|
|
|
|
|
Autor Tekst i fotografije Divna ZENIĆ (Slobodna Dalmacija)
|
Nedjelja, 20 Lipanj 2004
|
|
|
|
 Nema tu nikakvog čuda. Duga tradicija, vrhunski stručnjaci i
vrhunska aparatura rezultiraju i vrhunskom zdravstvenom uslugom, odnosno
tisućama i tisućama pacijenata kojima je nakon intervencije poboljšan ili spašen
vid. Riječ je o ruskom Institutu za mikrokirurgiju oka dr. Fjodorova, točnije
njegovoj podružnici u Sankt Peterburgu (širom Rusije Institut ukupno ima 12
podružnica) u koju već puno desetljeće dolaze i hrvatski pacijenti.Ovaj put u Sankt Peterburg se, u organizaciji zagrebačke tvrtke Eres, zastupnika ruskog Instituta za Hrvatsku, otisnulo deset pacijenata – petero iz Rijeke, te po jedan iz Splita, Zagreba, Zadra, Varaždina i okolice Makarske (dio njih pristao se fotografirati i svoja imena iznijeti u javnost, dok su ostali željeli ostati anonimni). Najteži slučaj bio je onaj pedeset sedmogodišnjeg Splićanina Marija Drlje, koji je u Rusiju krenuo nakon što je u bolnici na Firulama operacija očne mrene krenula po zlu.
“Prije osam godina u Rusiji sam operirao lijevo oko i bio sam više nego zadovoljan. Sada mi je bila potrebna operacija mrene na desnom oku i u splitskoj bolnici su me uvjerili da je riječ o rutinskoj operaciji. Međutim, operacija nije dobro završila i sada mi liječnici moraju spašavati oko kao organ, a o vraćanju vida još nitko ništa ne govori”, kazao nam je Mario prije operacije.
Lijepljenje mrežnice
Dr. Tamerlan Džusojev, inače voditelj Odjela za strance i Odjela za složenu očnu patologiju, pod mikroskopom je i pred našim očima Marija operirao gotovo dva sata. Nakon zahvata potvrdio je da je kod njega bila riječ o najtežoj mogućoj operacijskoj komplikaciji, takozvanoj eksploziji oka, zbog čega mu je morao napraviti vitrektomiju, odnosno “izvaditi” krv iz oka, zalijepiti mrežnicu koja se, zbog zgrušane krvi, bila odlijepila, te formirati zjenicu. Za tjedan dana Marija čeka još jedna operacija, a pregledi obavljeni nakon prve operacije daju nadu da će, u određenom postotku, ipak moći vidjeti.
Zanimljivu priču ima i šezdeset dvogodišnji Franjo Gržinić iz okolice Rijeke, koji boluje od genetske bolesti rhetinitis pigmentose, koja je česta u našim krajevima, a manifestira se progresivnim sužavanjem vidnog polja. Kazuje nam kako su ga naši liječnici savjetovali da pije vitamine, i istodobno se, na žalost, priprema za sljepoću. Sve dok obitelj nije čula da se u Institutu dr. Fjodorova to sužavanje operacijskim zahvatom može zaustaviti.
“Vidno polje mi je prilično suženo i jako mi je žao što za ovu operaciju nisam znao ranije. Prije nekoliko godina stanje mi je bilo puno bolje i bio bih sretan da sam bolest mogao zaustaviti na tom nivou. Ali, eto barem sada da spriječim sljepoću”, kazao nam je Franjo.
Da za njihove probleme ima rješenja, donedavno nisu znali ni dvadesetogodišnjaci Ado Žigman iz Rijeke i Marko Mavar iz Zadra. Oba momka boluju od rastuće kratkovidnosti, koja im se posljednjih godina prosječno povećava za 1,5 dioptrije, pa Ado na lijevom oku ima minus 13, a na desnom čak minus 15,5, dok Marko na oba oka ima minus osam dioptrija. Dr. Džusojev, koji je operirao i njih dvojicu, objašnjava kako je svaka kratkovidnost veća od dvije do tri dioptrije bolest, koja se očituje prekomjernim rastom očne jabučice, a krvne žile mrežnice se rastežu i mogu puknuti, uzrokujući ozbiljne posljedice. Stoga osobe s takvim problemom ne smiju obavljati teške fizičke poslove, ne smiju se baviti sportom, a žene moraju rađati carskim rezom.
