlja  tragove na senzorska svojstva vina.Dobiva se od hrasta plutnjaka a na tržištu se pojavljuje u različitim dimenzijama, kvaliteti pluta(poroznost i čistoća), te sastavima(čisto ili mljeveno pluto, ili mješavina jednog i drugog.)

Najveća mana pluta jest sklonost mikrobiološkim infekcijama, što dovodi do pojave neugodnog mirisa u vinu, koji podsjeća na plijesan.Krivac je kemijski spoj 2,4,6, trikloroanisol, ili, skraćeno, TCA, zbog kojeg se posljednjih godina sve više koriste alternativni materijali. Tako ponovo postaju aktualni već zaboravljeni krunski čepovi, te posebno navojni(screwcap), koji su se pokazali izuzetno pouzdani, praktični i jeftini. U posljednje vrijeme i proizvođači vrhunskih, skupih vina napuštaju pluto i uvode nove materijale. Naime, i dopuštena tolernacija od 1 posto nekvalitetnih plutenih čepova pokazala se kao veliki problem, a često je taj postotak mnogo veći.

Stoga je sve više vinara koji uvode i navojne čepove,koji podrazumijevaju i posebnu bocu. Navojni čep, osim novih boca, zahtjeva i prilagodbu punilica, što nije ni jednostavno, ni jeftino.

No , sve više vina s umjetnim, osobito navojnim čepovima. nesumnjivo govore u prilog promjena.(prema nekim izvorima, u Njemačkoj i Švicarskoj više od pola prodanih buteljki začepljeno je umjetnim čepom).

Treba, ipak, vidjeti hoće li sve prednosti novih čepova nadvladati tradiciju.

Izvor: Jutarnji.hr

Komentari:

Aleksandar Asanovic Poslao Gost_139 dana 2007-10-31 17:54:11 Aleksandar_asanovic@yahoo.co.uk[/EMAIL]  Obzirom da problematika o kojo se raspravlja dovodi do polarizacije u mišljenjima i stavovima među vinskim znalcima-autoritetima,valjalo bi organizirati okrugli stol prigodom "Vinovite, sama vinara,vinogradara te o toj temi saslušati relevatna mišljenja uvaženih profesora i enologa Agronomskog fakulteta,pozvati gosta iz inozemstva jer je problem i dilema da ili ne navojni čep poprimio i izazvao skepsu na globalnnih razmjera.Budući da smo dobili zavidna priznanja i pihvale kao turistička zemlja s posebnim oblicima turizma-butik turizam /jer smo mali i posebni u turističkoj ponudi u odnosu na susjede oko nas,nesumnjivo možemo izgraditi imidž i kao vinogradarska zemlja sa eksluzivnom vinskom ponudom.Znano je da nemamo zavidne površine pod vinovom lozom ali je sasvim izvjesno da imamo vinare i vina zavidne kvalitete.Šansa je da pokušamo biti među prvima ako ne prvi u prihvačanju inovacija koje nas mogu pozicionirat poput našeg turizma na svijetskom tržištu.Konačno eksluzivnost u turizmu predpostavlja ekskluzivan turistički paket koji koji bez vina slabi intenzitet ipresije.

Dodaj komentar
Ime:	Gost
Naslov/Ime:
BBCode:
Komentar: