|
|
|
|
|
Užitak danju, praznina navečer
|
 |
 |
 |
|
Autor Mila BULIMBAŠIĆ-BOTTERI (SD)
|
Nedjelja, 20 Lipanj 2004
|
|
|
|
Autori upravo završene slavne serije ŤSeks i gradť zasigurno nisu imali prilike čitati najnoviji sociološki hit ŤŠto žele single ženeť, a malo je vjerojatno i da je poznati francuski sociolog, autor knjige Jean-Claude Kaufmann svakog tjedna željno iščekivao nove avanture Carrie i njezinih prijateljica pred malim ekranom. Ipak sličnosti između teza koje postavljaju kultna serija i knjiga su zapanjujuće i čini se kao da su nadahnuti jedni drugima. Sve je gotovo isto, osim kraja, jer glavno potpitanje Kaufmannove knjige jest – Traže li kraljevića iz bajke, na koje stvarnost i on u većini slučajeva daju odgovor da, ali ga ne nalaze, dok su sve četiri junakinje poznatog serijala također tražile, ali na koncu i pronašle svoga kraljevića iz bajke.Uvijek je bilo žena koje nisu pristajale na život u zajednici, samo što su se u povijesti trebale još više truditi da dokažu kako mogu živjeti same, bez muškaraca. Tako je Velika Žena Bivol iz indijanskog plemena Ojibwa morala postići položaj muškarca i prihvatiti sva pravila lova. Na koncu bi zanemarila sve svoje ženske karakteristike i u društvenom se smislu ponašala kao pravi muškarac. Slično je bilo i s Ivanom Orleanskom i George Sand. U svijetu kojim vladaju muškarci žene poput njih trebale su postati djelomično muškarci da bi bile natprosječne žene.
Samački život muškaraca umnogome nalikuje samaćkome životu žena, i njihova usamljenost nije manja od usamljenosti žena. Oni obično u svojoj usamljenosti uživaju potporu ženske osobe, majke, sestre ili čak supruge s kojom nisu u dobrim odnosima, ali im daje logistiku nužnu za funkcioniranje. Jednako tako od njih okolina uglavnom ništa ne očekuje, pogotovo ne brak ili stalnu vezu u određenoj dobi, što žensku osamljenost čini znatno težom. Tako je muška osamljenost privatna stvar muškaraca, dok je ženska osamljenost i privatna i javna stvar koja zanima čitavo društvo. U stvarnome životu, samice, single žene u dvadeset i prvom stoljeću žive u čudnome paru. Par čini samostalna žena, zadovoljna svojim poslom i uglavnom svojim izgledom i Kraljević iz bajke. Kako to znamo? Pa kazale su žene same. Točnije njih 154 koje su poslale ispovjedna pisma francuskome časopisu Marie Claire. Naime, Kaufmann je započeo rad na temu samačkog života prije osam godina na zahtjev europske komisije koja je željela dobiti ukupni pregled razvoja domaćinstava koja se sastoje od jedne osobe, te bolje razumjeti pitanje osamljenosti u Europi. Zato je na temelju 280 istraživanja iz područja povijesti, demografije, sociologije i psihologije, koja je pročitao, analizirao i klasificirao, napravio sintezu radova. Sva ta nagomilana učenost činila mu se, prema vlastitim riječima, malo suhoparnom i neorganiziranom, pa je građa gotovo godinu dana ležala u ladici.
Poslije objavljivanja svjedočanstva jedne samice, francuski ženski časopis Marie Claire primio je obilje pošte (300 pisama), te je odlučio zatražiti stručnu analizu kako bi odgovor dobio znanstvenu podlogu. Dr. Jean-Claude Kaufmann napravio je sociološku analizu ukupno 154 odabrana pisma koje su napisale single žene u rasponu između 18 i 53 godine te stvorio hit-knjigu kao pomoć single ženama u objašnjavanju samačkog života i donošenju odluka koje se odnose na budućnost.
Treba li im stvarno ta pomoć?
Gledajući slavnu seriju i čitajući pisma stvarnih žena čini se da da. Jer, kako vele žene koje žive same, u takvome životu vrlo brzo dolazi do podjele osobnosti. Singlice se neprestano pitaju tko su zapravo: ona koja se osjeća slobodna i jaka, jer primjerice nedjeljom može ostati u krevetu čitav dan, gledati omiljene serije i jesti čokoladu ili ona koja se osjeća izgubljena kao napušteno dijete i često panično traži zagrljaj bilo kojeg muškarca.
Najbolji trenuci u životu single žene su upravo ta nedjeljna jutra koja može provesti za razliku od svojih zauzetih znanica bez ikakvih obveza. Ali nakon tako provedenog dana dolazi večer u kojoj će, ako se singlica ne odluči na iznenadni izlazak vani (ne bi li srela Kraljevića) nastupiti oni loši trenuci kada se nema kome poželjeti laku noć. Tako je dobro i loše neprekidno izmiješano, poput situacije kada singlica s užitkom ide u kino koje inače posjećuje mnogo češće nego žene s partnerima, ali mrzi sama čekati u redu na blagajni, pa se redovito zadubljuje u novine ili knjigu da ne bi morala gledati sretne parove. Samice su najčešće podstanarke i žive u središtu grada, jer obično nemaju automobil (vidi Seks i grad). Njihovi stanovi su svijetli i prostrani, imaju puno ukrasa, ali malo kućanskih uređaja. Uglavnom nemaju domaće životinje, jednostavno stoga što jako puno vremena provode na poslu. Bitno mjesto u stanu zauzimaju telefon i krevet, dok je stol za jedenje potpuno zanemaren. Nitko, naime, ne voli kuhati za samoga sebe, a pogotovo jesti sam.
Svako jutro, prema brojnim svjedočenjima, samostalna žena ustaje iz kreveta s izjavom ŤDobar dan, živote, danas ću ga srestiť. Naravno, radi se o Kraljeviću, koji je stalno prisutan u tajnim mislima, to je intimni san koji daje sigurnost i čini dobro. San koji se prema svjedočenjima samih žena i Kaufmannovim zaključcima vrlo rijetko pretvara u stvarnost. Osim u TV seriji, naravno.
|
<<<< Natrag |
|
|
|
|
|
|
Početna 
Novosti... 
