Prošle su godine Hrvati na telefoniranje putem fiksnih linija, mobitela i Interneta u prosjeku trošili 220 kuna što ih stavlja na prvo mjesto u regiji. Iako to još nije blizu potrošnji stanovnika EU koji u prosjeku za telekomunikacijske usluge svaki mjesec troše 380 kuna, ipak je vidljivo da telefon, mobitel i Internet Hrvatima više nisu luksuz.

Broj korisnika mobitela na sto stanovnika u Hrvatskoj dosegnuo je u srpnju ove godine 90,75, a broj mobitela 3,7 milijuna. Oko 1,9 milijuna Hrvata pak koristi se fiksnim telefonom, a za telefoniranje svakog dana potroši se oko 20 minuta. Razgovarajući na mobitelu, prosječan Hrvat godišnje provede oko 12 sati, a na fiksnim telefonima čak 103 sata godišnje, izračunali su u Državnom zavodu za statistiku Republike Hrvatske.

Premda više od 45 posto hrvatskih građana ima osiguran pristup Internetu, a njegovo se korištenje kod osoba starijih od 15 godina ustalilo na razini od oko 35 posto, što znači oko milijun i pol ljudi. Fiksna je telefonija u hrvatskoj zastupljena u gotovo svakoj kući. Ona i dalje nudi niže cijene i veću pouzdanost. Fiksna telefonija nudi kvalitetnije dodatne usluge, prije svega broadband i video on demand, a u posljednje vrijeme dostupne su triple-play usluge koje objedinjuju telefoniju, televiziju i Internet o istom trošku.

Bez obzira na očekivane novosti, u Hrvatskoj je pristup Internetu najčešći na najprimitivniji način – modemom. Znatno je manji broj onih koji Internetu pristupaju mobitelskom vezom, širokopojasnom vezom ili kablovskom televizijom. Svaki od tih načina ima svojih različitih varijanti, te dobrih i loših strana, a naprednijim modelima još se u znatno većoj mjeri koriste poslovni korisnici.

Modem je najstariji način pristupa Internetu, a temelji se na klasičnoj telefonskoj liniji na čiji se kraj umjesto telefonskog aparata spoji telefonski ulaz u računalo. Da nije potpuno napušten potvrđuje činjenica da je na tržištu teško naći računalo u koje nije ugrađen, no činjenica je da se sve rjeđe koristi. Korištenje se naplaćuje po vremenu prisutnosti, a brzina je do 56 kB/sec. Iako je u današnje vrijeme ta brzina zapravo smiješna, ako nemate ništa drugo pri ruci, odlično će poslužiti i ta tehnologija. Ipak, mogućnost hvatanja dialera i mala brzina čine ovaj pristup Internetu potpuno nepraktičnim poslovnim korisnicima.

Da bismo ostvarili tu vezu, potrebno je imati neki ugovor s nekim davateljem usluga fiksne telefonije koji vam daje broj na koji se spajate, te korisničko ime i lozinku. Poslovni korisnici smartphonea često su u prilici poslati ili primiti neku poruku na lokaciji gdje nema računala i drugih načina priključivanja na Internet. Za takav posao dovoljan je mobitel koji je ujedno i PDA.

Mobiteli koji imaju e-mail klijente, a nemaju mogućnost korištenja “stila” bitno su u lošijoj situaciji. Sve se radi tako da šaljemo i primamo poruke jednako kao i SMS ili MMS. Potrebna nam je GPRS veza našeg mobitelskog providera te negdje na svijetu registrirani davatelj POP3 e-pošte. Brzina je vrlo velika i ovisi o provideru i uređaju, no takva je i cijena. Budući da je riječ uglavnom o poslovnoj pošti, cijena tu nije bitna. Na sličnom principu radi i poznati Blackbarry. Iako se ovom vezom mogu posjećivati web-stranice, zbog malog ekrana to nije preporučljivo.

Na sličnom principu rade i PCMCIA kartice koje prodaju provideri i koje su predviđene za prijenosnike. Na taj način možete se priključiti na Internet bilo gdje na svijetu gdje postoji signal. Cijena je približno jedna kuna po MB.

Širokopojasna veza ili DSL danas je najpopularniji način spajanja na Internet u našim krajevima. Spaja se s pomoću telefonske linije, no posebnim uređajem odvaja se telefonski promet od informatičkog. Da bi neka linija bila moguća za ADSL, potrebno je da je lokalna mreža podržava i da je uključena. Na telefonsku žicu se tada montira posebni modem koji može omogućiti bežičnu vezu s računalima ili se sve poveže LAN mrežom.

Njegove su prednosti velika brzina (približno 1Mbit/sec na više) i niska cijena (za privatne korisnike od 55 kuna za paket od 5 GB). Mana je vezanost za određeno mjesto. Ne možemo se na naš ADSL priključivati bilo gdje, nego samo na određenom mjestu koje je dogovoreno ugovorom s telefonskom kompanijom. Koristimo li se popularnom bežičnom mrežom, moramo paziti na susjede koji bi se mogli priključiti i povećavati naš promet, ulaziti u računala i sl. Do kraja 2008. Vlada namjerava povećati broj korisnika širokopojasnih internetskih veza na pola milijuna, odnosno na 12 posto populacije.

Borba za korisnike fiksne telefonije

Najnovija na tržištu je ponuda HT-a, koji je korisnicima ponudio flat rate razgovore za početnu cijenu od 28 lipa po pozivu. Sličnu uslugu unutar svoje mreže nudi i H1. Alternativa klasičnoj fiksnoj telefonskoj liniji u Hrvatskoj ima nekoliko. Među njima najviše je polemika u poslijednje vrijeme izazvao VIP sa svojim Vodafone Homeboxom. Ovaj uređaj zapravo radi preko SIM kartice poput mobitela, ali ga vlasnik ne smije seliti. Osim telefoniranja, uređaj omogućuje i pristup Internetu. Za pozive u inozemstvo sve je popularnije korištenje prepaid kartica sa popustima, te Voice over Internet Protocol.

Izvor: Poslovni.hr

Komentari:

Poslao Gost_179 dana 2006-11-05 03:54:54 "Broj korisnika mobitela na sto stanovnika u Hrvatskoj dosegnuo je u srpnju ove godine 90,75, a broj mobitela 3,7 milijuna"    je ako racunaju i onoga moga ca mi je ovo lito na mulu u Jugovinilu upa u more

Poslao Gost_152 dana 2006-11-05 15:08:07 Prodali smo infrastrukturu i monopol, pa sada imamo što imamo: izuzetno skupu komunikaciju.    Dok je većina ljudi spremna ubiti kravu da bi sebi mogli ukrasti jedan odrezak, i neće nam biti bolje.

Dodaj komentar
Ime:	Gost
Naslov/Ime:
BBCode:
Komentar: