Fijaker stari ulicama luta
i sobom nosi zaljubljeni par.

     Cijele noći snijeg polako pada,
     a dvoje mladih grije srca žar.

Prošla je noć ta kao oka treptaj
i zora rana ostavlja svoj trag.

     Ja napuštam najmiliju dragu,
     sve divne noći i taj Sombor grad.

Samo da mi se lastom stvoriti,
i još da mogu nebom letjeti.

     Letio bi cijeli dan i noć,
     samo da mogu svojoj dragoj doć'.

Fijaker stari sad više ne luta
i ne čuje se onog vranca bat.

     Zaboravit' moram svoju dragu,
     sve divne noći i taj Sombor grad.