“Naš je osnovni cilj ne dopustiti da dođe do komplikacija. Stoga nastojimo kratkovidnost zaustaviti na relativno malim dioptrijama, zbog čega u Rusiji radimo preventivne preglede kod školske djece i operaciju obavljamo u ranijoj fazi bolesti. No, i kod operacija osoba s velikim dioptrijama uspješnost zahvata je velika, u prosjeku 85 posto, a komplikacija nema – naglašava dr. Džusojev.
Zbogom naočale
Zahvat o kojem je riječ zove se skleroplastika, obavlja se u lokalnoj anesteziji i traje ukupno petnaestak minuta, a u Institutu Fjodorov uspješno je primijenjena na više od stotinu tisuća djece i mladih. Druga faza rješavanja problema koja se može provesti nakon godinu dana, dodaje dr. Džusojev, jest lasersko skidanje dioptrije, što spada u domenu kozmetike, ali se mnogi pacijenti odlučuju za to jer se, nakon što su zaustavili rast dioptrije, žele riješiti leća i naočala.
A prilikom našeg posjeta laserskoj korekciji dioptrije pribjegli su mlada zagrebačka odvjetnica Tamara Ilić i Varaždinac Vedran Martinez, koji su se rješavali kratkovidnosti, te jedan Riječanin, koji je skidao dalekovidnost. Operirao ih je dr. Sergej Nikulin, voditelj Laserskog odjela, a zahvat na jednom oku traje oko pet minuta, pod lokalnom anestezijom.
“Sve je potpuno bezbolno i nevjerojatno je da čovjek u roku od nekoliko sati ostane bez naočala”, kazao nam je Vedran, inače grafički urednik, kojem je  zbog crtanja i rada na računalu dioptrija bila narasla do minus osam, a njegovo zadovoljstvo djelila je i Tamara, kojoj nakon zahvata vid također iznosi sto posto.
Dvadeset četverogodišnji Riječanin Marin Kožul u Rusiju je došao zbog strabizma, a dugogodišnji problem operacijski mu je saniran za dvadesetak minuta. No, budući da lijevo oko godinama nije koristio kako treba, oslabio mu je očni živac, što je rezultiralo i slabljenjem vida. Lijek za to je elektrostimulacija živca, kojoj se može podvrgnuti najranije tri mjeseca nakon operacije, a Marin je, dakako, najavio ponovni posjet Institutu. U donošenju odluke pomogao mu je i dvadeset petogodišnji mladić iz okolice Makarske, koji je prilikom ovog posjeta obavljao spomenutu elektrostimulaciju. I već nakon četiri, od ukupno zakazanih deset tretmana, vid mu je s početnih deset narastao na dvadeset posto.
Institut u Sankt Peterburgu sastoji se od dva dijela – dijagnostičko-operacijskog bloka i hotela, u kojem su smještene komforne dvokrevetne bolesničke sobe. Ambulantni dio, koji su dan prije operacije pohodili svi naši pacijenti, podijeljen je na dvadesetak boksova, kroz koje pacijente, ovisno o dijagnozi, provode ljubazne sestre, a nakon dijagnostičke obrade pacijente pregledavaju i liječnici koji će ih operirati. I sve to uz stalnu pratnju drage i simpatične prevoditeljice Ludmile Petrovne i direktorice Eresa Rachele Lentić-Čop.
Zamjenica ravnatelja dr. Ema Sapegina objašnjava kako je riječ o velikom pogonu - dnevno se, naime, ondje obavi najmanje stotinu zahvata kojih su glavnina operacije očne mrene i laserski zahvati, dok ostatak čine brojne druge operacije, među ostalima i transplantacije rožnice. A sve je započelo vizijom i upornošću oftalmologa dr. Svjatoslava Fjodorova, koji je osnovao Institut, a smrtno je stradao u helikopterskoj nesreći prije dvije godine. Institut je, iako odskače od ruskog prosjeka zdravstvenih ustanova, u vlasništvu države, odnosno pod nadležnošću tamošnjeg Ministarstva zdravstva. No, pacijente zbrinjava po različitim principima - i preko zdravstvenog osiguranja (kada se na red čeka nešto duže), zatim poluprivatno, odnosno na način da pacijenti participiraju u dijelu cijene usluge, kao i na način da bolesnici, poput hrvatskih, plaćaju punu cijenu tretmana i smještaja. Zarađena sredstva Institut ulaže u nabavu nove opreme. I svi su zadovoljni.
|
<<<< Natrag |
|
|
|
|
|
|
Početna 
Novosti... 
