Malo je onih koji još nisu čuli za Blog. Blog je skraćenica od engleske riječi weblog, što u doslovnom prijevodu znači mrežni dnevnik. Blog je web stranica na kojem pojedinac kronološkim redom obično bilježi svoja razmišljanja i stavove. Na Internetu ih ima na milijune i njihovi vlasnici su ljudi iz svih mogućih slojeva društva i zanimanja. Danas je blog zajednica, primjerice u Sjedinjenim Državama, toliko snažna i brojna da ima utjecaj i na javnom mišljenje.Osim što se koriste za zabavu, blogovi su odlični komunikacijski alati koji povezuju korisnike Interneta, timove ili poslovne ljude. Oni pomažu malim grupama da komuniciraju na lakši način nego putem e-maila ili diskusija na forumima. Drugim riječima, blog svakome bez tehničkog znanja omogućava da bude prisutan na mreži svih mreža bez ikakvih ograničenja. Svatko može graditi svoju web stranicu i na njoj stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi.
Više o blogovima možete pročitati, a i otvoriti svoj, na hrvatskim blog servisima kao što su www.blog.hr ili www.bloger.hr.
U nastavku slijedi zanimljiva zgoda jedne naše sugrađanke, blogerice…
Prvi put u Kaštelima
Moj virtualni poznanik, bloger Posemereni iz Bjelovara došao je u Split, na GAST, prezentirati svoj projekt. To je bila idealna prilika da se nakon godinu virtualnog poznanstva na Blogu napokon upoznamo i u živo.
Preko mobitela smo se dogovorili da će on doći u Sućurac i onda mi se javiti.
Kako nisam mogla dočekati da popijem svoju prvu blogersku kavicu, nazovem ja njega nakon pola sata.
- Di si?
- U Sućurcu, sjedim na štekatu kraj parka.
- Ima li park tobogan?
- Ima, malo dječje igralište.
- Super, to je blizu mene. Evo stižem.
Odjurila ja do obližnjeg parka. Gledam, sve domaće face. Uletila u kafić i pitam konobara ima li ovde koji furešti. Ne moram ni spominjati da me je konobar čudno gledao. Brzo sam sama sebi odgovorila da ću ga sama pronać.
Opet ja gledam štekat. Svi poznati. Nazovem opet na mobitel.
- Di si, evo mene na sred ulice, a tebe nema.
- Sjedim na štekatu i gledam neki dvorac.
Sad mi ništa nije jasno. Di je u Sućurcu dvorac?,
- Ma koji dvorac?
- Tu pokraj TZ "Ostrog".
- Čoviće pa ti si u Luksiću, a ne u Sućurcu…
Objasnila sam mu kako da dođe do Sućurca i čekala ga. Uspili smo se nać i popit moju prvu blogersku kavicu.(D.B.)
|
Poslao Gost_116 dana 2007-03-18 11:04:51 Dobro je dok još ima dvoraca. | |